U utorak je u Booksi bila večer pjesnika, ipak. Zašto ipak? Zato što su pjesnici, krenuvši ujutro iz Hvara prema Zagrebu, ostali zatrpani u snijegu tko zna gdje, u nekoj nedođiji, tako da je u jednom trenutku čitav događaj došao u pitanje. No, iskusni pjesnici su se zajedničkim snagama iskobeljali iz snježne Like i s manje od pola sata zakašnjenja, negdje oko pola 9, pojavili se u Booksi. Manifestacija u Booksi bila je neka vrsta zaključka produljenog vikenda poezije, poetskog Triglava koji je imao svoja tri vrhunca. Prvi se zbio u subotu 21. ožujka u Lukovdolu, gdje su uručene nagrade 46. Goranovog proljeća; kao što znate, Goranov vijenac pripao je Branimiru Bošnjaku, dok je Irma Velić dobitnica nagrade Goran za mlade pjesnike. Pjesnici su potom iz hladnog Gorskog kotara otišli na otok sunca, drugi vrhunac odiseje, gdje su, prvo u hvarskoj Loži, a zatim i na Španjoli, čitali svoje pjesme. U ponedjeljak je završila sunčana pustolovina još jednim čitanjem u Galešniku, da bi drugo jutro krenuli prema Zagrebu. Osim laureata, sudionici 46. Goranovog proljeća bili su: Aida Bagić, Krešimir Bagić, Stjepan Balent, Branko Čegec, Miloš Ðurđević, Stjepan Gulin, Ivan Herceg, Dorta Jagić, Božica Jelušić, Senko Karuza, Zvonko Kovač, Slađan Lipovec, Irena Matijašević, Miroslav Mičanović, Kemal Mujičić Artnam, Antonija Novaković, Branislav Oblučar, Sandra Obradović, Marko Pogačar, Ivica Prtenjača, Olja Savičević, Branko Vasiljević, Tvrtko Vuković, Darija Žilić i Bojan Žižović. Osim toga tu si bili i gosti: Asja Bakić (BiH), Zvonko Karanović (Srbija), Igor Isakovski (Makedonija) te troje bugarskih pjesnika: Petar Čuhov, Ivan Hristov i Silvija Čoleva.
Ovaj višednevni pjesnički maraton uzeo je svoj danak, tako da su se pjesnici pojavili desetkovani i izmoždeni u Booksi, što je učinilo atmosferu neobičnom, u pozitivnom smislu. Majstor ceremonije bio je očito neuništivi Ivica Prtenjača koji je bio u elementu te je neprestano podizao ionako veselu atmosferu. Publika u Booksi upoznala se sa troje bugarskih pjesnika, uz prijevod Ksenije Marković. Prvi je čitao Ivan Hristov (rođen 1978.), koji je prošle godine doktorirao Odsjeku za suvremenu bugarsku književnost. Zatim je čitala Silvija Čoleva, inače urednica časopisa za jezik, spol i kulturu Altera kao i voditeljica emisije o kulturi na Bugarskom nacionalnom radiju. Na kraju je čitao i Petar Čuhov, koji je autor i voditelj neobičnog programa naziva 'Pjesnički dvoboj'. Čuhov je i osnivač i gitarist etno-rock grupe Gologan, te je nakon što su se svi pjesnici izredali sa svojim pjesmama, zajedno s Hristovim na fruli, odsvirao i otpjevao nekoliko pjesama. Predstavljamo Silviju Čolevu s pjesmom Vjetar:
VJETAR
dva dana snažan
potom ništa
tišina spokoj
i nakon toga ponovno
udar
okreće prašina lišće
i svakojako smeće
ali i jedra zateže
mjesta mijenja
smisla i besmisla
ispunjava dane
zatim ih prazni
s djetinjim nehajem
privremenog sudionika
u kaosu nastalom
kad se Bog udavio
od smijeha
Čuli smo i makedonskog pjesnika Igora Isakovskog, kao i srpskog pjesnika Zvonka Karanovića koji se borio sa svojom izuzetno dugom pjesmom da bi na kraju izvukao remi. Budući da se dobitnica Gorana za mlade pjesnike Irma Velić nije pojavila, njenu pjesmu Nikad te ne bih poželjela u toj konstelaciji zvijezda pročitao je Ivica Prtenjača:
NIKAD TE NE BIH POŽELJELA U TOJ KONSTELACIJI ZVIJEZDA
Hladne jagodice zamišljaju klavirske tipke koje ne znaju svirati jedno 'želim te dodirivati'
I još mnogo toga,
Hladne jagodice se griju na tipkovnici, koja ostaje slijepa i nijema na pokušaje tinejdžerke
u zenitu osjećaja i eksploziji boja, a dvadeset i pet mi je već,
Nešto više nego tebi s mnogo dužom kosom koju u mislima režem za buket
koji će skupljati najdražu zvjezdanu prašinu kad me poljubiš i podereš
sve moje papire i snove jedna jedina leđa.
Posljednji je svoje pjesme čitao dobitnik Goranovog vijenca Branimir Bošnjak. Za kraj evo njegove poezije.
MALENE STVARI
Malene stvari kao nekada
čitavo brdo prekriva magla
sitni šljunak i kapi prljave rose
nisam radostan nešto u meni
još vidi složenu jednostavnost svijeta
u kapi vode plivam
koja se sretna otvara
zadržavajući dah
SMRT KRUŠKE
Grizeš krušku koja te voli
njena je smrt puna slatkog vriska
umirući sok obliva ti jezične bradavice
Sve je začinjeno nepravdom
onih koji ubiru plodove
i onih koji kupuju užitke
Kako ostati u ljubavi
dok nas glad tjera zaboravu:
Mrav dovršava ogrizak
pčela slijeće pružajuć uzdrhtalo rilo
(A tu su gušterice bumbari
Poludjele muhe)
Treba samo pružiti jezik
koji tako divno ispunjava usta
