Page arrow

Brutal 2009.

Large 1527
Četvrtak
09.04.2009.

Međunarodni festival suvremene poezije u Zagrebu otvara se 14. travnja u klubu Gjuro II, a naredna dva dana održavat će se u Booksi, dakle do 16. travnja. Ove godine Festival predstavlja ukupno 10 mladih i priznatih autora,  iz Crne Gore (Dragana Tripković), Italije (Roberta Bertozzi), Nizozemske (Mustafa Stotou), Norveške (Gunnar Wçrness), Poljske (Maciej Robert), Finske (Matilda Södergran) i Velike Britanije (Kapka Kassabova) te dvoje iz Hrvatske (Jasmina Mujkić i Antonija Novaković). Tokom dva dana, 15. i 16. travnja, autori će, od 19 sati, nastupati u Booksi, gdje će publika imati priliku doživjeti uživo suvremenu europsku poeziju i pobliže upoznati pjesnike te će također imati priliku pogledati projekcije pobjedničkih filmova 4. ZEBRA poetry film festivala. U sklopu svakog dosadašnjeg Međunarodnog festivala suvremene poezije objavljivana je i knjiga s izabranim pjesmama gostujućih autora, na hrvatskom i engleskom, a tako će biti i ovaj, četvrti put. No, za razliku od prijašnjih godina, kada je Brutal uvijek imao suizdavača, ove godine udruga sama izdaje i distribuira naslov Topla tama među prstima, u kojem se sve pjesme mogu pročitati na izvornom jeziku, te u hrvatskom i engleskom prijevodu.

Organizator 4. međunarodnog festivala suvremene poezije je Brutal – udruga za promicanje kulture i umjetnosti u suorganizaciji s udrugom Bijeli val, Literaturwerkstatt-om, ZEBRA poetry film festivalom i klubom Booksa. Pokrovitelji festivala: Nizozemsko veleposlanstvo, Talijanski institut za kulturu, Grad Zagreb. Predstavljamo neke od autora i njihovu poeziju.


Kapka Kassabova, rođena 1973. godine u Bugarskoj, novozelandska je pjesnikinja s trenutnom adresom u škotskom Edinburghu. Možete pročitati njenu priču objavljenu u Timesu, a u kojoj uspoređuje život na ulici u Britaniji s onim u Bugarskoj.

Želim biti turist

Svoj život zamišljam kao grad
u nekoj od zemalja trećeg svijeta, ili drugog.
I želim biti turist
u gradu svoga života.

Želim šetati u hlačicama i bejzbolskoj kapi,
s plastificiranim kartama i visećim kamerama.
Želim po prvi puta pronalaziti stvari.
Gle, postavili su ih onamo samo za mene!

Želim sobu pljesnivih zavjesa.
Želim pogled na odlagalište smeća i mangupe.
Želim trovanje hranom, prašinu prometa
u ustima, oduševljenje tuđim jadom.

Daj mi da budem turist u gradu svoga života.
Daj mi preskupu kavu na trgu,
daj mi da kratko posjetim mauzolej prošlosti
i fotografiram njegovu mumiju,

daj mi otvorene odvode, zakržljale snove,
likovanje zbog ruševina, gubavaca, pasa,
daj mi znakove na čudnom jeziku koji nikad
ne moram naučiti. Zatim mi uzmi novac i pusti me.


Mustafa Stitou je 29-godišnji nizozemski pjesnik marokanskog porijekla, i kao takav prvi koji je objavio zbirku poezije za veliku nizozemsku izdavačku kuću i to 1994., kao 19-godišnjak.

PRECI, SUSJEDI ODOZDO

Neki su preci, znamo to, sanjali Boga
iz čega je proizišao naš svijet prolaznih stvari.
Upravo su oni žrtvovali dijete nečemu svemogućem
i nevidljivom. 
Znamo i da neki psi-
neki ljudi počnu sličiti svojim ljubimcima
nakon određenog vremena. Ponekad
groteskni prizor, uglavnom to ostaje neprimijećeno.
Moji susjedi odozdo, slučajno par bez djece, uvijek mi pridrže
vrećice iz trgovine i šaptom me pitaju
smetaju li mi i mogu li mi još kako
                                                       pomoći.
Drugi preci nisu znali što bi sa smrću
a ni s rođenjem, u tek rođenom djetetu vidjeli su
umrlog pretka. A zbrkana vjera koju
su osnovali, otada poput duha luta našim genima;
moji su mi susjedi odozdo povjerili da se žele i hoće
reinkarnirati u životinjsku vrstu blage naravi, u pčele.



Maciej Robert. Rođen 1977. Poljski pjesnik. Debitirao zbirkom poezije Pora deszczu (Sezona kiše) 2003. Pobjednik na pjesničkim natječajima R. M.Rilkea, K. K. Baczyñskog, R. Wojaczeka, i Z. Herberta.

rujan

cijelo ljeto u hladu, drvo kestena se ove godine
izdignulo iznad ostalih, otud cijelo ljeto u hladu,
skok u Zakopane s prijateljicom (šetnje, kartanje
gatanje s pikovim žandarom, a navečer
"Najslabija karika" – vrištanje ravno u
ekran), posljednji vikend u kolovozu na gruntu kod roditelja,
a tamo previše podrugljivih majčinih pogleda, već me bole
grudi, sutra ću vjerojatno dobiti, povraća mi se od te
uporne predvidljivosti, a sad opet ova kopilad, bijeli
zid dječjeg vrtića, poslije kiše prljav od prašine cigli
koje se raspadaju, izdaleka izgleda kao opršnjak uprljan bljutavim
pireom od mrkve. A kuja na Drugom govori o zahlađenju. 


Talijanska pjesnikinja Roberta Bertozzi čitat će svoju poeziju u klubu Gjuro II 14. travnja. Evo jedne njene pjesme:

(XVII. u bratskoj zajednici)

Razumjela sam – imam te
(stajati kao snajperist
na okidaču – nepokretno u koritu Morfija
dok su svi trčali
svojoj sudbini mete.
A što ako je to bio lijevak, vijadukt
koji na izlazu ispušta prožvakano vrijeme
i kada bih poput psa slijedila tragove:

ono što svatko gubi među stranicama knjige
dodaje)  - onda ti:
ubrizgaj – ovdje izazovi
tek vršak igle od koje čekam
   lijek
ili mi omogući živac – barem jednom
  stanje gdje nema bijega
sa štakama, druže moj, na dvoboj

postavi me.

'Izbriši ono što se ne smije reći,
ali najprije ponovno pročitaj...' (ponovno napravi tijelo
kipu dužnosti, ponovno podigni glavu):

...


Dragana Tripković mlada je crnogorska pjesnikinja, rođena 1984. na Cetinju. Poeziju je objavljivala u Crnogorskom književnom listu i časopisu za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars, časopisima za kulturu Plima Plus i Sarajevskim sveskama. Poezija Dragane Tripković dio je brojnih antologija suvremenog crnogorskog pjesništva. Radi kao novinar redakcije za kulturu dnevnika Vijesti u Podgorici. Do sada je objavila dvije zbirke poezije: Prevarena duša (2004) i Ljubav je kad odeš (2005)  

Druga tišina 

Slomiti ništavnu tišinu
podmuklog stvora!
Dnevni vrisak vremena
koje kapa, je nepotreban.

Toliko mnogo
glasne gluvoće
u svakom trzaju
života,
i beživotnosti.

Tišina nije
muk,
ni mir...
Tišina je zov nemira,
i bola.

Sahraniti mračnu
ovovremensku
nečujnost,
i izroditi
laganu melanholičnu
muziku.


Antonija Novaković (1979) rođena je u Zagrebu gdje živi i radi. Dosad nije objavljivala. Intervju s njom za Booksu možete pročitati ovdje.

netko je na prevertovoj pjesmi olovkom
označio naglaske
kao da ću recitirati
a nedjelja je, kasno
i tišinu treba poput čavla zabiti u zid
da se bolje isplahne
ono ispod
odrezala sam nokte, glatko začešljala kosu
oprala lice i tijelo, izbijelila kožu
još i više
odstranila sve između sebe i parketa
u sigurnom kutu sobe
tjeram utvare tvojih ruku, koje grle
kao da su pričvršćene na konce
i samo se što prije žele vratiti svome tijelu
i čuje se pas, onaj isti koji je požderao ljubav
ljubav sama
kako laje
a ja ležim čista i pribijena, neugrijanih dlanova
na ušima
i ne želim ni čuti

 
Jasmina Mujkić (1982.) mlada je hrvatska pjesnikinja.

***

maša kaže; od ovog obično peče koža
i pruža  kremu od eukaliptusa
dan je vruć i nas dvije  smijemo se kapljicama znoja ispod usana
radimo lokvice
lokvice u pupku
u njenim očima
dok se gledamo preko golih tijela poredanih
toliko tijela poredanih
tijela na tržnici
i miris borovih iglica, i  tamnog umatanja
dubine koja zastire pogled
neki početak zvoni
dok maša govori o kiši u oblacima


Matilda Södergran (1987.) je finska pjesnikinja i najmlađa sudionica ovogodišnjeg Brutala.

Mastan vršak prsta postane sluz preko plaže.

Nevjerojatnost koja se uključi
krčka pod kožom nadima se poput mora

Ispražnjavam se preko pijeska, lice s mjehurima,
izmet, urin. Ležim tamo.

Plaža mašina koja trga očice na bedrima
mirno ležim sastrugana. Valovi mi ulaze u usta.

Morski konjici prekrivaju pijesak, prekrivaju sve okolo (mene)
zurim im u oči grizu zrak.

Zvuk čeljusti u blizini.


Gunnar Wærness (1971.), norveški je pjesnik s četiri knjige poezije iza sebe.

(guja)

guja što se sklupčala u drvetu
bila je grana     ne guja    hajdemo potrčati
između naših koraka     nitko
nas nije vidio     ne
nismo razgovarali s gujom     ne
učim guju   osjetiti
kad učim guju     pričati     to postajem
ja     čujem
kad guja kaže (mislim da kaže)
moje oči vode prema šupljinama
u vjeri da su sve šupljine     oči
one prave lice od bilo čega
dok  jezik liježe ne jezik izlazi
iz usta     ne
iz usta dolazi
jedna guja     i jedna ispravka
iz guje dolazi  jedan jezik     i još jedna
ispravka iz jezika dolaze       dva jezika
i tamo     na vrhu (na samim vrhovima)     riječ
koju je guja tražila     ime guja     izrečena od guje
ona se sklupčala da pomakne zemlju (brzo) ispod sebe
ona ne naziva nijednu drugu guju gujom

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu