Sirijski pjesnik Adonis dobitnik je jedne od najprestižnijih njemačkih književnih nagrada – nagrade Goethe, koja se dodjeljuje piscima "čije djelo na pravi način odražava duh književnosti giganta njemačke i europske književnosti".
Žiri u obrazloženju za nagradu navodi kako je "Adonis uveo suvremene europske ideje i kritičko razmišljanje u arapsku kulturu koristeći klasične pjesničke slike zasnovane na tradiciji arapskih pjesnika".
Na taj način ovaj je znameniti pjesnik i esejist, čije ime iskrsne svake godine u spekulacijama vezanim uz potencijalnog dobitnika Nobelove nagrade za književnost, postao prvi književnik koji piše na arapskom jeziku kojem je dodjeljena ova važna nagrada.
Adonis (arapski أدونيس) , ponekad znan i kao Adunis, rođen je u Siriji 1930. godine kao Ali Ahmad Said Asbar, no većinu je svoje književne karijere proveo u Libanonu i Francuskoj. Kao dječak radio je u poljima, no njegov otac tražio je od njega da uči pjesme napamet, nedugo nakon čega je i sam počeo komponirati prve stihove. Kao sedamnaestogodišnjak dobio je prilike recitirati sirijskom predsjedniku Shukriju al-Kuwatliju, nakon čega dobija niz stipendija te završava filozofiju na Sveučilištu u Damasku 1954. godine. Sljedeće godine zbog veza sa sirijskom radikalnom nacionalističkom strankom Adonis (pseudonim si je nadjenuo nakon što ga je niz časopisa odbio pod njegovim pravim imenom) završava u zatvoru na šest mjeseci nakon čega odlazi u Bejrut u Libanonu. Tu zajedno s pjesnikom Yusufom al-Khalom radi na eksperimentalnoj poeziji zbog čega nailaze na izuzetnu netrpeljivost svojih suvremenika. Godine 1980. Adonis, sad već priznat kao pionir suvremene arapske poezije, odlazi u Pariz te postaje profesor arapskog na Sorbonni. Do sad je napisao više od dvadeset knjiga, od kojih se neke smatraju remek-djelima suvremene arapske književnosti. Iako mu je Nobel do sad izmicao, nagrada Goethe, koja se dodjeljuje svake treće godine 28. kolovoza, na Goetheov rođendan, i koja laureatu donosi 50.000 eura, veliko je priznanje za ovog arapskog pjesnika koji je u svojoj poeziji objedinio dosege suvremene europske lirike s arapskom pjesničkom tradicijom, pritom kombinirajući elemente misticizma i nacionalizma.
