Jučer je objavljeno da je 45. Goranov vijenac za ukupan doprinos pjesničkoj umjetnosti dodijeljen pjesnikinji i profesorici Jasni Melvinger. Odluku o dobitnici Goranova vijenca donio je žiri u sastavu Tonko Maroević, Miroslav Mićanović, Delimir Rešicki, Ivan Rogić Nehajev i prošlogodišnji dobitnik iste - Mile Stojić.
Jasna Melvinger (Petrovaradin, 1940.) diplomirala je 1962. južnoslavenske jezike i književnosti, magistrirala je 1969. i doktorirala 1981. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao asistentica na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na Pedagoškoj akademiji, a zatim na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, od 1987. kao redoviti sveučilišni profesor. U književni život stupila je 1956., pjesmom objavljenom u novosadskom književnom časopisu 'Polja'. Njezin književni opus čini jedanaest zbirki stihova. Baveći se hrvatskom književnom poviješću 19. stoljeća, priredila je šest knjiga i napisala za svaku pogovor. Plod njezina stručnog rada šest je srednjoškolskih udžbenika u koautorstvu te visokoškolski priručnik Leksikologija. Za svoj književni rad dobila je nekoliko priznanja, uz ine, i povelju Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti od strane Umjetničkog odbora 17. pjesničkih susreta Drenovci 2006.
Ne u traljama već u narodnu ruhu
dabome i s klasičnim metrom u uhu
Da, to je taj koji se i nije, ono, s jesenskim, samo, lisjem, opraštao
a ni sa sremačkim, ne, samo, grožđem, iz karlovačkih, tih, vinograda
Ne, nije slutio iz zavičaja trešnje, no, ipak, s grana svijenih, rod
ne, moribond iz bečke bolnice, no taj, ne, još, samrtnik s Medvedgrada
Nije taj ni rekao ono, nje više nema, nego, dabome, sve, na latinskome
i tu, baš, tugu i opomenu, i od mene će ostati, samo, imena pusti zvuk
Ne, nije on lutao, ono, obalama Arna, još vitak, sa srebrnim, tim, lukom
nego s kopljem jasenovim, ne, baš, ukraj Sane, uz turskih strijela huk
Da, i taj je ostavljao, skupa s danom bijelim, bregove, livade bujne
nebesa plava, izvore bistre, šume zelene, čas u jezi, čas u vrućici
Ne reče on, baš, kad mlidijah umreti, nego, još, ono, bolovanje u taboru
sve, pogledajući kako bacaju kocku preko štita pijani Korvinovi vojnici
Ne reče on ni da u traljama ostavlja svoje, ne, samo, elegije i epigrame
no da ih želi, još, brusiti pjesničkim dlijetom. Ta priča je znana
Ne, dabome, još, onim Pizonima. A ni, samo, po glasu šišatovačke arfe
tog, ne, po svemu, latinista, a srpskoga Oracija, arhimandrita Lukijana
(Jasna Melvinger)
Nagrada Goran za mlade pjesnike, za koju se ove godine natjecalo 76 rukopisa, pripala je apsolventici prava Antoniji Novaković za rukopis Lako mi je biti lošija. O toj nagradi odlučila je prosudbena komisija u sastavu Miroslav Kirin, Branislav Oblučar i Darija Žilić.
Nagrade će biti uručene 16. ožujka 2008. u Lukovdolu, na svečanosti otvorenja 45. Goranovog proljeća.
Po više informacija o dobitnicama skoknite ovdje.
