Uz milozvučno višeglasje LeZbora, koji je svoj nastup otvorio Internacionalom, poetske dušice u utorak okupljene u Booksi nauživale su se melankoličnih stihova što su nastajali punih dvadeset godina, koliko je autorici, magistrici političkih znanosti Aidi Bagić, trebalo da ih sve sakupi, objedini u zbirku po imenu Ako se zovem Sylvia i proturi do izdavača.
U slučaju ovog pjesničkog prvijenaca izdavač je nedavno pokrenuta kuća Aora čija je vlasnica Nela Milijić u uvodnoj riječi opisala čudnovati put upoznavanja s Bagićinom poezijom s kojom se prvi susret zbio u zahodu SC-a tijekom trajanja feminističkog festivala FemFest. Oduševljena poezijom žene čije joj je ime bilo poznato iz poslovnih krugova, Milijić je ubrzo uspostavila suradnju, rezultat koje je jučer promovirana zbirka s kojih pedesetak pjesama, o kojoj izdavačica, ujedno i urednica knjige, ima samo riječi hvale.
O poeziji Aide Bagić vrlo je nadahnuto govorio i kolega Ljubo Pauzin, pobrojavši njezine elementarne sastojke: osjećaj za ljude, prostor i vrijeme, biljke, putenost i kondicional, što je sve ilustrirao pročitavši njemu dragu pjesmu koju vam donosimo u cijelosti.
Sijevalo je cijele noć. I grmjelo,
samo ja to nisam čula. Vidjela sam i stabla, u odsjaju
munja, sam na tren, kako se svijaju i lome, vidjela sam
i kako se voda slijeva niz okna oluke prozore i sjetilo
me, sve to slijevanje, na vrijeme kad je sve to što sam
sada samo gledala bilo praćeno zvucima koji su me
plašili koji su mi tjerali strah u kosti.
Nemam više ničega u kostima, a kamoli straha, sad je
vrlo smiješno vidjeti stabla i vodu i ljude i životinje
kako bježe pred olujom i svijaju se i lome i gaze i liju
jedni preko drugih.
Sad sam gluha. Voda.
Autohtonost autoričinog pjesničkog rukopisa pohvalila je i Marijana Rukavina, i sama mali izdavač. Istaknula je da Bagićinu poeziju ne krase samo posebna atmosfera i energija nego i konzistentan set motiva i tema prema kojima autorica pokazuje veliku predanost. To se prije svega odnosi na autoričinu opsjednutost vremenom i prolaznošću, što je odlika, zaključila je Rukavina, svih velikih pjesnika.
Nakon što je zadnja govornica zaključila da je 'poetesa rođena', iz zainteresirane publike zapljuštala su pitanja. Bagić je priznala da u svijetu poezije pronalazi utočište bježeći od formulaičnih birokratskih termina kojima je primorana služiti se na svom poslu (radi kao konzultantica za neprofitni sektor), a najavila je i zbirku priča koju bi željela dovršiti do kraja godine.
Bagić, koja dosta poezije piše na srpskom, pojasnila da srpski i hrvatski politički razlikuje, ali ih, kako ju je podučio profesor Dubravko Škiljan, smatra dvjema varijantama istog jezika iz čijeg prebogatog fundusa riječi koristi one koje joj najbolje legnu, bez obzira na provenijenciju. Dileme dvojezičnog pjesnika najbolje je ilustrirala na primjeru prijevoda "rerna je mesto magije" u hrvatsku varijantu "pećnica je mjesto čarolije".
Iako se nije dala navući u raspravu o današnjem položaju pjesnikinja, ipak nam je, za kraj, otkrila da su joj pjesnikinje mlađe generacije – Dorta Jagić, Asja Bakić i Olja Savičević Ivančević veliki uzori te je objasnila da je naslov zbirke preuzet iz pjesme 'o rerni i grlicama', u kojoj ime laureatkinje ispovjedne lirike Sylvie Plath funkcionira, između ostaloga, kao magijska invokacija procesa preobrazbe u kretanju između paralelnih svjetova - a što predstavlja jedan od ključnih motiva zbirke.
Vanja kaže
ja sam iz Osijeka. Pitaju gdje je to. To je daleko tamo daleko i više sam zaboravila sve pjesme koje se još uvijek mogu čuti na radio em em cvaj. Vanja kaže da je jednom njezin otac, koji je Ciganin i voli svirati, posadio u zemlju jelku bez korijena. Kupljenu na tržnici, običnu novogodišnju, nimalo ekološki osviještenu posve prirodnu odsječenu mrtvu jelku. Još uvijek se zelenila, svježe odsječena jelka s novogodišnje tržnice. Dočekala je proljeće. Pustila korijenje i raste. Obična novogodišnja i/ili božićna, sjekirom u jednom potezu odsječena jelka.
I kakve sad to veze ima jesam li ja ovdje i/ili ondje. Korijenje se hvata dobre zemlje, rekao je Vanjin otac, koji je Ciganin.
