Ali ne i nesnosna, jer je i staro i mlado nagužvano u naših 90 kvadrata u Booksu došlo s istim ciljem – odati počast laureatkinjama 45. Goranovog proljeća Jasni Melvinger i Antoniji Novaković te poslušati što se piše u Poljskoj, Bosni, Sudanu i drugim zemljama partnerima naše najvažnije pjesničke manifestacije.
Među nimalo bijesnom čeljadi u tijesnoj se kućici našlo toliko domaćih književnih zvijezda da nećemo pretjerati ako kažemo da se u Booksi okupila književna krema - Zoran Ferić, Senko Karuza, Andrijana Škunca, Predrag Lucić, Sanja Lovrenčić, Tomica Bajsić te mlade snage Marko Pogačar i imenjak mu Tomaš samo su neki od kolega koji su došli popratiti ovaj veliki događaj. 
Velik, prije svega za Jasnu Melvinger (1940.), koja je osvajanjem Goranovog vijenca okrunila svoju turbulentnu 50-godišnju karijeru tijekom koje je izdala jedanaest zbirki stihova, pet publicističkih knjiga o hrvatskoj književnosti 19. stoljeća, jedan roman i mnoštvo kritičkih radova razasutih po raznim časopisima.
U obrazloženju nagrade, drugi veliki hrvatski pjesnik, prošlogodišnji dobitnik Goranovog vijenca Mile Stojić piše: "Vjerujući da je poezija čisti ekstrakt jezika, što se drži u malim kristalnim posudama, ova je autorica ostvarila djelo upečatljivoga lirizma i refleksije, djelo kakvom nema slična u modernome hrvatskom pjesništvu. Skrasivši se u vlastitim tihim oazama, u školjkama intime, koje bruje nekom davnom i samo istančanom uhu dostupnom muzikom, Jasna Melvinger veličanstveno konstituira onu bachelardovsku poetiku prostora, u kome 'dozrijevaju noći, dozrijeva očaj'".
Melvinger je pred auditorijem pročitala dvije "uzajamno povezane pjesme na starinske teme", a ovdje vam donosimo jednu njezinu pjesmu ili, kako je jučer simpatični književnik u ulozi moderatora Ivica Prtenjača najavio - song.
Goran za mlade pjesnike i ove je godine otišao u ruke mlade debitantice. O Antoniji Novaković (1979.), apsolventici pravnog fakulteta više ćete saznati uskoro kad objavimo intervju s njom. A do onda ćemo vam ovu mladu pjesnikinju zaposlenu u knjigovodstvu predstaviti putem songa iz nagrađenog rukopisa Lako mi je biti lošija.
Započeli smo s laureatkinjama, premda su one čitale posljednje. Prije njih, na našoj se pozornici izredalo devetoro pjesnika, uključujući prošlogodišnju dobitnicu Gorana za mlade pjesnike Mariju Andrijašević. Uz nju, svoje su pjesme čitali Maciej Robert, Robert Król, £ukasz Szopa, Petko Vojnić Purčar i Ivan Kordić. Naše je simpatije zadobio samozatajni duhoviti Poljak Piotor Macierzyñski (1971.) /gore/, suorganizator i voditelj književnih susreta 'Glad za čitanjem', kao i najmlađa sudionica, bosansko-hercegovačka pjesnikinja, poliglotkinja, blogerica i feministkinja Asja Bakić /dolje/ (1982.) čija poezija također odiše simpatičnim humorom.
Naša je publika posebno toplo dočekala u Kairu rođenog pjesnika sudanskog porijekla Tareka Eltayeba (1959.) koji je svoje pjesme čitao na arapskom. Tarek od 1984. živi u Beču gdje radi kao profesor menadžmenta. Piše na arapskom, a ženu je zaposlio da mu prevodi djela na njemački.
Susret pjesnika nastavio se do kasnih sati, a mi se ovim putem ispričavamo onima koje smo izostavili iz ove prostorno ograničene internetske prezentacije.
