Kad mediji najave tajanstveni program po imenu Melodije Bljeska i Oluje u izvedbi novinarskog dvojca Lucić-Dežulović, onda je jasno da to ipak neće biti samo običan program, nego show-program, kojeg valja pohoditi usprkos mogućim drugim zanimljivim programima u gradu. Tako smo se jučer, umjesto na Zoranu Predinu u Tvornici, obreli na 'večeri strogo provjerljivog sadržaja' u Močvari.
Ne dogodi li se čudo pa se istrse gracke strukture, jedinstvenu močvaru kulture s Trnjanskog nasipa od smrtnog hropca dijele još 23 dana pa je jučerašnje hroptanje od smijeha koje je odzvanjalo dvoranom dobilo dvostruku demonsku dimenziju – zbog usuda same institucije i zbog tjeskobe izazvane tragikomičnim pjesmama i prepjevima udruženih rušilačkih novinarskih snaga Lucić-Dežulović, koji se sprdaju sa svakim iole sprdnje vrijednim segmentom hrvatskog društva, i tako, jer je takvih segmenata podosta, cca. dva i pol sata.
Pred plaketom prigodno nazvanom 'Dvojac bez honorara' koju im je uručio sveprisutni kulturni agitator Kruno Lokotar, djeca lučonoše Ferala, kroz pjesmu i poeziju definirali su svaku crnu rupu na mrlji koja se zove povijest mlade Hrvatske države s posebnim osvrtom na hrvatsko-srpske odnose. Jezičavi i beskompromisni legendarni Dalmoši u Lokotarovoj maštovitoj najavi postali su 'mitskim bićima poput Jetija', dok se njihovo redanje socijalno osviještene, stvarnosne poezije, političkih komentara i prepjeva hit domaćica i strančica, ne može nazvati nikako drugačije do vježbanjem demokracije.
U čast Srpskom nacionalnom vijeću Grada Zagreba koje je financijski podržalo projekt, večer je otvorena prepjevom pjesme 'Marina, Marina, Marina', koja je u njihovoj izvedbi postala 'Manjina, manjina, manjina', a rupe između glazbenih intermezza u daljnjem programu popunjavane su poezijom. Dežulović je pročitao gotovo čitavu zbirku Pjesme iz Lore, iz 2005. čiji stihovi nisu samo kritika na račun zločinačkih podviga nacionalno preosviještenih, već i kritika na račun cijele neosviještene nacionalističke nacije. Usprkos trudu da nam svoje pjesme maksimalno 'onesmiješi', Dežulovićev specifičan smisao za humor ispliva na površinu svake pjesme, ma koliko mučne tematike, a kako je sjajan interpretator, gušt ga je gledati.
Moja domovina
Pun mi je kurac
Srba, Šiptara i Bosanaca
nesvrstanih Crnaca
i Makedonaca
Židova, Kineza i Azijata
i svih tih prljavih beduina
zbog kojih mi Hrvati
ispadamo nekakvi primitivni
štajaznam šoveni
i kse
ksefon
kako se reče
e to.
Dežulović
Lucić je čitao s nedefiniranih papira, najavivši pritom svoj nastup u Booksi 29.4.2008. kad će promovirati svoju prvu cjelovitu pjesničku zbirku Ljubavnici iz Verone. Predstavio je religiozni ciklus Nepjevana misa čije su teme 'Kad je papa Jožek bio mali', 'Osveta nedjelja', 'El kondom paše' i 'Brainy Day', koji se referira na izjavu dona Anđelka Kaćunka da žene ne trebaju pokazivati pupak već mozak, brojnoj publici izmamile suze na oči, baš kao i pjesme ciklusa o zdravstvu i ciklusa o Kosovu, posvećenom ministru Jurici. Našlo se tu još opjevanih javnih lica ('Žužul bječve ne pere, al je novce opro' i 'Jestel čuli priču o Ðorđu B.'), no najviše uspjeha polučile su prerada 'Maljčika' Idola ('Pjesma se ori, pjeva nacija / Pjesma se ori, kleptokracija') i pjesma inspirirana događajima u Frankfurtu na Majni, kad su se na isti dan održavali koncerti M.P. Thompsona i Boba Dylana, a legenda kaže da je višak posjetitelja Thompsonovog koncerta bio preusmjeravan prema slabo popunjenoj dvorani gdje je svirao veliki Dylan. Dakle, 'Moj Dylane', prerada Thompsonovog 'Ivana' ide otprilike ovako: Vratit će se Dylan Bob/ Trebat će mu para/ Statirat će u filmu/ Jakova Sedlara. Oj Dylane, pobratime mio/ Ti ni Loru ne bi napunio, a završava, također otprilike:' Jebeš vjetar iz pisme stare/ Sada puše vjetar sa Dinare.
Močvara se presavijala od smijeha na spomen lude krave nepoznate nacionalnosti Šane iz Ivankova, a Lucićevi Teslogrami – kratki aforizmi na temu Nikole Tesle, znanstvenika upitne nacionalnosti, zaslužili su, baš kao i sve izrečeno na pozornici te večeri, da ih se okupi i objavi.
Trofazni teslogram
Zapitkuju Teslu Hrvati,
Mudraci iz ugledne HAZU:
Što na dvije ne htjede stati?
Što i treću izmisli fazu?
Pravosudni teslogram
Za rušenje spomenika
Ne tražite krivce.
Znate, ima znanstvenika
Što puknu na živce.
Građanski teslogram
Ti si Tesla, znamo, znamo,
Izumio i dinamo,
Pa su tvoji Srbi njime
Građanskom zatrli ime.
Lucić
Melodije Bljeska i Oluje - 'Riders on the Storm'
Baš kao što je na opće veselje liberalnijih Balkanaca par godina ranije to činio putujući teatar Hasije Borić u predstavi Feral Tribune Cabaret, načinjenoj prema njihovim tekstovima, Dežulović i Lucić su svojom parodijom na lake note Melodija Jadrana uspjeli u naumu da spojem popularnog kiča i humora adresiraju najdublje i najcrnje probleme hrvatskog društva. I učinili su to s takvom jebenom lakoćom i s toliko stila da je i Predin pao u drugi plan.
