Novu zbirku poezije Predraga Lucića Ljubavnici iz Verone, drugu nakon kultne Haiku, haiku, jebem ti maiku iz 2003. godine, možda ne bismo ni imali prilike čitati da je Miloš Ðurđević, urednik u Durieuxu, nije prijavio na natječaj Ministarstva kulture, prisilivši tako prijatelja Lucića da na brzinu osmisli i napiše koncept. Kako se to sve poslovično radilo u zadnji čas, Lucić je na brzinu smislio nešto "o temi lirskog subjekta koji nešto radi dok se predikatni skup razilazi" (?!) i nemalo se iznenadio kad je saznao da mu je Biškupićevo ministarstvo odobrilo projekt. Iako je jednostavno mogao napisati zbirku tematski sličnu prvoj, odnosno iskoristiti pjesme koje nisu ušle u prvu knjigu, te je nazvati Haiku, haiku jebem ti maiku, maiku, takvo bi ponavljanje shvatio kao osobni poraz, pa je naprosto morao napisati nove pjesme, priznao je Lucić na jučerašnjoj promociji u Booksi.
Pjesme objedinjene pod zajedničkim nazivom Ljubavnici iz Verone inspiriralo je obiteljsko putovanje u Gardaland na kojem se Lucić nakratko zaustavio u famoznom gradu Romea i Julije, gdje se nakratko zaustavljaju i milijuni drugih posjetitelja koji tom prilikom na zidu već ionako išaranim milijunima drugih grafit ostavljaju i svoj doprinos, obično u vidu znaka '+' između dva imena. Ugledavši ga, Lucić se bacio na prepisivanje imena i tekstova, nejasno prizivajući u sjećanje Antologiju Spoon Rivera Edgara L. Mastersa – zbirku od dvjestotinjak epitafa posvećenih pokojnim stanovnicima imaginarnog grada na rijeci Spoon. Kasnije će ta stvarna imena zamijeniti onim izmišljenima, ne htijući svojim stihovima "porobiti stvarne ljude". I tako je nastala ljubavna zb(i)rka u kojoj se pojavljuju Gino i Paola, Pepe i Amalia, Jan i Frida, Marino i Lana, František i Dagmar, Xu i Wei, Lenko i Marija, Joe i Bessie i mnogi drugi u svojim veselim, tužnim, romantičnim, očajnim, idealiziranim i svim ostalim ljubavnim pričama koje, ako je vjerovati uredniku Ðurđeviću, "uvijek može nešto razjebati", za što je odgovorna Lucićeva mediteranska iščašenost i pomaknutost.
Chris + Judy
Na ovom je zidu
Više imena
Nego na zidu
Vijetnamskih veterana
Eto vidiš
Kamo vodi ona
Vodite ljubav
A ne rat.
Ako od nove Lucićeve zbirke očekujete uobičajeno satiriziranje svega i svačega, iznenadit će vas blag ton kojim je pisana. "U ovoj knjizi nema rugalica i sprdačina. Ovo je knjiga napravljena kako spada. Ima tu i satire i angažmana, ali ipak se radi o nekom drugom stilu i shvaćanju stvari", napomenuo je Miloš Ðurđević svjestan satiričke stigme koja prati Lucića, što zbog Ferala, što zbog zbirke Haiku…, što zbog Antologije suvremene hrvatske gluposti.
Lucić se s Dežulovićem prije desetak dana u Močvari pokazao kao izvrstan showman, što je jučer u Booksi potvrdio, a kako bismo vam potaknuli da ga isprobate i kao dobrog i 'ozbiljnog' pjesnika upućujemo vas na tekst Matka Vladanovića u ovotjednom 'Začitavanju'.
Za kraj, samo da dodamo, ljubitelji Predraga Lucića, koji ujedno nisu ljubitelji ljubavne poezije, s radošću će dočekati vijest da će na jesen varaždinski HNK u režiji Renea Maurina, postaviti Lucićev tekst 'AZIZ ili Svadba koja je spasila Zapad', napisan prema motivima Brechtova Pira malograđana, koji, za razliku od zida u Veroni, obilježava zamjetan nedostatak ljubavi.
