Vera Vujović, Aida Bagić, Gordana Tkalec-Končić, Nela Milijić
Bršljan na leđima druga je zbirka Gordane Tkalec-Končić (1977.) nakon Polegnute mjesečine iz 1999. Kao što joj i samo ime dade naslutiti, zbirka je pretežito pejzažna te vrvi motivima iz prirode. Gordaninu poeziju urednica izdanja, Vera Vujović iz Kigena, nazvala je poezijom ciklusa i transformacija. Njezin omiljeni motiv, flora, simbol je čovjeka, dok prirodne mijene opisuju one čovjekove. U svojoj je poeziji Tkalec-Končić ujedno promatrač svijeta i njegov svjedok. Glavni stvaralački postupak pjesnikinje koja se iz Zagreba preselila u Martinec Orehovečki je senzibliziranje tj. sjedinjenje s prirodom, zbog čega je, smatra Vujović, vizija ove knjige posvemašnja prožetost i smisao tj. svjesnost o jedinstvu s prirodom, svijetom, Bogom...
Za ilustraciju, jedna sinestezijska:
Borovi
Jedinstvena smo obličja s prilikom da se prepoznamo:
Brovi okruženi borovima kao zrcalima.
Svijet sa svake strane.
Ljubav.
Bog.
Iz sebe odražen.
U zbirci, koja je podijeljena u 5 ciklusa (Granje, Kamilica, Maslačci, Bršljan, Sestra u djetelini i Bazgovina), nađe se i pokoja pjesma na kajkavskom narječju. O afinitetima prema kajkavštini s autoricom je porazgovarala njezina gošća Nela Milijić, vlasnica izdavačke kuće Aora, koja je primijetila da Gordanine pjesme na kajkavštini odudaraju od uobičajenih u kojima se kao glavni motiv redovito pojavljuju zagorski bregi i hiže. Tkalec-Končić nam je otkrila da je to zbog toga što pjesme originalno uvijek osmišljava i piše na standardu da bi se tek kasnije poigravala s kajkavštinom.
Mižem
Niesam za gaziti po pljitkem;
Koščice ozebeju.
Gda me vda zaljieva čez vuhe i oči,
Znam se mime tiela.
Lježim f potuoku.
Mižem f nebe,
Kak f ožujek.
Nezaobilazan motiv svjetske poezije i književnosti, žena, u Gordaninoj poetici predstavlja vezu s tlom, tradicijom i jezikom, s tim da joj poeziju još odlikuje i pojava sestrinstva, kao kolektivizma u najboljem smislu.
Sestra u djetelini
Polju mlade pšenice trčim bosonoga.
Dala sam cipele sestri u djetelini.
Slobodna od tijela nemam težine.
Ustvari vijorim.
Nosi me zelenilo.
Zelenilo jesam.
Tkalec-Končić je priznala da poeziju piše od osnovne škole, te da joj se rijetko dogodi na neka pjesma nastane u jednom dahu. Često im se vraća, naročito prije no što će ih poslati izdavaču, a ponekad i naknadno, kad su već izdane. Nastojeći svoje pjesme što više dotjerati, pronašla je recept – zlatni rez u stihu. Ako vas zanima što je to i kako točno zvuči, pravac Booksa - 49 kn.
