"Čistite tekstove, ne gušite poredbama i pridjevima!" Ovako je otprilike zvučala Dašina primjedba nakon čitanja početnih uradaka prvih Katapultovih polaznika tečaja kreativnog pisanja. Jedna od polaznica na to je reagirala: "Ja sam bila uvjerena da tekst treba obilovati poredbama."
Prije polaska na tečaj kod Daše Drndić u studenome 2008, nas je deset žutokljunaca iz udruge Katapult imalo različite razine iskustva u kreativnom pisanju. Neki su imali već objavljene knjige, a neki su tek počinjali. Ja sam konkretno imala roman u nastajanju, nekih četrdesetak stranica promatranja svijeta u hodu kroz oči izmišljenog lika. No, nitko od nas polaznika nije imao predodžbu o tome što bismo mogli ustvari naučiti. "Pa tko nas to može naučiti kreativnom pisanju? Sposobnost, odnosno umijeće pisanja ili imaš ili nemaš!" Naravno da neki od nas nisu imali pojma da u inozemstvu na fakultetima postoje čak i kolegiji kreativnog pisanja. No, ono što nam je Daša odmah na početku rekla jest da je pisanje kao i svaki drugi posao - zanat. Tu 'inspiracija' kao preduvjet za pisanje gubi svoj smisao. "Promatrajte i zapisujte" bio je jedan od Dašinih savjeta koji sam već i prije prakticirala prilikom pisanja, no jednom kad ga je izrekla postala sam svjesna kako se moram otvoriti mikrosvijetu pokreta, izraza emocija, mirisa i okusa, odnosno biti zainteresirana za svijet oko sebe i u sebi.
Osim ovoga što sam gore navela, autoritet naše predavačice ozbiljno me posramio zbog ogromnog zaostatka u čitanju profiliranih majstora i majstorica književnosti. "Čitajte, čitajte, čitajte! Gradite kritičku svijest!" Postala sam svijesna sljedećeg: ako želim pisati za sebe, u stilu 'Dragi dnevniče', onda mi potonji savjet ništa ne znači, ali ako želim svojim pisanjem istupiti u javnost, onda moram ispeći zanat i na način da učim od drugih čitajući njihova djela više nego ikad.
Na radionicama, koje su trajale jednom tjedno po dva sata tijekom osam tjedana, osim što su se pred nas prosipali zadaci stvaranja teksta u pet minuta na osnovu jedne ili nekoliko asocijacija, redovito smo dobivali i domaće zadaće. Ona koju bih izdvojila kao meni najdražu bila je zadaća pisanja kratke priče u paru i to po principu da se jedan pisac nadovezuje na tekst drugoga bez prethodno dogovorenog plana ili teme priče. Tu sam po prvi put okusila uzbuđenje stvaranja, ne znajući kako će tekst u konačnici izgledati.
Pisanje kratke priče za čitanje, odnosno završni nastup pred publikom u Molekuli bila je posljednja zadaća tečaja i prilika da iskoristimo i prezentiramo naučeno. Kad sam se uhvatila ukoštac da po prvi puta ozbiljno radim na kratkoj priči, konačno sam dobila sliku o izazovu pisanja ove prozne forme. Tada sam uvidjela da moj roman mora počekati.
Ono što mogu zasigurno reći jest da su Dašine radionice pokrenule proces učenja. Osjetila sam taj osjećaj upuštanja u avanturu kreativnog pisanja – kolko god da sam do tada i tada naučila, znala sam da je pravo učenje tek započelo i po prvi puta se najiskrenije i najodgovornije razveselila odlasku u 'novu školu'.
Tea Tulić
Priče polaznika radionice kretivnog pisanja koju je u Molekuli vodila Daša Drndić pročitajte u našoj Zadaćnici.
Tea Tulić, 'Trosjed ispod Čempresa'
Alen Kapidžić, 'Tristo/tonska proba za EKV'
Nikola Leskovar, 'Priče'
Enver Krivac, 'Postanak 19,1'
Anja Cuculić, 'Oš me ženit?'
Davorka Lukić, 'Teškoće stvaralaštva'
Daniela Rožić, 'SPF'
