Željana Biljanović /naslovna/, srednjoškolska profesorica neutvrđenih godina, ali potvrđeno dalmatinske provenijencije, krajem prošle godine objavila je za V.B.Z. roman prvijenac koji je zvjezdanu prašinu digao i prije no što je krenuo u tisak.
Riječ je o romanu koji prati ljubavne zgode i nezgode u životima jedne četveročlane klike tridesetikusurgodišnjaka, koja je posebna samo po tome što je obrazovanija i malo bolje živi od ostatka Rvacke. Imamo tu jednu tipičnu Splićanku Karlu, lako zapaljivu rasnu ženku brzopoteznog jezika, po struci arhitekticu, dvije seksualno manje eksplicitne i samim tim manje zanimljive frendice - naivnu profu jezika Lolu i friško razvedenu samozatajnu biologinju Saru iz Plive, te šlag na kraju, modnog fotografa Klementa, također Splićanina, koji u romanu prolazi fazu izlaska iz ormara. Njih četvero žive tipičnim životima slobodnih, brakom i djecom neopterećenih mladih profesionalaca – dakle, puno posla, još više izlazaka, ponešto neobavezujućeg seksa i konstantna potraga za boljom polovicom.
Ovako sročeno, razumije se da se usporedba sa Seksom i gradom nameće sama po sebi, a dodamo li tome i činjenicu da se po romanu već priprema i serija iza koje stoji Ivan Maloča, producent najuspješnije domaće serije Bitange i princeze, Giljanovićku su domaći mediji ekspresno prozvali domaćom Candace Bushnell.
No, Giljanovićku krase neke kvalitete koje Konektikaćanka Bushnell ne posjeduje jer se, eto, rodila na krivoj zemljopisnoj dužini i u krivoj klimi. Sa svake stranice Giljanovićkinog romana pršti splitski humor svojstven temperamentnim genima koji su se grijali u gradu pod Marjanom, a koji okruženi na žalost istom tom gradu pripadajućom ogromnom količinom primitivizma i ne mogu dati ništa drugo do vrhunsku ciničnu zajebanciju kojom je ovaj roman prožet do zadnjeg slova.
No, da, on je i chick-lit u pravom smislu te riječi (mentalno nesređene, ali zato sjajno obučene ženice, cipelice, Cro-a-porteri, gay fotografi i sl.), ali je i puno više od toga. Premda se većina radnje zbiva u Zagrebu, Banana Split je prije svega posveta gradu iz kojeg spisateljica potječe i to prvenstveno njegovoj prebogatoj, gotovo baroknoj jezičnoj riznici. Giljanovićkinu knjigu moguće je čitati i kao rječnik splitskog žargona, ali i kao riznicu dalmatinskih poslovica kojima glavna junakinja svako toliko poentira svoje fiks-ideje. Moguće ju je čitati i kao sliku stanja svijesti moderne Hrvatice jer će se svaka prepoznati u više epizoda, a kad vam ponestane ideja, slobodno je pročitajte kao uspjeliju verziju Tomićevog pokušaja da opiše stanje uma tipične Splićanke (roman Ljubav, struja voda i telefon) i, tek na kraju, kao hrvatsku inačicu Seksa i grada.
Najesen bi se trebale početi emitirati prve epizode istoimene serije, koja će, kako je to u ovoj našoj selendri već krenulo, dobiti konkurenciju u obliku serije Zaljubljene žene na kojoj radi ista scenaristica koja je s Giljanovićkom pisala scenarij po njezinoj knjizi. Vidjet ćemo koja će biti uspješnija, Betty ili Nina.
