Kontroverzni engleski književnik Martin Amis, čiji su se zadnji javni istupi sveli na obranu od optužbi kojima su ga zasuli zbog objavljivanja poprilično površnog zbornika The Second Plane u kojem govori o svijetu nakon 11.9., no primarno se šovinistički odnosi prema muslimanskoj kulturi, ponovo je uzburkao javnost. Ovaj put to nije učinio svojim perom već svojom bankovnom knjižicom.
U javnost je, naime, iscurilo da University of Manchester, gdje Amis od veljače 2007. predaje kreativno pisanje, njegov angažman plaća više no što zarađuju britanski nogometaši prve lige. Slavnom autoru ugovor s mančesterskim fakultetom donosi nešto manje od 3.000 funti po satu rada.
Engleski napadač Wayne Rooney tjedno digne 50.000 funti, dok ih Amis godišnje zaradi 80.000. Iako Rooney zarađuje kudikamo više, on navodno radi 30 sati tjedno, dok Amis za navedenu sumu na fakultetu mora provesti svega 28 sati godišnje. Kad se sve to zbroji i oduzme, britanski književnik je duplo bolje plaćen od slavnog reprezentativca. I tu je, kao, problem.
No, nisu tu toliko bitne cifre, koliko ubada u oči činjenica da su brojni mediji, udruge i organizacije sebi uzeli za pravo komentirati taj angažman, na što je književnik naprosto poludio: "To je stvar i odluka fakulteta i ja se s njom slažem... Zašto o tome ne razgovarate s Rooneyem? Ne zarađuju svi nogometaši tisuće funti tjedno poput njega. I to je sve što vam mislim reći na tu temu."
Kritike javnosti više idu u smjeru fakulteta koji, kako bi si poboljšali reputaciju, pošto-poto žele zaposliti slavne književnike te ne pitaju za cijenu. Fakultet koji tako dobro plaća Amisa nedavno je morao otpustiti 750 ljudi, a dužan je kojih 30 milijuna funti. Novine navode da 10 milijuna duga otpada na Amisovu plaću. Isplati li se tom fakultetu padati u takve dugove zbog 50%-tnog povećanja broja studenata na studiju kreativnog pisanja (sa 100 studenata broj se povećao na 150), pokazat će budućnost. University of Manchester, naime, do 2015. želi postati jednim od najcjenjenijih fakulteta na svijetu pa valjda smatraju da su 'sitne' žrtve potrebne.
Amisova plaća svakako je presedan u svijetu književnosti i mora se priznati da je stvarno malo prenapuhana uzmemo li u obzir da mu se obaveze sastoje od 12 jednoiposatnih seminara godišnje, 2 dvosatna gostovanja na ljetnoj školi kreativnog pisanja te 1 dvosatnog predavanja tijekom iste. No, usporedimo li to s plaćama političara koji i tako samo obilaze ručkove, potpisuju unosne ugovore, uništavaju gradove i prodaju maglu, onda je Amis možda i potplaćen.
