Vladimir Nabokov
Razrješenje dileme s kojom se mučio od smrti svoje majke Vere, 1991. (koja je prvotno bila odgovorna za uništenje rukopisa, ali na to se nikako nije mogla odlučiti), došlo mu je po scenariju vrlo nalik otrcanim horor pričama – Dmitri je u intervju za Der Spiegel izjavio da mu se pokojni otac javio u snu: "Ja sam lojalan sin, dugo i ozbiljno sam razmišljao o svemu, a onda se moj otac pojavio preda mnom i kazao ironičnim tonom: Zaglavio si u starome neredu - jednostavno kreni dalje i objavi!'"
Ovom izjavom okončan je 31 godinu star problem obitelji Nabokov, koja od smrti velikog književnika 1977. godine ne može odlučiti što učiniti s njegovom ostavštinom, sve te godine pohranjenom u nekom švicarskom trezoru.
Negirajući njegovu želju Dmitri de facto izdaje vlastitog oca, ali povijesno gledano čini veliku stvar za svjetsku književnost, a uzmemo li u obzir da se na očeve želje oglušio i ranije, izdavši 1986. godine engleski prijevod djela Čarobnjak koji je Nabokov napisao pod pseudonimom V. Sirin, ne čini novo nedjelo.
Bilo je pitanje trenutka kad će Dmitri donijeti odluku - zbog svoje poodmakle dobi i zbog toga što nema nasljednika da im u ostavštinu pridoda i tešku odluku, morao je brzo djelovati. Moguće je da je na njega utjecao i američki književni kritičar Ron Rosenbaum koji mu je početkom godine u časopisu Slate poručio 'da prestane s natezanjem: "Dmitri, uz dužno poštovanje, smatram da je došlo vrijeme da donesete odluku... Dajte nam Lauru... ili nas poštedite muka i recite nam da će tajna rukopisa zauvijek nestati jer ćete ga uništiti."
Tajna neće nestati, rukopis će biti objavljen i pridodan na dugi popis bibliografije Vladimira Nabokova, kontroverznog rusko-američkog romanopisca, pjesnika i prevoditelja, autora proslavljene Lolite, a ime njegova sina Dmitrija, kojeg smatraju najboljim prevoditeljem očeva djela, od sada će se obavezno pojavljivati uz ime drugog obožavanog neizvršitelja oporuke, Maxa Broda, spasitelja Kafkinih djela.
