Godine Gospodnje 1924. grupa mladih nadrealista u Parizu napala je još neohlađeni leš kulturnog giganta nacije, Anatola Francea, tekstom 'Un Cadavre', čime su na sebe svalili pravednički bijes čitave pristojne građanske Francuske. Paul Eluard je tada napisao: 'Skepticizam, ironija, kukavičluk, France, francuski duh, što je to?', dok je Louis Aragon bio još žešći: 'Sve ono osrednje u čovjeku, ograničeno, mediokritetsko, strašljivo, pomirljivo pod svaku cijenu… France je odvratni lakrdijaš duha!'.
Prije nekoliko dana umro je Samuel Huntington, autor kontroverzne knjige Sukob civilizacija, omiljeni politolog Franje Tuđmana kao i pismenijeg dijela građana američkog Bible belta. Navedeni citati o Anatoleu Franceu kao da pozivaju da se umjesto njegovog imena stavi ono Samuela Huntingtona, no, koliko god se to sada možda čini prikladnim poentiranjem, zapravo bi bilo samo jeftino cipelarenje nedostojnog kostura. Jer, nitko u 90-ima nije pretrpio toliko napada sa svih strana i iz svih dijelova teoretskog univerzuma kao Huntington - do te mjere da se čitavo jedno polemičko polje može nazvati hantingtonovskim pitanjem. Polemike su išle u valovima; prvi niz rasprava izazvao je njegov tekst iz 93. u časopisu Foreign Affairs, gdje je uveo argument o neizbježnosti globalnog sukoba zbog kulturalnih inkompatibilnosti. To je proširio u notornoj knjizi Sukob civilizacija i preoblikovanje svjetskog poretka iz 96., koja je od Huntingtona učinio household name. U toj knjizi je svijet podijelio na 'civilizacije', velike suprotstavljene skupove (kršćanska civilizacija, islamska, hinduistička…), čija se netrpeljivost temelji na religijskoj različitosti. Polemike oko takve kratkovidne, simplificirane, i u krajnjoj liniji opasne podjele, nisu prestajale godinama, a taman kada se činilo da je došlo do zamora materijala i da nema smisla više tupiti o Huntingtonu, dogodio se 11.9. Huntington je, ako je i prije bio neokonzervativni superstar, nakon toga postao veliki prorok i vizionar američke ultra-konzervativne religijske desnice. Sve to je utjecalo na njega pa je počeo dodatno podilaziti Bushevoj neocon armiji; posljednjih nekoliko godina bulaznio je o nužnosti građenja velikog zida između SAD-a i Meksika, a 2004. izdao knjigu Tko smo mi? Izazovi američkom nacionalnom identitetu, u kojoj tvrdi da veliki priljev meksičkih emigranta ugrožava tradicionalni američki identitet i način života te da se zbog toga nadvija velika sjena nad nacionalnim jedinstvom.
I tako, Huntington je umro prije nekoliko dana u raju Waspova, na otočiću Martha’s Vineyard, odmaralištu čuvara nacionalnog jedinstva i utočištu bogatih 'utemeljitelja' iz New Englanda. Ali iza nas nije ostao samo 'un cadavre', jer se Huntingtonova toksična ideološka ostavština u ovom zatrovanom svijetu ukopala poput nožica krpelja na koži nekog psa.
