Posljednjih dana veliku je pažnju izazvala vijest da će ovoga proljeća British Library ponuditi više od 65.000 knjiga, mahom nastalih u 19. stoljeću, za besplatno skidanje s interneta. Ova vijest sama po sebi nije posebno senzacionalna, budući da je proces digitalizacije knjiga u već poodmakloj fazi, a o čemu smo više puta izvještavali na Booksi (od najave ovog velikog projekta digitalizacije knjiga iz 19. stoljeća koji je počeo prije tri godine u suradnji British Libraryija i Microsofta, preko volonterskih akcija skeniranja čitavog Flaubertovog opusa, pa sve do notornih Googleovih namjera). Međutim, spomenuta je vijest dobila na važnosti s jedne strane zbog reputacije institucije koja nudi skidanje naslova, a s druge strane zbog samih naslova koji će biti ponuđeni.
Naime, među ostalim knjigama, riječ je i o klasicima britanske književnosti poput Charlesa Dickensa, Jane Austen ili Thomasa Hardyija, koje će sve brojniji vlasnici e-readera Kindle moći skinuti. Razlog zašto je riječ o starim knjigama uglavnom je svima poznat: riječ je, dakako, o činjenici da te knjige ne podliježu zakonima o zaštiti autorskih prava koji u Velikoj Britaniji, kao i većem dijelu Europe, istječu 70 godina nakon smrti autora.
Pa iako se većina čitatelja veseli mogućnosti da besplatno skida i čita starija djela, nekima, pak, ovakav razvoj događaja uzrokuje velike glavobolje. Tako će se Njemačka za samo pet godina suočiti s velikim nacionalnim tabuom pod imenom Mein Kampf, pisca Adolfa Hitlera. Iako se prije više od deset godina, kad su se na policama naših knjižara pojavili prijevodi ovog zloglasnog teksta, na zgroženom progresivnom polu naše kulturne i političke scene konstantno govorilo o tome kako se u Hrvatskoj tiska djelo koje su Nijemci odavno zabranili, prava istina ne leži ni u kakvoj zabrani, već u činjenici da su se u Njemačkoj naprosto poslužili najpogodnijim mogućim pravnim lijekom kako bi izbjeli štampanje Hitlerove bolesne knjige – zakonu o zaštiti autorskih prava, koji kaže da se 70 godina nakon smrti autora ne može objaviti knjiga. Nijemci su posegnuli za, tada se činilo, idealnim pravnim rješenjem, što im je, za razliku od Severine koja je na sudu pokušala progurati zakon o zaštiti autorskih prava nakon što je na net iscurila njezina privatna snimka, i uspjelo.
Nije bilo riječi ni o kakvoj zabrani knjige zbog promoviranja nacizma, koje je u Njemačkoj zakonom zabranjeno, budući da bi takav tip pravne borbe bio pomalo riskantan, a što je uostalom vidljivo iz činjenice da su u Njemačkoj objavljene mnoge druge knjige koje bi po tom principu trebale biti zabranjene, poput dnevnika Josepha Goebbelsa i Heinricha Himmlera. No, 2015. je sve bliže, a s njom i rasprave što će se dogoditi s Mein Kampfom, odnosno hoće li ovaj zloglasni dokument jedne patologije biti objavljen u Njemačkoj prvi put nakon Drugog svjetskog rata. Svađe su već počele, pa čak i među političkim istomišljenicima. Tako npr. stručnjaci iz uglednog Instituta za noviju povijest u Münchenu tvrde kako je upravo nužno objaviti ovaj naslov, štoviše njegovo izuzetno kvalitetno kritičko izdanje, i to točno na datum Hitlerova suicida u berlinskome bunkeru, kad istječe rok od 70 godina. Na taj bi se način trebala preduhitriti objavljivanja Mein Kampfa različitih desničarskih odnosno neonacističkih grupacija, koja su u svakom slučaju neminovna.
Edith Raim, povjesničarka iz Instituta izjavila je za The New York Times kako se u Institutu "nadaju da će ovakva kvalitetna kritička izdanja smanjiti djelovanje neonacističkih izdanja, i to upravo tako što će biti riječ o najkvalitetnijim mogućim knjigama s bogatim komentarima najvećih stručnjaka. To je u svakom slučaju nužno, budući da je riječ o jednom od ključnih dokumenata u nastojanju da se objasni nacionalsocijalizam u Njemačkoj, a do sad u Njemačkoj nije postojalo kritičko izdanje".
S druge strane, Bavarske vlasti, koje su i u posjedu Hitlerovih autorskih prava na ovu knjigu, suprotstavljaju se ideji o izdavanju kritičkog izdanja knjige, a kao jedan od osnovnih razloga navode pijetet prema žrtvama Holokausta. Iz Ministarstva financija Bavarske prošlog su tjedna i službeno poručili kako dozvole za izdavanje ovog teksta neće biti izdane, kako stručnjacima koji nastoje objaviti stručno izdanje, tako i svima ostalima.
Tek treba vidjeti kako će se ova situacija razvijati, i hoće li Hitlerov Mein Kampf, prvi put objavljen 1925. godine, na svoju devedesetu obljetnicu štampanja ponovno krasiti njemačke knjižare. Kako god bilo, imajući u vidu da je do 1945. godine Njemačkom cirkuliralo više od 12 milijuna primjeraka ovog patološkog uratka, nema sumnje da Mein Kampf i danas ponosno stoji, možda samo u drugim koricama, u mnogim njemačkim kućanstvima - pa nek se nađe...
Neven Svilar
