Elem, Oscari su podijeljeni, Narednik James potukao je do nogu Avatara, Kathryn Bigelow prepustila je bivšem suprugu Cameronu tek tri mrvice u više-manje sporednim kategorijama, a iz knjižare Booksa u najnovijem nastavku predstavljamo pet naslova iz produkcije Hrvatskog filmskog saveza:
Otporna na Hollywood – Ogledi iz dekonstrukcije tvornice snova (Mima Simić)
Osjetilima uronjena u ekran, a perom u interpretativnu tintu, autorica nije odlučila samo govoriti i pisati u svoje ime. Jasno i glasno obznanila je iz kojeg od četiri ugla to kani činiti, a potom zametnula okršaj s tvornicama značenja i mentalnim okaminama u percepciji i recepciji filma, i danas najpopularnijeg kulturnog proizvoda. Slobodno i s dozom autoironije, kritičarka vitla svojim stečenim transrodnim identitetom, ali i prisvojenim interpretativnim oružjem: rodnim, feminističkim, kulturalnim i postkolonijalnim teorijama. Selektivno surfa repertoarom prvog desetljeća 21. stoljeća i na svim stranama kinouniverzuma primjećuje poticajne i/ili obeshrabrujuće aberacije u reprezentaciji tijela i roda, ženske i muške seksualnosti – "signala koji se ne daju ušutkati", nego pozivaju na propitivanje i de(kon)strukciju, na izlazak iz etičke pasivnosti – po aktivistički raspoloženoj Njoj, jednoj od društveno najpogubnijih bolesti.
Kao na filmu. Ogledi 1965-2008. (Petar Krelja)
Od dječačkog otkrića da se film ne sastoji 'iz jednog komada', Petar Krelja ne prestaje istraživati tajne i zamke koje, osim tog rano demaskiranog privida kontinuiteta stvorenog montažom, krije njegova omiljena vizualna igračka. Od ranih tekstova objavljenih sredinom 1960-ih do danas, pita se na koji nas način medij, kojem se posvetio 'izvana' - kao strastveni gledatelj i kritičar, a 'iznutra' – kao redatelj, tjera da mu tako slijepo vjerujemo čak i onda kada neprikriveno izmišlja i obmanjuje. A istodobno i koliko u toj 'laži' ima istine? Taj nekoliko desetljeća dug istraživački put od 'ontologije' i mehanike' do 'poetike' filma, od igrane fikcije i dokumentarne fakcije, i natrag, popločan je milijunima komada (slika), tisućama naslova i imena, nizom autentično filmskih fenomena (poput elipse, flashbacka, stop-fotografije), odnosno filmskih 'metoda i postupaka' koji su upravo u žarištu ove knjige. Kreljin esejistički opus predstavljen je – baš "kao (događaji) na filmu" - sa zamjetnim elipsama, s dubinskim flashbackovima i flashforwardima po memoriji svjetske i hrvatske kinematografije, ali i subjektivnim svjedočanstvima o vlastitom dokumentarističkom suočenju s 'mehanikom' filma i 'poetikom' zbilje.
Ogledi o hrvatskom dokumentarcu (Zoran Tadić)
Kao redatelj čija je filmska pustolovina započela upravo s dokumentarcem, Zoran Tadić pripada prvoj, najbrojnijoj skupini. Posljednji njegov dokumentarni film Kašinska 6 datira iz iste godine kada je u produkcijski skromnim uvjetima snimio svoj prvi i danas kultni igrani film Ritam zločina (1981). Poslije njega, iako se nije odricao od stvarnosti ni u žanrovskom okviru fikcionalnog filma, nije se vraćao dokumentaristici. Barem ne u praktičnom smislu. Kompenzirao je to na druge načine: neprekidnim razmišljanjem, podučavanjem i pisanjem o dokumentarnom filmu, čime je pokušao riješiti probleme i dvojbe s kojima se suočavao u ranoj redateljskoj praksi. Pritom je iz vrlo specifičnog, osobnog rakursa, proučavao domaću dokumentaristiku, pokazujući i zdušno dokazujući kako taj rukavac kinematografije, često nepravedno ignoriran, ima dugu tradiciju i kontinuitet, koji uz 'kolebljive' profesionalce od samih početaka održavaju 'plemeniti' amateri. Rezultat Tadićeva otpora 'diskriminaciji' dokumentarizma i zadubljenosti u plodove 'zaljubljenosti', kako amatera tako i profesionalaca - od Paspe, Miletića i filmaša okupljenih oko Škole narodnog zdravlja, preko autora Marjanovića, Katića, Sremeca, Belana, Golika, Papića i Krelje, do mladofilmaša stasalih u devedestima - tekstovi su okupljeni u ovoj knjizi. Napisao ih je u rasponu od trideset pet godina, a jednako je širok i raspon njegovih spisateljskih interesa: od pokušaja okvirnog definiranja predmeta, dokumentarnog filma kao takvog (u tekstovima 'O scenariju dokumentarnog filma' i 'O režiji dokumentarnog filma'), pa sve do (mini)eseja o pojedinim značajnim autorima ili razdobljima hrvatskog dokumentarca. Svi odreda već su objavljeni u periodici – većina u kolumnama za Hrvatsko slovo tijekom 1990-ih i Vijencu na počeku novog milenija, a manji dio u Večernjem listu, Prologu, Filmu i Hrvatskom filmskom ljetopisu. No, presloženi dijakronijski, u kronološkom slijedu pojavljivanja fenomena i autora o kojima svjedoče, ti ogledi na neki način sugeriraju da ih se čita kao svojevrsnu povijest hrvatskog dokumentarnog filma.
nastavlja se...
B.Š.
