Oko književnosti: Walter Benjamin

Ovaj je iznimni njemački mislilac u posljednjim desetljećima stekao kultni status i postao čak nekom vrstom akademske mode, što je, osim golemom citiranošću i uzdizanjem nekih njegovih koncepata i teza do razine općih mjesta popularno-teorijskog diskursa, pomalo paradoksalno, rezultiralo i relativno ograničenom recepcijom njegova iznimno heterogena opusa.

Nikako urokom, ali kao direktan povod poslužit će nam svojevrsna kratka čitanka Benjamina koja se, naslovljena Novi anđeo, 2008. pojavila u izdanju Antibarbarusa. Budući da je riječ o izboru iz književnih, kulturoloških i filozofskih eseja jednog od najznačajnijih mislilaca i esejista 20. stoljeća valja napomenuti da je svaki izbor tog fragmentarnoga mislioca istodobno i svojevrstan pristup Benjaminu u novome vremenu. Eseji i teorijski spisi sabrani i podijeljeni u dva dijela (I. O Franzu Kafki, te Angelus Novus) posvećeni su Kafki, a uz Povijesno-filozofske teze u knjizi se nalazi i znameniti Teološko-politički fragment, te niz eseja antologijske vrijednosti (Zentralpark, primjerice). Benjamin je u ovom izboru predstavljen kao književnik, esejist, filozof, kulturalni teoretičar, analitičar modernizma u kulturi Europe.

Ako je njegova glavna misao bila da se umjetnost u doba moderne tehničke reprodukcije nalazi u situaciji gubitka aure, tada je bjelodano da su svi njegovi teorijski i analitički napori usmjereni brižnom hermeneutičkom razotkrivanju odnosa između književne, umjetničke i filozofske veze različitih prekretnih figura modernizma. Nenadmašni stilist i vrhunski lucidni kritičar duha vremena, Walter Benjamin naš je suvremenik u svim aspektima duhovnoga života. O ponekim aspektima Benjaminova lika i djela s Markom Pogačarem razgovarat će filozof i teoretičar Žarko Paić.