"Postalo je pomodno među liberalnom elitom umanjivati, degradirati pa čak i poricati američku veličajnost (greatness). Policajci političke korektnosti insistiraju da je Amerika omražena u cijelom svijetu zato što je prevelika, previše snažna, premoćna, prebogata, preglasna, previše intruzivna. A, osim toga, nije se lijepo hvalisati.
Oni kompletno promašuju bit stvari.
Veličajnost Amerike, iznimna veličajnost Amerike, nije bazirana na činjenici da smo mi najmoćnija, najprosperitetnija – i najdarežljivija – nacija na Zemlji već su sve te stvari REZULTAT američke iznimnosti (exceptionalism)."
Newt Gingrich: A Nation Like No Other: Why American Exceptionalism Matters
Ovo su riječi mogućeg budućeg američkog predsjednika Newta Gingricha. S obzirom da je pad popularnosti Baracka Obame alarmantan, republikanci u Americi osokoljeni su krenuli u bitku za mjesto predsjedničkog kandidata.
Mormonski milijarder Mitt Romney premoćno je pobijedio na prvim predizborima zbog čega su ga neki proglasili sigurnim Obaminim protukandidatom i prije nego li se utrka među republikancima uopće zahuktala. No, predizbori u Južnoj Karolini, pobjednik kojih posljednjih desetljeća redovito odnosi stranačku pobjedu u utrci za predsjedničku nominaciju, donijeli su premoćnu pobjedu rigidnog konzervativca Newta Gingricha. Riječ je o čovjeku kojeg se bolji poznavatelji američke političke situacije sjećaju još iz perioda početka 90-ih godina kad je Gingrich bio jedan od vodećih republikanaca, i kad je donio pobjedu Republikanskoj stranci u borbi za Kongres svojim Ugovorom s Amerikom, okončavši na taj način usred Clintonova predsjednikovanja dominaciju Demokratske stranke u Kongresu koja je trajala 40 godina. To mu je donijelo poziciju 58. po redu Speaker of the House, od 1995. do 1999. kao i titulu Man of the Year časopisa Time 1995. godine.
Zanimljivo je da je Gingrich napisao (dakako, u suradnji s ghostwriterom) čak 28 knjiga, među kojima je i niz knjiga tzv. 'alternate history' žanra, koji, kako samo ime govori, prikazuje povijest koja se nikad nije dogodila no koja se 'mogla dogoditi'. Primjera takve vrste najčešće možemo naći u znanstvenoj fantastici - Kingsley Amis, Philip Roth i Isaac Asimov. Klasično djelo ovoga žanra jest The Man in a High Castle, Philipa K. Dicka, u kojem autor opisuje SAD nakon pobjede Nijemaca i Japanaca u Drugom svjetskom ratu. Riječ je zaista o SF klasiku, knjizi koja se igra svojevrsnom alternativnom stvarnošću, s protagonistom koji je autor knjige u kojoj su Saveznici dobili rat.
No, u tom smislu Gingrich ipak ne bi bio neka vrsta tematskog antipoda Dicku, s romanima kao što su Pearl Harbor: A Novel of December 8th i Days of Infamy (knjiga Pearl Harbour: A Novel of December 8th dobio je oštru kritiku u New York Timesu 2007. godine. Naslov kritike je, naime Napad na Havaje. Na gramatiku također.). Naime, u svojim knjigama Gingrich ne piše 'alternativnu povijest', već kako on to naziva, 'aktivnu povijest'; zapravo fikcionaliziranje poznatih povijesnih događaja sa snažnom simbolikom koja ukazuje na današnje stanje u svijetu. Njegovi fikcionalni tekstovi puni su velikih riječi i često profetskog karaktera, poput primjera kojeg navodi kritičar The New York Timesa;
"Rođen sam u Hirošimi", kaže Genda Minoru, japanski vojni strateg, susrevši se s američkim generalom Carlom Andrewom Spaatzom, poznatim kao Tooey. "Trebali biste posjetiti Hirošimu jednom prilikom, gospodine". General, koji će voditi bombardiranje Japana 1945. godine, na to odgovori, "Tko zna, možda i hoću jednoga dana".
***
Taj Newt Gingrich mogući je budući predsjednik Amerike. Mnogi komentatori već sad govore kako je ipak pozitivno da će možebitni budući predsjednik najjače svjetske sile ipak biti čovjek koji je napisao 28 knjiga, a ne druga omiljena Tea Party figura, Sarah Palin, koja nije u životu pročitala niti pola knjiga koliko je Gingrich napisao. Govore da je bolje imati Gingricha pisca za predsjednika koji će dobiti kontrolu nad crvenim dugmetom što nas može otpraviti u ništavilo koje smo i zaslužili, nego što je to bilo imati Busha koji je za vrijeme svog predsjedničkog mandata pročitao dvije knjige – jednu slikovnicu s ovčicom i Camusovog Stranca, na čitanje kojeg ga je prisilila Laura, nakon čega je održao konferenciju za novinare posvećenu toj temi.
Pa ipak! Umjestno Palin i Busha imat ćemo čovjeka koji je napisao knjige naslova Contract with America, Restoring the Dream, To Renew America, Rediscovering God in America: Reflections on the Role of Faith in Our Nation's History and Future, zatim Drill Here, Drill Now, Pay Less: A Handbook for Slashing Gas Prices and Solving Our Energy Crisis, To Save America: Stopping Obama's Secular-Socialist Machine, i za kraj, knjigu jednako uznemirujućeg naslova A Nation Like No Other: Why American Exceptionalism Matters. Exceptionalism je fraza koja je od strane konzervativnih Amerikanaca još početkom prošlog stoljeća izvučena iz knjige francuskog pisca Alexisa de Toquevillea Democracy in America 1840. godine, no koju je prvi put upotrijebio Josif Staljin 1929. godine. Evo što de Toqueville kaže u tom tekstu gdje se prvi put spominje 'iznimnost' Amerike.
Pozicija Amerikanaca je posve iznimna (exceptional), i može se vjerovati da se niti jedan demokratski narod više neće naći u sličnoj situaciji. Njihovo striktno puritansko podrijetlo, njihove ekskluzivno komercijalne navade, čak i zemlja koju naseljavaju, zbog koje nisu usmjerili duh prema znanosti, literaturi, umjetnosti, kao i njihova blizina Europi, zbog koje mogu zanemariti bavljenje tim djelatnostima bez pada u stanje barbarstva, tisuće posebnih ciljeva, od kojih sam ovdje naveo samo nekoliko najvažnijih, sve to se ujedinilo da usmjeri um Amerikanca prema čisto praktičnim stvarima. Njegove strasti, njegove žudnje, njegova naobrazba, sve oko njega čini se ujedinjeno usmjeravanju prema prizemnim stvarima; jedino njegova religija ga tjera da s vremena na vrijeme okrene svoj pogled prema nebu. Prestanimo dakle, uspoređivati sve demokratske nacije s primjerom Američkoga naroda.
No, dobro, možda neće Gingrich postati predsjednikom SAD-a. Možemo se nadati da će to postati Mitt Romney, autor jedne druge knjige - No Apology: The Case for American Greatness.
Neven Svilar
foto: Cain and Todd Benson (flickr)
