Pa su se tako jučer na Booksinom retro kauču izredale različite poetike, fizionomije i jezici. U režiji Silvestra Vrljića i udruge Brutal posvjedočili smo još jednom zanimljivom multikulturalnom predstavljanju novih pjesničkih strujanja.
Atmosfera je, usprkos dugonoćnom otvaranju festivala u Gjuri dan ranije, prštala energijom i pozitivnim vibrama, a Vrljić ju je začinio sa stilom - provokativnim i beskompromisnim moderiranjem. Jednostavno, bio je zabavan.
No, ni gosti mu nisu za odbaciti. Saznasmo da je neslužbene missica festivala, Maria Barnas (1973.), koja je probila led te večeri, suosnivačica izdavačke kuće Missingbooks - specijalizirane za spašavanje knjiga od zaborava (izdaju naslove koji su se prestali izdavati) trenutno na rezidenciji u Rimu, na Američkoj akademiji, gdje se u potpunosti može posvetiti radu. Samozatajna Nizozemka koja je dosad objavila dva romana i dvije zbirke pjesama govorila je o zanimljivom projektu Binnenzee, spoju vizualne umjetnosti i pisane riječi realiziranom u mentalnoj klinici Spaarnepoort čija klijentela pri upisu na dar dobiva primjerak njezine knjige, a zainteresirani se, da bi je mogli pročitati, moraju prijaviti u kliniku!? Barnas, koja se prehranjuje novinarenjem, majka je malog djeteta. Pritisnuta u kut Silvestrovim navaljivanjem, uz sveopće odobravanje muškog dijela publike, na kraju je bila primorana 'priznati' da ta veza s ocem djeteta nije tako ozbiljna...
Italiju na Brutalu ove godine predstavlja Sara Ventroni (1974.) rodom iz grada gdje prethodna gošća trenutno živi. Usprkos relativno lošem snalaženju s engleskim, uspjela nam je prenijeti da je u poeziji najviše zanimaju baš jezična pitanja. Svoje uvjerenje o univerzalnosti jezika potvrdila je vlastitim primjerom – hrvatski čita kao izvorni govornik. Čitala nam je, doduše na talijanskom, iz dvije zbirke – ranije, napisane na Sardiniji, koju opisuje (zbirku, ne otok) kao primitivniju, i novije, modernije U gasometru inspirirane arhitekturom, željezom i čelikom modernih zdanja. 
Silvestar: "Što radiš kad ne pišeš poeziju?"
Gošća: "Čitam poeziju."
Silvestar: "Okej, od čega živiš?"
Gošća: "Od ljubavi."
Tako je počelo trojezično, englesko-hrvatsko-slovensko predstavljanja cijenjene slovenske pjesnikinje Stanke Hrastelj (1975.), uvrštene u brojne inozemne zbornike i slovenske antologije poezije. Uz jadikovke da se u Sloveniji od poezije može živjeti koliko i u Hrvatskoj, Hrastelj se ipak pohvalila da je objavila samo jednu zbirku koja je toliko dobra da joj je osigurala poziv na Brutal. Kvaliteta njezine poezije je neupitna – čak joj je donijela i titulu viteza pjesništva na Pjesničkom turniru u Mariboru 2007. godine, a 6 godina ranije je na festivalu mladih književnika Slovenije proglašena najboljom mladom pjesnikinjom.
Dašak nordijske egzotičnosti u Zagreb je dopuhao na krilima poezije Sanne Tahvanainen (1975.), finske Šveđanke, pripadnice manjine koja u Finskoj, po njezinim riječima, prolazi bolje od samih Finaca – bogatiji su, i novčano, i poetski (naime, najbolju finsku poeziju pišu pripadnici šestpostotne švedske manjine). Okupljeni su se nemalo iznenadili, a Vrljić ju je u napadu profesionalne ljubomore skoro i otpravio s pozornice, kad je izjavila da živi od poezije. Znali smo da se na dalekom sjeveru dobro živi od socijalne pomoći, ali i od pisanja poezije...
Tahvanainen nas je uspjela iznenaditi i vlastitom osobnošću. Jedan od njezinih čudnijih hobija jest skupljanje poslužavnika pa smo joj odmah uvalili i jedan naš primjerak... da se u hladnoj Finskoj sjeti toplog hrvatskog dočeka. Tahvanainen je pjesnikinja čiji se glas proslavio po cijelom svijetu pa joj je drugi hobi postao dopisivanje s obožavateljima kojih ima i u dalekoj Kini i Burkini Faso.
Nakon dama, kako i priliči, kraj nam je zašećerio domaći glas Marka Pogačara (1984.) koji je jučer, ne potpuno nezasluženo, dobio atribut 'The hottest young Croatian poet'. U igri povuci-potegni-na-kojem-ćemo-jeziku-pričati pobijedio je engleski pa smo prvo slušali Splićanina Pogačara i Sinjanina Vrljića kako o poeziji ćakulaju na engleskom da bi im se kasnije pridružio i pravi Englez glavom i bradom - Anthony Dunn, pjesnik koji će se u Booksi predstaviti večeras - pročitavši Markove pjesme u engleskom prijevodu. Pogačar se predstavio kao pjesnik koji živi na teret države – još uvijek studira i usitno radi – urednik je u Zarezu, član redakcije Quoruma, a ponekad se i na ovim stranicama pojavljuje u ulozi novinara. Zabavna večer završila je uz pjesme mladog pjesnika iz njegovih dviju zbirki – Pijavice nad Santa Cruzom i Poslanice običnim ljudima.
Zainteresirani su pozvani da nam se pridruže i danas od 19h, kada će u Booksi čitati Filipa Leal iz Portugala, Anthony Dunn iz Velike Britanije, Vilde Heggem iz Norveške te Dorta Jagić i Marijana Šutić Pavlicevich iz Hrvatske, čime će se, na veliku žalost ljubitelja poezije, zatvoriti 3. Brutal.
S ovogodišnjim gostima Brutala se podrobnije možete upoznati na ovom linku.
