Kažu da će vikend biti pakleno vruć, a ovo subotnje jutro opravdava sumnju. No, bez obzira na to, ili pak upravo zato, izdvojili smo vam nekoliko tekstova na koje smo naišli, a koji bi vam mogli biti zanimljivi za akciju 'kulturom protiv vrućine'.
Za početak, na Kulturpunktu pročitajte tekst u kojem aktivistica i književnica Mima Simić piše o tome kako su je cenzurirali urednici Jutarnjeg lista jer je šefu Ivi Sanaderu za ljetnu lektiru željela preporučiti Berlinski ručnik Dražena Ilinčića. "No znala sam da me štiti beskompromisni javni zavjet našega premijera i glave vladajuće stranke, taj junački poklič u borbi za slobodu pisane riječi. Odašiljem stoga prijedloge, veseleći se objavi članka koji će pokazati da hrvatski književnici, publicisti, intelektualci, u neovisnoj i demokratskoj Hrvatskoj smiju reći što misle – i ostati živi." O tome zašto ta vrckava preporuka nije prošla, s Mimom je za T-portalu porazgovarala Mija Pavliša.
Na Betonu pak pročitajte veliki intervju Saše Ćirića s Mirkom Kovačem koji govori o svojem novom romanu Grad u zrcalu i drugim književnim temama. "Najveća odlika svakog pisca je invencija. I ja tako prilazim svakom piscu. Ako on nema te humorne distance, ako se ne igra..., mene ta vrsta proze ne zanima. Ja to čitam donekle i ostavim. Dakle, invencija mi je mjerilo stvari. Podrazumijevam da svaki pisac zna pisati, mislim zašto bi ulazio u sve to, i to me ne fascinira. Ali ti obrati, te neke dosjetke, taj neki unutarnji humor i obrti u rečenici, to je ono što me privlači."
Igor Štiks koji je trenutno u Chicagu s Velimirom Grgićem na T-portalu raspreda o svom doktoratu, o gradovima u kojima je živio i naravno, o književnosti. "Interes za ratom u bivšoj Jugoslaviji proizveo je i književni interes. Tako da se može reći da na međunarodnoj sceni doista cirkulira ono što zovem moćnom gomilicom pisaca iz bivše Jugoslavije koje danas svi prepoznaju kao takve, što prije nije bio slučaj, osim ako ne govorimo o klasicima poput Andrića i Kiša. Kao most između našeg svijeta i Amerike stoje knjige Aleksandra Hemona, čovjeka s kojim dijelim kako grad porijekla, tako i grad iznad kojeg, na 96. katu, upravo razgovaramo."
I za kraj pročitajte tekst Irene Rašete Zapišana ladica žanra (PlanB) u kojem Rašeta na primjeru Houellebecqa, Atwoodice i Lessingove objašnjava kako se SF infiltrirao u mainstream književnost. "Znanstvena se fantastika bavi čudovištima i svemirskim brodovima, dok je ono što ja pišem 'spekulativna fikcija' koja se ne bavi stvarima koje još nisu izmišljene i koja bi se 'doista mogla ostvariti'. Niti ne sluteći, Margaret Atwood dala je vrlo uvjerljivu definiciju znanstvene fantastike, jer znanstvena fantastika govori upravo o stvarima koje bi se mogle dogoditi."
