Krenimo s već isfuranim lajpciškim lajtmotivom – i Nenad Popović, urednik u Durieuxu i potpredsjednik Hrvatskog društva pisaca, oglasio se o navodnoj sabotaži, kako je predsjednik hrvatskog PEN-a Zvonko Maković nazvao objavljivanje Fantoma slobode na njemačkom jeziku, koji je Durieux objavio uoči Lepziga. "Možda se Makoviću, Rešickom ili ne znam kome sve, ne sviđaju zastupljeni autori, možda teme, možda korice... Baš me briga, jer su mnogi urednici i kolege iz Austrije i Njemačke tražili od mene primjerke, šaljemo ih još uvijek, a na webu je odlično posjećen. Rado bih da se nađu sredstva da takve izbore radimo na francuskom, engleskom, talijanskom." Na ovom linku pročitajte ostatak intervjua koji je dao Večernjakovom Denisu Derku.
Na stranici Javno.com gost ovogodišnjeg, jubilarnog 30-tog SFeraKona, Richard Morgan, govori o neočekivanom uspjehu svog prvijenca Digitalni ugljik, filmu koji se po njemu snima, glumcima koje bi volio vidjeti u naslovnim ulogama ("Johnny Depp je sada najveći akcijski junak u filmovima, ali on je u 'Piratima s Kariba' bio feminiziran. Pa čak je i Brad Pitt, iako je glumio jake muške uloge, mršav i blago feminiziran. Najbliži mi je Benicio del Toro, ali trebalo bi mu šest mjeseci da se malo izjača."), svojim uzorima, recepciji književnika u različitim zemljama, megapopularnoj J.K. Rowling... 
Ususret promociji romana Mrtvi mogu plesati, koja će se održati u Booksi 28. svibnja, pročitajte intervju koji je Ilja Stogoff, trenutno najzanimljiviji ruski autor, dao Branki Primorac. Stogoff objašnjava zašto je posljednju knjigu objavio pod pseudonimom i o čemu ona govori. "Sve je bilo u redu: izmislio sam si pseudonim, poslao tekst izdavačkim kućama, napravio svome alter egu biografiju, tobože da tip živi u Aleksandriji (Egipat) i radi kao vodič za ruske turiste. Trebao se zvati Anton Nanimov, odnosno A. Nanimov (Anonim). Ipak, igra je kratko trajala. Pseudonim je odgonetnuo prvi kritičar. Prezime se, eto, može promijeniti, a način pisanja ne."
U podužem intervjuu koji je vodila Iva Ćurić, Dževad Karahasan govori o svom novom romanu, o tome kako sa Balkan promijenio nakon ratova, o trendovima u književnosti, o svom prijateljstvu s franjevcem Milom Babićem, o svojim čitateljima i drugim zanimljivim temama. "Idem još dalje i tvrdim da talentiranih čitatelja ima puno manje nego talentiranih pisaca. Kao što su sjajni pisci nešto rijetko. Za čitanje je potreban angažman, to je ono na čemu ja inzistiram. Moje knjige su pisma napisana upravo vama. Ja svaku svoju knjigu pišem, odnosno želim je pisati tako da ona oslovi čitaoca kao osobu. Da je čitate kao ga govori upravo vama i samo vama." 
I za kraj, obećani nastavak intervjua s polufinalistima nagrade roman@tportal.hr. Nikola Petković priznaje da nikada ne bi čitao Moj život s Francekom, Edo Popović čitateljima prepruča Milka Valenta; Dalibor Šimpraga opravdano lamentira o komercijalizaciji književnosti, a Marina Šur Puhlovski se deklairira kao tradicionalistkinja i ljuta neprijateljica postmodernističkog spoja trivijalnog i umjetničkog.
