Slika: Mramorna stranica u romanu The Life and Opinions of Tristram Shandy, Gentleman
Povijest romana je zapravo povijest jednog eksperimenta. Iako se takav zaključak čini samorazumljivim treba reći kako je dominantna paradigma realističkog romana, koja je sama po sebi u trenutku formiranja bila jedan inovativan i posve neobičan eksperiment, učinila to da se na eksperiment romana gleda uglavnom kao na neku vrstu suprotstavljanja realizmu, i to, dakako, s desne strane lente vremena. No, iako je takvo promatranje razvitka fenomena romana sasvim upitno, ako ćemo se i povesti za tom vrstom simplifikacije bilo bi dobro da provjerimo što se nalazi s druge strane.
Naime, u stoljećima prije nove ere 19. stoljeća stoji niz golemih eksperimenata s formom romana koji bi se nestručnom ili naivnom oku bez uvida u povijest književnosti po svemu mogli činiti kao romaneskni odmak od autoriteta realizma. Eksperimentalni tekstualni bunar s onu stranu realističke brane je neiscrpan – dovoljno je sjetiti se romana kao što je Diderotov Fatalist Jacques, a da ne govorimo o jednom od najvećih djela svjetske književnosti – romanu par excellence, Cervantesovom Bistom vitezu Don Quijoteu od Manche.
No, negdje upravo između Cervantesa i velikih majstora realizma smjestio se roman koji je po svojoj strukturi ostao nedosegnut tekstualni opit. To je genijalni roman Tristram Shandy, gospodina Laurencea Sternea. Roman koji je izložio samoga sebe kao niti jedan roman prije ili poslije. Kad bismo, naime, uspoređivali romane s ljudima na cesti, mogli bismo reći da su Tolstojevi romani poput učene sveznadarske gospode na promenadi, dok je Tristram Shandy kao neki kostur koji prestravljuje romaneskno općinstvo – živi mrtvac koji je ustao iz tekstualnog humka i ponaša se poput kakvog dendija zviždeći poznati napjev i namigujući zastrašenim mladim romanesknim parovima. Tristram, taj nesupješni Hermes Trismegistos, pun sebe i bahat zajebava se s kanonima oko sebe na svakom koraku, dok ljudi iz prikrajka promatraju od čega je zapravo sazdan. Pritom uviđaju od čega se sastoje oni sami. No taman kad neki obrazovani građanin pomisli da je shvatio što taj arogantni kostur zapravo predstavlja Tristram mu se izbelji i ostavi ga u potpunoj nedoumici.
Jedna od najpoznatijih enigmi tog romana je slavna 169. stranica: nakon što se čitatelj jedva nekako navikne na briljantno konstruktivno ludilo romana, (između ostalog i kompletno zacrnjenu stranicu kojom Sterne obilježava smrt Yoricka inače svog alter ega, a također i lude iz Shakespeareova Hamleta, uz riječi 'Alas! Poor Yorick'), okreće 169. stranicu i na njoj nalazi prikaz obojanog mramora. Njegovi čitatelji nisu imali pojma što da rade s tom enigmom, i brojni su veleumovi pokušavali dešifrirati što leži iza ovog postupka, citirajući pritom Michelangelove sonete i izlažući razne slične asocijativne bravure. Sam Sterne uživao je u tome što nitko nije imao pojma što je on ovime zapravo htio i rado je naglašavao da je riječ o šifri za koju nikada neće biti nađen kod.
Prva dva dijela romana objavljena su 1759. godine, dok je treći, u kojem se nalazi i spomenuti postupak na 169. stranici, objavljen 1761. godine.
Kako bi obilježili 250. obljetnicu ove genijalne Sterneove subverzije 169 poznatih pisaca i umjetnika kreiralo je vlastite verzije tekstualno-likovne enigme i doniralo ih na aukciju čiji će prihod ići Fondu Laurence Sterne. Radovi će biti izloženi u Shandy Hallu u selu Coxwold u Sjevernom Yorkshireu, gdje je Sterne, inače uvaženi klerikalac i humorist, živio. Među umjetnicima i piscima su Quentin Blake, Lemony Snicket, Mark Wallinger, Patrick Marber, Ralph Steadman, N.F. Simpson, Frank Cottrell Boyce, Iain Sinclair, Jonathan Meades, Graham Swift, kao i pjesnici Lavinia Greenlaw i Craig Raine.
Inače, tokom aukcije kupci neće znati ime autora čiji rad kupuju, što je također svojevrsni hommage Sterneu i Shandyju i njegovoj vječnoj igri.
I dok traje izložba četvrt milenija nakon izlaska ove knjige možemo samo parafrazirati Marteka i reći - Čitajte roman The Life and Opinions of Tristram Shandy, Gentleman.
Neven Svilar
