Papirić na kojem su napisani stihovi pjesme 'The Times They Are a-Changin' Boba Dylana prodan je za 422.500 dolara na aukciji kuće 'Sotheby' u New Yorku.
Riječ je o ključnoj pjesmi iz tzv. protest song repertoara genijalnog autora koji se svim silama trudio ne biti glasnogovornikom generacije, iako mu to baš i nije polazilo za rukom. Sam termin 'protest song' nije postojao kada je Dylan napisao pjesmu 1963. godine.
"Topical songs weren't protest songs. The term 'protest singer' didn't exist any more than the term 'singer-songwriter'. You were a performer or you weren't, that was about it — a folksinger or not one. 'Songs of dissent' was a term people used but even that was rare. ... I didn't think I was protesting anything."
Pjesma je objavljena te godine na istoimenom albumu te se uzima za ključnu Dylanovu stvar, iako je čak i na tom albumu imao snažnijih pjesama među kojima je i briljantni tour de force Ballad of Hollis Brown ili God on Our Side, a da se ne spominju kompozicije s njegovog prvog albuma Bob Dylan iz 1962. godine ili Freewheelin' iz 1963. Na papiru (217x280 mm), na kojem je i Dylanov potpis, olovkom su napisani stihovi pjesme s četiri numerirane strofe od 10, 10, 9 i 8 stihova uključujući i naslovni refren.
I sam Dylanov odnos prema toj pjesmi bio je protuslovan, baš kao što je bila i čitava njegova persona početkom 60-ih. Tako je na pitanje 'What is this shit, man?' koje mu je postavio prijatelj koji je ugledao stihove "'Come senators, congressmen, please heed the call" Dylan odgovorio, "Well, you know, it seems to be what the people want to hear."
No, u jednom intervjuu s Cameronom Croweom 1985. godine Dylan je za pjesmu rekao, "This was definitely a song with a purpose."
***
Salman Rushdie, pisac koji je možda i više nego po svom djelu poznat po znamenitoj fetvi iranskog ajatolaha Homeinija zbog Sotonskih stihova, dobio je nagradu za životno djelo, Golden Pen Award. Riječ je o nagradi koju dodjeljuje engleski PEN, a koju su proteklih godina dobivali književnici poput J. G. Ballarda, Doris Lessing i Harolda Pintera. U svom govoru na dodjeli nagrade Rushdie je govorio upravo o strašnom periodu svoga života kad mu je glava bila na panju i kad ga je svaki islamski fanatik mogao ubiti bez posljedica, a zbog čega se Rushdie morao skrivati dugi niz godina pod stalnom zaštitom britanske tajne službe. Dobitnik Bookerove nagrade 1981. godine, koji upravo piše memoare u kojima se bavi ovim razdobljem svog života, zahvalio se organizaciji PEN-a koji mu je, kako je rekao, davao 'veliku podršku kad je bio u nevolji'.
***
Dok se čeka izlazak memoara Salmana Rushdia Eva Gabrielsson, nevjenčana supruga pokojnog Stiega Larssona, s kojim je provela 30 zajedničkih godina, piše svoje memoare u kojima govori o njihovom zajedničkom životu. Knjiga trenutno još nema naslov, a prva izdanja na švedskom, francuskom i norveškom pojavit će se već u siječnju 2011. Evo što o knjizi kaže njezin američki izdavač Seven Stories Press koji je upravo otkupio prava na knjigu (koja će u Americi biti objavljena u lipnju): "Gabrielsson u knjizi opisuje njihov politički aktivizam i uopće duboku strast prema politici, kao i njihove napore da održe na životu Stiegov časopis Expo. Također govori i o njihovoj mladosti i zajedničkim godinama, kao i o običnim, svakodnevnim detaljima poput ljubavi prema ispijanju kave, prema kafićima u Stockholmu itd. Knjiga će također sadržavati njihova pisma kao i brojne, do sad nikada viđene fotografije".
***
Autor Jamesa Bonda Ian Fleming dobit će svoj aerodrom na Jamajci, gdje je i napisao neke svoje romane o Bondu. Nazivanje aerodroma prema piscima nije ništa nečuveno, a najpoznatiji primjer zasigurno je onaj Franza Kafke prema kojem je imenovan aerodrom u Pragu (kojeg je, posve prikladno, Buisness Weekly proglasio najgorim aerodromom zbog brojnih birokratskih zapreka koje čekaju putnike, kao i zbog cjelokupne opresivne atmosfere). Aerodrom Ian Fleming prije se zvao Boscobel Airstrip, a osim što dobiva novo ime bit će i renoviran i povećan kako bi se njime služila bogata klijentela s privatnim zrakoplovima. Inače, Ian Fleming, koji je svom tajnom agentu dao ime James Bond prema istoimenom ornitologu, volio je pisati svoje romane upravo na Jamajci i to baš na imanju koje mu je na korištenje dao ornitolog James Bond. Kasnije je i sam Fleming kupio imanje u blizini, kojeg je nazvao Goldeneye.
