U utorak su u knjižnici Bogdana Ogrizovića ubijene dvije muhe jednim udarcem. Akademici Zvonimir Mrkonjić i Tonko Maroević predstavili su Paljetkovu novu zbirku pjesama Nevidljiva zastava, a pjesnik Saša Meršinjak, voditelj Jutara poezije uručio mu je nagradu 'Josip Sever', koja nosi ime tragično preminulog prevoditelja i pjesnika i koju od 1998. udruga Jutra poezije dodjeljuje autorima najljepših zbirki u prethodnoj godini.
Nagrađena pjesnička zbirka sadrži dva oveća ciklusa, dok je u trećem - samo jedna pjesma 'Hrvatski pjesnici' koja ironizira poziciju naših pjesnika, kazao je na predstavljanju Tonko Maroević.
Nagrađivani 64-godišnjak, kojemu je nedavno u Crnoj Gori dodijeljena nagrada za cjelokupno stvaralaštvo 'Stara maslina', zahvalio je okupljenima te ih pozvao da zajedno s njim obnove "gestu pjesnika Josipa Severa" - te da ustanu i odaju počast poeziji, naglasivši da "nam je svima, u vrijeme mnogih horizontala na koje smo navikli, potrebna Severova vertikala".
Luko Paljetak rođen je u Dubrovniku 1943. Studirao je na Filozofskom u Zadru, a doktorat je stekao na sestrinskom fakultetu u Zagrebu. Redoviti je član HAZU te dopisni Slovenske akademije znanosti i umjetnosti (SAZU). Član je i brojnih drugih udruženja domaćih i stranih književnika i prevodilaca. Prevodi s talijanskog, engleskog, ruskog, slovenskog pa čak i s makedonskog. Između ostalih, preveo je Chaucera, Prešerna, Shakespearea, Byrona, M. Lowrya, D. Thomasa, O. Wildea, J. Joycea itd. Živi i radi u Dubrovniku. Autor je brojnih zbirki pjesama, knjiga za djecu, znanstvenih studija, članaka, eseja i antologija.
Premda je akademik gospodin u godinama, ni šaljive teme nisu mu strane.
Oda zahodu
Zahode, pjevat o tebi hoću,
slavnija rupo od svake rupe,
usluge tvoje danju i noću,
čekaju golo rumeno dupe,
muhe što oko tebe se kupe
kolo su drevnih, usranih Muza;
počast ti daje i moja guza!
Zahode, vrli kraljevski trone,
do tebe stope katkad su teške,
kad vjetrovi se kroz crijeva gone
tad plaćaju se najmanje greške,
i car ti ponizno prilazi, pješke,
riješi se tada svih carskih uza;
počast ti daje i moja guza!
Primi je blago, dobrostiv budi,
neka je tvoje naručje stiska,
osrednje tovno govno ti nudi,
kao oboa trubeć, bez piska;
najljepši ukras tebi je driska,
a prdac njoj je tek anakruza;
počast ti daje i moja guza!
Ti stihova si knjižica cijela
i svatko može seruć pročitat
na zidu tvome sabrana djela;
čija su? to i ne treba pitat,
guzobris svaki jedan je citat
a sraćka sonet dirljiv do suza;
počast ti daje i moja guza!
Otmjeno tebe zovu i WeCe,
i klozet za Gospodu i Dame,
koliko tu se začelo djece,
mekši si ti od najmekše slame,
parfemi tvoji leptire mame,
i one dugih i kratkih bluza;
počast ti daje i moja guza!
Zahode vječni, zahode javni,
kako je divno u tebi kenjat,
biti nastavljač, mali, a slavni
vječnoga sranja što neće jenjat,
sve će se, govno neće se mijenjat,
ti si mu carstvo, čmar mu je ćuza;
počast ti daje i moja guza!
Zahode poljski sa šupljim srcem,
ne može tebe nitko prešišat,
pozdravljam tebe dvostrukim prcem,
u rupu srat ću, u zrak ću pišat,
možda ću katkad u mraku zbrišat,
prekratka ti je hipotenuza;
počast ti daje i moja guza!
Zahode sretni, izvore znanja,
živjet ćeš vječno, sve dok je sranja!
Luko Paljetak
