Kad je prije nekoliko godina danas ugašeni britanski tabloid News of the World, odvratan list Ruperta Murdocha koji je uhodio i prisluškivao tisuće ljudi u Velikoj Britaniji, objavio tekst pod nazivom 'Šef Formule 1 u bolesnim nazi orgijama s pet kurvi', osramoćeni Max Mosley, sin vođe Britanskih fašista, Sir Oswalda Mosleya, i tadašnji šef Međunarodne automobilističke federacije, pokrenuo je pravnu bitku koja još uvijek traje (iako je dobio sudsku bitku s novinama još uvijek traje proces zabrane objavljivanja fotografija orgija na internetu). U međuvremenu je ovaj 'ugledni' lider jedne od najvažnijih sportskih organizacija na svijetu nakon mjeseci pritisaka ipak bio prisiljen dati ostavku.
Naime, Mosley, sin utemeljitelja BUF-a (British Union of Fascists), čiji su se roditelji vjenčali u Goebbelsovoj kući u prisustvu samog Führera koji je bio počasni gost, odbijao je dati ostavku usprkos pritisku židovskih organizacija s objašnjenjem da je riječ o njegovom privatnom životu i da u svojoj spavaćoj sobi ima pravo na privatnost. Inače, kad je mali Max imao samo 11 tjedana, početkom 1941. godine, policija je upala u kuću Mosley kako bi uhapsila njegovu majku koja je gurnula hrpu fotografija nje i Hitlera u pelene maloga Maxa. Nakon ovakve priče možda niti ne treba posebno čuditi da se 65-godišnji Max Mosley odavao orgijama s prostitutkama obučenim u pripadnice Hitler Jugenda. Uostalom, Mosley je u jednom nedavnom intervjuu izjavio i sljedeće: "Od kad znam za sebe i od kad znam što je seks znao sam da želim da me se tuče, i da želim da to bude integralnim dijelom moje seksualne aktivnosti". Iako Mosleya od incidenta s nazi kurvama i u kontekstu njegova porijekla svi smatraju nacistom on to nije. Uostalom, riječ je o običnom političkom idiotu, čovjeku koji je bio i članom Konzervativne stranke u Velikoj Britaniji 80-ih, da bi samo par godina kasnije počeo podržavati Laburističku stranku (uostalom, i njegov je otac, što je manje poznato, prije nego što je postao vodeći britanski fašist u 20-im i 30-im godinama prošlog stoljeća bio zastupnik i Konzervativne i Laburističke partije u parlamentu). Usprkos svemu, Max Mosley, kakav god da jest (a na briljantno pitanje novinara 'Tko je zapravo Max Mosley?', čovjek iskreno odgovora 'Nemam blagog pojma.') nacist nije. Bez obzira što mu je nadimak kao malenom bio 'der Entschlossene' iliti 'Odlučni', i što je 1962. godine bio uhapšen nakon što je spasio svog oca od razbješnjene gomile u Londonu.
A nacist, složit ćemo se, nije niti Günter Grass, što god tko mislio o njemu, i makar je postalo očito nakon objave pjesme 'Ono što treba reći' kako je i ovdje riječ, ako ne baš o političkom idiotu, onda bar o čovjeku s prilično naivnim i simplificiranim političkim stavovima. Usprkos tome što govore izraelski mediji i političari. Ili Večernji list, koji je prije nekoliko tjedana objavio tekst pod naslovom 'Günter Grass izašao je iz SS-a, ali SS još nije otišao iz njega', citirajući Dietera Graumanna, predsjednika Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj.
Jedan od glavnih argumenata u napadima na Grassa jest i činjenica da je kao tinejdžer danas 84-godišnji pisac bio pripadnik Waffen SS-a. Grass je bio i ranjen u travnju 1945. godine, a američke snage su ga zarobile u Marienbadu nakon čega odlazi u logor za njemačke ratne zarobljenike. No, njegovo književno djelo, koje spada među najvažnije literarne opuse u poslijeratnoj Njemačkoj, ukazuje na dubok humanizam te secira svu sramotu i užas nacističke strahovlade. No, to ljudima danas, nakon neslavne afere s 'antiizraelskom pjesmom' nije dovoljno, te ga se naziva nacistom i poziva na uklanjanje sa svih javnih pozicija, pa i mjesta počasnog predsjednika međunarodnog PEN-a.
Neki će spominjanje Maxa Mosleya u kontekstu poziva na micanje jednog od najpoznatijih svjetskih pisaca s mjesta počasnog predsjednika PEN-a nazvati besmislenim, no, nije nam bila namjera da uspoređujemo sudbinu koja je zadesila ovu dvojicu poznatih muškaraca posve drugačijih biografija, već da ukažemo na površnost i bezobzirnost kojom se poziva na linč ljudi koji ako su i pogriješili (a što je u slučaju Grassa svakako vrijedno raspravljanja) nisu učinili ništa što bi zaslužilo način na koji ih 'zgrožena javnost' tretira.
Članovi PEN-a ipak nisu pristali na bullying te je na godišnjoj skupštini odlučeno kako će njemački nobelovac ostati počasnim predsjednikom PEN-a, Međunarodne udruge pisaca i književnika, budući da je odbačen prijedlog da bude smijenjen s te dužnosti nakon objavljivanja sporne pjesme o Izraelu.
Neven Svilar
foto: Das blaue Sofa (flickr)
