Ako je Finska zemlja tisuću jezera onda je Hrvatska zemlja tisuću izdavačkih kuća. Doduše, u Hrvatskoj mnoge izdavačke kuće nisu izdavačke kuće u pravom smislu te riječi. To ne treba čuditi ako znamo da u Hrvatskoj trenutno opstoji više od šest tisuća izdavačkih kuća. Prilično zanimljiv podatak imamo li u vidu da u Njemačkoj, koja ima jednu od najbolje organiziranih knjižarskih mreža u svijetu, postoji nešto manje od tri tisuće izdavačkih kuća. Dakle, dvostruko manje nego u Hrvatskoj u kojoj je, primjerice, u 2010. godini objavljeno oko 7.000 knjiga i brošura, od čega oko 3.000 spada u 'književnost'. Za usporedbu, u Njemačkoj je u isto vrijeme izašlo sto tisuća novih književnih naslova. Taj podatak jasno kazuje da većini hrvatskih izdavača izdavanje knjiga nije primarna djelatnost. Mnoge od tih firmi koje se nazivaju 'izdavačke kuće' ne objavljuju ama baš ništa, a neke na tržište lansiraju raznu robu koju samo posredno možemo povezati s knjigom, poput olovki ili gumica za brisanje.
S jedne strane, dakle, imamo izdavače koji ne objavljuju, a s druge one koji objavljuju većinu produkcije. No i tu je situacija musava kao i drugdje kad je riječ o knjizi. Naime, vrlo dobro je poznat hrvatski trend gdje najveći izdavači otvaraju svoje vlastite knjižare zbog čega dolazi do monopoliziranja tržišta i zastoja u distribuciji. Posljedica toga je neplaćanje dugova malim izdavačima ali i propast malih, nezavisnih knjižara. I čovjek bi pomislio da velikim izdavačkim kućama u Hrvatskoj, onim istim koje su pootvarale vlastite megaknjižare čime su potpuno istisnuli male knjižare iz igre, mora u ovakvoj situaciji dobro ići. No, situacija nije niti blizu takva.
Vjerojatno je najpoznatiji primjer velikog izdavača u problemima onaj izdavačke kuće Profil. Ova izdavačka kuća, koja je 1991. godine krenula s izdavanjem školskih udžbenika, ove godine obilježava deset godina otkako je počela objavljivati književne naslove. Profil je od 2003. godine doživio uspon bez presedana u našem izdavaštvu, razgranavši djelovanje na sva polja hrvatskog izdavaštva, otvorivši pritom i najveću knjižaru u regiji. No, dok se s jedne strane ovu izdavačku kuću navodilo kao primjer dobrog poslovanja u Hrvatskoj, dolazile su i uznemirujuće vijesti koje su govorile o tamnom naličju ove naizgled uspješne izdavačke priče. Manje izdavačke kuće žalile su se na činjenicu da veliki izdavači, pa tako i spomenuti izdavač, sa svojim knjižarama ne samo da istiskuju sve manje izdavače već im i ne plaćaju za njihova izdanja. U Hrvatskoj ne postoji distribucijska mreža, a veliki nakladnici drže 95 posto knjižarske mreže i međusobno prebijaju dugove. U isto vrijeme ti 'veliki' uzimaju malim i srednjim izdavačima od 40 do 60 posto rabata na cijenu knjige. Zbog takve politike mali nakladnici prisiljeni su svoje knjige davati u komisiju, odnosno davati ih knjižarama bez ikakve naknade, i potom čekati na isplatu, što se često oduži i na nekoliko godina. Zbog toga mnogi mali izdavači, i to zaista 'izdavači', moraju staviti ključ u bravu.
Poslovna logika nalagala bi da se u takvoj konstelaciji veliki izdavači barem trude projicirati pozitivni imidž u tzv. javnost. Ništa od toga. Na primjer, prije dvije godine procurila je priča o šikaniranju radnika Profila, posebno onih koji su radili u skladištima. Naime, radnike Profila u slučaju nestanka knjiga uprava tvrtke tjerala je na testiranje poligrafom. Dakako, u upravi tvrtke na optužbe o ponižavanju radnika odgovarali su kako nitko nije prisiljen testirati se detektorom laži. Prilično ciničan odgovor s obzirom da je sasvim jasno kako su radnici pristajali na testiranje kako ne bi ostali bez posla.
Sljedeći primjer zato pokazujemo kao neku vrst negativnog odraza, ili bolje reći pozitivnog, kao zrcalo iz zemlje čudesa. Kako stvari izgledaju na našem antipodu, doslovnom kao i onom profesionalnom, pokazuje priča iz skladišta australske izdavačke kuće Hachette Australia.
Ovaj video, jasno je svakome, nije stvarnost, i svatko tko misli kako je nekakav imaginarni Zapad kapitalistički raj za raju nema ništa u glavi. Pa ipak, usprkos tome što je ovaj film obična fikcija, reklama koja pokazuje kako baš svatko u knjižarskom lancu, pa tako i oni koji rade u skladištima izdavača, mare za knjigu i vole knjigu, on ipak potiče na razmišljanje. A oni koji pobliže pogledaju video i knjige kojima radnici oblikuju svojevrsne provizorne tekstualne skulpture s pozitivnim imperativima kao što su ROCK, HEAL, CRAVE ili SURVIVE među njima će naći i poruku iz knjige The John Lennon Letters. Riječ je o poruci IMAGINE, poruci koju danas ljudi odbacuju kao izdanak jednog patetičnog vremena, vremena koje u današnjem ciničnom svijetu služi kao nepresušno vrelo za ismijavanje.
Svejedno, Lennonova poruka, ako je mnogi i olako odbacuju kao bljutavu patetiku, i danas ima jednaku vrijednost kao što je imala i onda kad ju je ovaj heroj radničke klase odaslao u neprijateljski svijet. Poruka je to koja može poslužiti kao lansirna točka meditiranja u različitim kontekstima, na mikro ili makro razini pa tako i u kontekstu knjige, budućnosti knjige, čitanja i objavljivanja u duhovno kontaminiranom prostoru kao što je to ovaj u kojem imamo sreću živjeti.
Pozovimo se na vlastito pravo na patetiku i zamislimo, dakle, svijet u kojem radnici u slučaju nestanka knjige ne moraju ići na detektor laži, svijet u kojem postoje i velike knjižare kao i one male, nezavisne, koje prodaju naslove koje smatraju kvalitetnima. Zamislimo svijet u kojem ljudi čitaju knjige, u kojem se o knjigama piše kritički. Zamislimo i da postoje dnevne novine koje imaju kulturnu rubriku, a ne rubrike 'lifestyle i kultura'. No, prije nego što sve to zamislimo – zamislimo se nad samima sobom.
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea. Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj. Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu
