Grčku književnost protekla dva desetljeća karakterizira visok stupanj raznolikosti. Pisci različitih iskustava i pristupa, kako pisanju tako i društvenoj ulozi književnosti, napisali su značajna djela koja su dovela u pitanje ne samo postojeća viđenja grčkog društva i povijesti, već i žanrovske granice koje su odredile grčku književnost od kasnih 1990-tih naovamo. Štoviše, osim svoje suvremenosti, ovaj književni 'val' stekao je velik značaj i zbog nedavnih događaja u zemlji.
Na mnoge nas načine trenutna društveno-ekonomska kriza u Europi, a posebno njezino grčko opredmećenje, tjera da se okrenemo tekstovima iz nedavne prošlosti u potrazi za onim znacima ili nagovještajima koji su nas mogli (ili možda trebali) upozoriti kako je u našem društvu i politici nešto inherentno pogrešno. Upravo je taj 'pogled unatrag' ono što opravdava našu zajedničku percepciju književnosti kao ‘znaka vremena’.
Iako je gotovo nemoguće predstaviti i sažeti cijelu književnost kroz rad nekoliko književnica i književnika, za ovogodišnje izdanje Revije malih književnosti imao sam čast i privilegiju izabrati njih devetoro koji predstavljaju ovu fascinantnu nišu suvremene grčke proze i poezije.
Proza Marije Ksiluri uključuje romane Premotaj (2009) i Kakav je kraj svijeta (2012). Maria u svoje djelo unosi ambijent psihološkog trilera i distopijsku atmosferu klasičnih autora. Pažnju poklanja ljudskim odnosima istražujući ključne faktore koji oblikuju njihovu prirodu i određuju im ishod. Kao izvrsna poznavateljica anglosaksonske književnosti s velikim interesom za postmoderne pomake u strukturi i naraciji, u svom opusu pokazuje fascinantan spoj dubine i eksperimenta.
Vasiliki Petsa se u grčkoj književnosti prvi put javila kratkom pričom u antologiji Zamisli svoju budućnost u gradu koji se mijenja (2009) a debitirala je novelom Sjeti se (2011). Vasiliki se bavi nasiljem svakodnevice upućujući nas na skrivene struje koje natapaju neprestane tenzije unutar grčkog društva. Njezin je pristup višestran i realističan, ali se suzdržava od zaključaka, čime naznačuje kontradiktornu prirodu naših predodžbi o sebi te relativnost prihvaćenih istina. Moglo bi se reći da njezin pristup dekonstruira naivnost slike o nama samima.
Ilias Maglinis objavio je dva romana, Tijelo uz tijelo (2005) i Ispitivanje (2008). Fikcija Iliasa Maglinisa spaja elemente književnosti, umjetnosti i popularne kulture samouvjereno i gotovo kirurškom preciznošću secirajući osnovna filozofska pitanja što se tiču smrtnosti, sjećanja, politike i povijesti. Njegovi romani bave se ključnim trenucima grčke povijesti (grčko sudjelovanje u Korejskom ratu te vladavina vojne hunte) ali ga ne zanimaju samo događaji i njihove posljedice. Maglinis kopa dublje, majstorski otkrivajući sedimente povijesti u kolektivnoj svijesti.
Hristos Asteriu objavio je tri izuzetno zanimljive knjige: Njezino nago tijelo (2003), Putovanje Jasona Remvisa (2006) i Isla Boa (2012). Proza bi mu se mogla opisati kao filozofska metafora. U njegovim romanima i pričama ništa ne treba uzeti zdravo za gotovo. Hristosovi likovi i pripovijedni zapleti čine transparentnu hijerarhiju značenja koja čitatelja uvodi u mnošto simultanih 'čitanja'. Politički i društveni aspekti suvremenog života prožeti su umjetnošću i književnošću u opusu koji postavlja izazov shvaćanju suvremene Grčke i njezinog mjesta u europskom i globalnom okruženju
Kallia Papadaki pojavila se na grčkoj književnoj sceni zbirkom kratkih priča Zvukovi iz ulice (2009) a 2011. je objavila zbirku poezije Prosinačka lavanda. Kallijin književni svijet (kako pjesnički tako i prozni) introvertna je urbana distopija. Njezin pogled reda i uspoređuje detalje. Beznačajni događaji, tanke kriške gradskog života, prolazne slike, svi se oni spajaju kako bi stvorili zamršen mračni patchwork koji predstavlja fragmentarnu prirodu svijesti Atene. S okom osjetljivim za detalje i pažljivo birajući riječi, Kallia personificira ideal izuzetno budne, osjetljive i upućene pjesnikinje grada.
Giorgos Hantzis rođen je 1972. u Ateni. Studirao je filozofiju na Sveučilištu u Ateni te književno prevođenje na Europskom centru za književno prevođenje. Njegovo djelo spaja formalni eksperiment s postmodernom sviješću o pjesničkom objektu kao artefaktu. Zbog toga ima jedinstveno mjesto u grčkoj suvremenoj poeziji. Preveo je poeziju američkog pjesnika A.R. Ammonsa.
Dimitra Kotula rođena je 1974. Studirala je arheologiju i povijest umjetnosti na Sveučilištu Ioannina u Grčkoj te na Courtauld Institute of Art u Londonu. Njezina prva zbirka poezije Tri note melodije izašla je 2004. Kako je primijetio kritičar Vangelis Hatzivasileu, Dimitra Kotula nekad govori u prvom a nekad u trećem licu kako bi stvorila idiom koji spaja vizualnu percepciju neposredne, opipljive okoline s lirskom transcedencijom svijeta objekata kao i čisto akustičnim zapisima osjeta. Njezin lirski glas oslobođen je sentimentalnosti ili esteticizma ali mu ipak ne nedostaje topline i ljepote.
Theodoros Hiotis svestran je pisac i predavač. Naslanja se na postignuća modernističke, postmodernističke i digitalne književnosti, a opus mu uključuje poeziju, eksperimentalnu fikciju, kritičke eseje, prijevode i kritike objavljene u velikom broju publikacija na grčkom i engleskom. Hiotis je jedinstven u svojoj transgresiji između različitih medija čime baca svjetlo na digitalni aspekt suvremene književnosti. Za svoju poeziju i eksperimentalnu prozu dobio je različita priznanja te je svoj rad predstavljao na književnim festivalima.
Maria Fakinu jedna je od najzanimljivijih književnica mlađe generacije. Uspješna prevoditeljica te autorica romana i kratkih priča, Maria je u stanju uvezati različite i često suprotne pristupe prozi u koherentan tekst koji odzvanja bogatim intertekstualnim nasljeđem (od Borgesa do Calvina i Pavića). Njezin stil prepoznat je kao novi glas na grčkoj književnoj sceni.
Hristos Hrisopulos, izbornik Revije malih književnosti
***
Spomenuti autori gostovat će na Booksinoj Reviji malih književnosti 4. i 5.10. u 19 sati.
