Utorak
06.01.2015.

Preporuke iz 2014.

booksa



Extra_large_11622235864_f30629f052_z
A+ A-

Što je bilo najbolje, što najgore, a što tako-tako u 2014.? Što valja upamtiti, a što spremiti u ropotarnicu povijesti? Na ta pitanja čak ni Booksin ekspertni tim (BETi) nema konkretan odgovor budući da nitko iz tima nije, ni uz puno radno vrijeme i fanatičnu predanost knjizi, uspio pročitati cjelokupnu književnu produkciju prošle godine.

Stoga, umjesto proizvoljnih i nikad konačnih TOP lista, izdvajamo kritike i preporuke objavljene 2014. godine na našem portalu, a koje upućuju na vrijedna djela koja mogu lako promaknuti nehajnom oku. 

Kritike (regionalna produkcija)


- Vladimir Arsenić: Umjetne suze (Milko Valent)

"Ideja kojom se rukovodio Milko Valent u ovom desetogodišnjem, na momente suludom projektu, a koja mi se čini mnogo važnijom od teze o epohi banalnosti, jeste da književnost više nikome nije dužna. Književno delo u današnjem vremenu ne mora da zabavi nikoga. Ono nema obavezu da ikome išta saopšti, da ga poduči i da mu podilazi. Književnost je danas u mnogome izgubila trku sa televizijom, filmom, internetom, sa ostalim vidovima masmedija. Pa ipak, njeno mesto u estetičkom sistemu nije narušeno."

- Dinko Kreho: Čovjek iz podruma (Nihad Hasanović)

"Suština Houellebecqova pogleda na suvremenost žilavi je kulturni pesimizam podmazan rasističkim stereotipima o Zapadu, Istoku, islamu i modernosti; utočište od te svakodnevne apokalipse su krhke emotivne veze i odnosi između otuđenih pojedinaca. Kod Hasanovića, s druge strane, naznačena je i mogućnost za drukčije oblike društvenosti. On nam sugerira da onkraj pesimističkog dumanja nad otuđenjem i degeneracijom društva možda ipak postoje alternative."

- Kristina Špiranec: Jamerika (Maša Kolanović)

"Inzistiranjem na reklamnome diskursu i umanjenjem pozicije pripovjedača, autorica je zapravo postigla to da se u njezinu (inter)tekstualnome melting potu Amerika predstavlja gotovo samostalno kao glavna tema djela. Mašin šarolik imaginarij, koji čitatelja svakako može zabaviti svojom domišljatošću te odnosom verbalnoga i vizualnoga, pokreće ono što možda ne bismo odmah očekivali od njezine knjige: ozbiljno kritičko sagledavanje toga mitskog lika.

- Marjan Čakarević: Stereorama (Bojan Savić Ostojić)

"Neprestanim menjanjem planova, perspektiva, načina kadriranja i tehnika montaže, pesnik uspeva da 'isprati' i 'uhvati' dinamiku epohe, uspeva da šizofreniju rijaliti šouova i dramu polivalentnih identiteta iščita iskosa, kroz prizmu stalno aktuelnih ljubavnih, političkih i poetičkih pitanja. Ali uspeva i da, makar u toj slućenoj stilizaciji potpisa iz poslednjeg navoda, svakoj nestabilnosti, mobilnosti i fragilnosti uprkos – ponudi autora, ko god on bio, kao instancu sa kojom se mora računati."

- Dalibor Plečić: Jugoton gori (Marko Pogačar)

"Piščev stil kreće se od metonimijskih minijatura do upotrebe dnevnog govora, međutim bez narušavanja harmoničnosti rečenica. Premda je upravo stil autora najblistavija tačka koja vam instant privlači pažnju, meni s druge strane ta spona glazbene i sociološko-subjektivne analize odaje najjači utisak. Od opaski o Bori Čorbi do "spin-offova i bendova iz Mizarove kabanice", Pogačar pokazuje sposobnost dijagnosticiranja desničarskih zastranuća društvenih ličnosti s jedne, te poznavanje jugoslovenskih mikro scena s druge strane."

- Vladimir Arsenić: Stanje sumraka (Sibila Petlevski)

"Trilogija Tabu je zaista pokušaj vredan hvale da se kroz ozbiljno izučenu i razvijenu metaforu progovori o sadašnjosti, da se ona stavi u žižu i demaskira. Najvažnije je što je to učinjeno na književno validan način, koji će strpljive čitaoce višestruko nagraditi. Njeno zadiranje u užas trebalo bi da deluje katarktički, da se, upoznati sa mogućnostima (ne)ljudskog, sa iskušavanjem tabua, očistimo od naslaga zla u sebi i da, konačno, izađemo iz čitanja kao bolji ljudi. Iako deluje jednostavno, ovakav zahtev ni u kom slučaju nije mali."


Začitavanja (strana produkcija):


- F.B.: Bračni zaplet (Jeffrey Eugenides)

"Eugenides je jedan od onih autora na koje se možete kladiti. Neobična lakoća pripovijedanja i zadovoljstvo pisanja u njegovom trećem romanu dolaze do punog izražaja. Njegovi likovi živi su, uvjerljivi, podsjećaju na ljude koje poznajemo, bliske su nam i prepoznatljive njihove dvojbe, strahovi, očekivanja i razočaranja. Uz sve to Eugenides uspješno oživljava duh danas već predalekih osamdesetih. Čini to jednako uspješno kao i David Mitchell u Livadi crnog labuda."

- Vesna Solar: U šumi (Tana French)

"Autorica potkopava temelje samog žanra. I čini se da je upravo ta otvorenost element koji djelo izravno povezuje s tzv. visokom književnošću: kršeći osnovno pravilo žanra, autorica stvara roman koji i jest krimić, i nije krimić. Tako u njemu mogu uživati ljubitelji krimića – prateći složenu istragu – ali i, recimo, ljubitelji psiholoških romana – koje će zanimati istančani opisi promjena u detektivu koji je istovremeno i istražitelj i žrtva."

- Ivan Tomašić: Pereira tvrdi (Antonio Tabucchi)

"Ova priča ipak nije samo Pereirina ni Tabucchijeva, već pripada svim Portugalcima koji su živjeli u to nesretno vrijeme Salazarova režima. Tabucchi cijelim romanom drži odstojanje od svog lika Pereire, što mu daje mogućnost da o njemu misli i kritički, ali da mu opet bude nekako blizak, da s njim suosjeća. Tim odmakom autor daje zasluženi dio stvaralačkih zasluga Pereiri i onome čega je on simbol: mogućnosti subverzije i otpora književnosti."

- Katarina brbora: Vrijeme, noć (Ljudmila Petruševska) 

"Pripovjedačica Ana ne priča kronološki, već povijest svakog pojedinog lika dobivamo u fragmentima, iskreno i sarkastično, onako kako joj pada na pamet dok navečer u svojoj kuhinji ispisuje ovaj čudan dnevnik iz kojeg ništa ne izostavlja. Poremećena dinamika obitelji ogleda se u fragmentarnoj strukturi priče koju, iako prati struju svijesti jedne pjesnikinje, nije teško pratiti. Štoviše, brza izmjena asocijacija i sjećanja brzo uvlači čitatelja u mikrosvemir obitelji koji samo čeka da implodira."

- Zvjezdana Balić: Pismovnik (Mihail Šiškin)

"Ovaj je roman obilježen i magijskim realizmom jer su ljubavnici koji razmjenjuju dirljiva pisma razdvojeni i prostorno i vremenski. Vladimir je sudionik Boksačkog ustanka  u Kini s početka 20. stoljeća, a Aleksandra je medicinska sestra u Rusiji sredinom istog stoljeća. Tako netom spomenuta jedna od vječnih tema – ljubav – postaje ono što uspijeva nadvladati sve prepreke koje joj stoje na putu."

***

Želimo vam sve najbolje i da 2015. godinu ugodno provedete uz najbolje književne naslove iz 2014.

Booksa
foto: Richard Wezensky

POVRATAK NA VRH STRANICE