Ponedjeljak
26.05.2014.

Promišljanja jednog redara

booksa



Extra_large_security_guard
A+ A-

Booksa je miroljubivo mjesto, ali ne uvijek, ne vazda. Zna se dogoditi i pokoji incident, naročito kad dođu sunčani dani. Imamo samo dvije klupe ispred Bookse i nekako s proljeća nahrupe ljudi, pa žele sjesti van, popiti kavu z mlekecom i zafumati duvan. Mjesta, međutim, nema za sve koji bi željeli sjesti, pa se dogode i ružne scene. Stalni gosti iz nekog razloga misle kako baš oni imaju prioritet, a novopridošli hipsteri i svi drugi ne haju previše.

Stoga smo morali zaposliti redara. Izbacivača, vunbacitelja, zaštitara ili kako god već to zovete. Među kandidatima našao se i Damjan. Njegovu kandidaturu pogurala je Ana koja ga zna preko pjesnika Velizara s kojim se družila u pučkoškolskim danima. Navodno su godinama poslije i ljubovali, ali pustimo sad to. Mika i Vanja postavile su nekoliko uvjeta među kojima bijaše i elementarno poznavanje književnosti. Proučivši vijesti od prošlog tjedna Damjan je zapazio da za one koji se bave književnošću koristimo razna imena, a najčešće: književnici, pisci, spisatelji i literati. Evo njegovih promišljanja u vezi ovog problema:

"Moja promišljanja

U Anićevom rječniku hrvatskog jezika stoji otprilike ovako – književnik ili književnica svako je živo biće koje piše i objavljuje književna djela tj. kreativno se bavi književnošću. Ta bića možemo još zvati i piscima ili spisateljima.

Gospodin Anić nije u pravu! Oči mi bode ovo 'objavljuje'. Zakaj bi, pitam se, svatko morao objavljivati. Možda netko ne želi objaviti svoje djelo. A drugo, ima nas (i to masu) koji naprosto ne nailazimo na razumijevanje kod izdavača. Također nije baš sto posto isto reći književnik, pisac, spisatelj ili literat. Valja oćutjeti sićušne razlike.

Književnik ili književnica:

To su po meni Krleža, Zagorka ili na primjer Nedjeljko Fabrio. Također i svi današnji pisci koji lijepo pišu ne srameći se kićenog stila, preciznih opisa prirode i svega ostalog.

Spisatelj i spisateljica:

Kad netko piše dječju književnost možemo za njega lijepo reći spisatelj ili spisateljica za djecu, primjerice Zvonimir Balog ili Ivan Kušan i svi ostali. Moguće je koristiti ovaj pojam i kad govorimo o žanrovskoj književnosti, npr.: znaš, ona je SF spisateljica.

Pisac (imenica muškog roda, ali vrijedi i za žene, o da):

U ovu skupinu ubrajamo sve one koji pišu stvarnosnu prozu ili su na tom tragu, ali i mnoge druge. Jezik im je hotimično grub, često psovački. Osobno zazirem od rabljenja prostota u književnosti, no kaj ćeš, takvo je vrijeme došlo, pa nek im bu. Ima među njima jako zanimljivih i dobrih autora, jedino kaj nikad ili skoro nikad ne opisuju prirodu (kako da znam kakav je taj jorgovan, maćuhica ili žalosna vrba ako je ne opišete, kako?).

Literati:

Ovo je, po meni, vrlo zanimljiva, no malobrojna skupina. Posjeduju kvalitete kako književnika, tako i pisaca. Duboko u svom srcu gaje ljubav prema lijepoj riječi, no kako žive u grdim vremenima, posežu s vremena na vrijeme i za malo manje lijepim riječima. Najmoćnije oružje literata je izbrušen stil, priča im je u drugom, trećem planu. Ljubi ih kritika, publika i članovi žirija književnih nagrada. Lijepo se odijevaju i vazda su pristojno počešljani i nasmiješeni. Po svemu navedenom i sam se osjećam pripadnikom ove skupine."

Damjan je još jučer primljen na mjesto redara u KK Booksa.

foto: ahenobarbus

POVRATAK NA VRH STRANICE