Marko Perković Thompson (Obratiti pažnju na mač!)
Prije par dana Slavenka Drakulić se u otvorenom pismu objavljenom u Guardianu osvrnula na sumnjive vrijednosti Hrvatske države, koja se s jedne strane svijetu predstavlja kao 'mala zemlja za veliki odmor', a s druge pod tepih gura mrske činjenice da se u njoj glorificiraju ratni zločinci i financiraju fašistoidni koncerti.
Kako je u tekstu prozvala i HHO, koji je u vrijeme sporenja oko toga hoće li Čavoglavac nastupiti u Umagu zastupao mišljenje da je to njegovo ustavno pravo, Guardianu je pisao i predsjednik HHO-a Ivo Banac, koji tvrdi da su Drakulićkini zaključci u potpunosti netočni.
""HHO je krajem svibnja osudio gradonačelnikovu odluku da Thompsonov koncert financira sredstvima iz proračuna te da mu dopusti da za tu priliku koristi glavni gradski trg. Štoviše, jasno smo izrazili našu zabrinutost zbog toga što je izvjesne aspekte njegova nastupa nemoguće odvojiti od njihovog dominantnog, profašističkog značenja. No, ne možemo se složiti sa zabranom njegova koncerta na privatnom ili unajmljenom zemljištu, ne samo zbog toga što bi time kršili njegova civilna prava, nego i zbog toga što bismo mu tako pružili priliku da se nađe u ulozi žrtve, što uostalom i želi. Drakulićka, očito, nema istančan sluh za takove pojedinosti kao ni za zakonom zajamčeno pravo na slobodu govora i izražavanja. Ona si umišlja da hrvatski zakoni zabranjuju specifične simbole i znakovlje totalitarnih režima iz 20. stoljeća. Da je to slučaj, zakoni bi trebali biti mnogo određeniji i svakako mnogo duži. S obzirom da niti ova, a ni buduće hrvatske Vlade neće zabraniti komunističke simbole, morat će trpjeti njihove fašističke ekvivalente. Smatramo to malom cijenom koju moramo platiti nakon skoro stoljeća represije i cenzure, koji uopće nisu pridonijeli suzbijanju novih propadanja u diktaturu, netoleranciju i strahovladu. Jedna od mana demokracije je da nije savršeni sustav."
"Argument Ive Banca da hrvatske vlasti nemaju nikakve namjere kriminalizirati znakovlje iz komunističkog razdoblja pa onda naravno neće niti znakovlje iz endehaovskog razdoblja naprosto nam se ne čini valjan jer gotovo nigdje u svijetu nije kriminalizirano i zabranjeno komunističko znakovlje", mišljenje je pak predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Zdenka Duke, koji se o svemu oglasio u tekstu objavljemo na H-Alteru.
U Crnoj Gori, druga situacija, sličan problem. Pjesnik Marko Vešović odbio je primiti nagradu Risto Ratković, koju mu je žiri dodijelio za zbirku pjesama Rastanak s Arencanom. U otvorenom pismu naslovljenom 'O istjerivanju đavola' Vešović podsjeća da je ista ta nagrada 'opoganjena' kad je svojedobno dodijeljena Radovanu Karadžiću zbog čega ju je primoran odbiti.
"Iz Ratkovićeve nagrade nije istjeran đavo zvani Hromi Dabić. U današnjoj Crnoj Gori, uporno i metodično, šuti se o svemu što se događalo u ratu, pa i o Ratkovićevoj nagradi kojom je okićen durmitorski Istrebljivač. Protiv te činjenice, potpisnik ovih redova ne može ništa, ali odbija da bude umiješan u bilo koji oblik crnogorskog besramlja. Ukoliko bih primio nagradu, javno bih podržao dogovorenu šutnju iza koje stoji najmanje 90 posto crnogorskih pravoslavaca, što me ne čudi, jer u ratu su najmanje 90 odsto tih pravoslavaca zdušno podržavali ono što se danas mora zaboraviti", kirurški oštro secira Vešović crnogorsku situaciju, u čemu mu se odmah pridružila i još jedna crnogorskim vlastima nemila figura.
Pisac Andrej Nikolaidis, kojega je u travnju ove godine viši sud u Podgorici kaznio s 12.000 eura jer je 'vrijeđao umjetničke dosege' filmova one-man-festivala Nemanje Kusturice, pažnju je skrenuo na činjenicu da se u svim medijima vješto izbjegava spomenuti tko je to onomad nagradio Radovanka, pa je sam odlučio progovoriti.
U tekstu Nikolaidis citira publicista Šekija Radončića, koji je u feljtonu o lovu na Radovana Karadžića i Ratka Mladića 'Obruč se steže', objavljenom u podgoričkim Vijestima 2003. godine objavio: "Karadžić, kao što je poznato ne piše od juče, ali je književne nagrade počeo da dobija od kada je postao lider bosanskih Srba. Tako je za zbirku pjesama Slovenski gost 18. avgusta 1993. godine, dobio književnu nagradu 'Risto Ratković' u Bijelom Polju. Žiri sačinjen od Kilibardinih narodnjaka u sastavu Ranko Jovović, Želidrag Nikčević i Stevan Kordić dodijelio mu je tu prestižnu crnogorsku nagradu - jednoglasno. Predsjednik bjelopoljske opštine, Velimir Radojević uručio je lično nagradu Radovanu Karadžiću. I dok Karadžić sa svojim prijateljima slavi svoj pjesnički trijumf, prvi dobitnik te književne nagrade, Jevrem Brković, iz Zagreba se iz protesta odriče od nje. Brković poziva i sve ranije dobitnike da to isto učine, ali mu se od njih 22 pridružuje samo poznati crnogorski književnik Sreten Perović."
Ako vas zanima kako je to sve točno prošlo, više o tome pročitajte u Nikolaidisovom tekstu u e-novinama.
