Preko puta mojega kreveta nalazi se polica s knjigama. Još od djetinjstva, pogled bi mi često odletio na tu policu, na kojoj se među svim tim šarenim koricama s kojekakvim nazivima uvijek posebno isticala debela plava knjiga s naslovom TREBA LI SPALITI KIŠA?, napisanim velikim štampanim slovima. Kao dijete pitao sam se zašto pobogu ovakva pogrešna deklinacija, no naslov je svejedno imao nekakvu zvučnost i snagu, kao i značajan oksimoronski potencijal, pa sam ipak prešao preko toga. Nakon više godina ipak sam otkrio da se radi o kompilaciji tekstova koje je priredio autor Boro Krivokapić, a koji su zapravo bili izuzetno kvalitetno i pregledno svjedočanstvo jedne od najvećih, ali i najbizarnijih afera jugoslavenske poslijeratne književnosti, 'afere Kiš'.
Polemički rat i napadi na Danila Kiša trajali su pune tri godine, a povod tim napadima, bio je Kišev roman Grobnica za Borisa Davidoviča, u kojoj se autor poslužio citatnom tehnikom i kolažnom romanesknom strukturom dotad nepoznatom jugoslavenskim kritičarima na čelu s kritičarskim Skeletorom Draganom Jeremićem. Kiš se, naime, poslužio, kako bi Jeremić rekao, 'frapantnim preuzimanjem tuđih tekstova bez citiranja porijekla teksta', a izvori su varirali od sudskih dokumenata iz XIV. stoljeća do 'Staljinizma' Roja Medvedeva. No, nesretni Jeremić i njegov posse zlih kritičarskih Mastersa, koji su, treba biti pošten, ipak nabrzinu pročitali i Borgesa i Eliota i Ingardena da ne bi citirali samo Aristotela i Rene Welleka, izazvali su naoštreni polemički skalpel Danila Kiša te su u neravnopravnoj i spektakularnoj bitci kakva nije viđena još tamo od uprizorenja morske bitke kod Akcija između snaga Marka Antonija i Oktavijana u Koloseumu prije kojih 1900 godina, redom popadali u polemičkom masakru bez presedana u Jugoslaviji (najgore je prošao stanoviti Beast-Man, D. Golubović, zvan Pižon, koji je i tužio Kiša i Matvejevića i prije točno 30 godina izgubio sudski spor). A He-Kiš ih je u svom Času anatomije i popratnim tekstovima posjekao sam samcat, iako su se i Man-at-Arms (Predrag Matvejević) Ram-Man (Oskar Davičo) i Stratos (Mirko Kovač) prije toga u više bitaka hrabro borili. A sve su to iz svojih socioloških i komparatističkih foteljica štreberski marljivo analizirali pitoreskni likovi poput stanovitog Dimitrija Rupela ili Velimira Viskovića.
Ovaj priča s Bogom
No, ovo nije mjesto gdje odajemo priznanje Času anatomije, nekakav 'Čas Časa anatomije'. Jer, pobogu, i Amerikanci svog Danila Kiša za utrku imaju. Njihov Kiš je Neale Donald Walsch, ime koje će čitatelju možda zvučati poznato. On je, naime, autor poznate serije bestselera Razgovori s Bogom, koja sadrži takve krasne knjige kao što su Kod kuće s Bogom, zatim Što Bog želi - uvjerljiv odgovor na najveće pitanje čovječanstva, Razgovori s Bogom za tinejdžere te još pet naslova koje ste mogli čitati i u domaćem prijevodu. Taj isti Walsch je, nakon pažljivog studiranja Döblina, Joycea, Majakovskog, Maria Vargasa Llose i Johna Donnea, odlučio ući u koštac s mogućnostima palimpsesta te je napisao božićnu priču u kojoj je, eto, posve teorijski opravdano, preuzeo priču koju je prije desetak godina napisala i na jednom religijskom sajtu objavila neka Candy Chand. U toj priči Walsch se prisjeća božićne priredbe svoga sina na kojoj su djeca trebala podići velika slova koja su trebala tvoriti veliki natpis Christmas Love no jedna je djevojčica 'M' podignula naopako te je ono izgledalo poput 'W', tako da su djeca zabunom podigla natpis 'Christ Was Love'. Čim je Walsch objavio priču počele su stizati reakcije i osude čitatelja koji su znali za priču gospođe Chand, koja ima sina kojem se to, kako je sama rekla 'čudo', zaista i dogodilo na božićnoj priredbi. Walsch se tako našao u dosta neugodnoj situaciji te je morao objasniti čitateljima da je, nakon što je pročitao priču gospođe Chand, tokom godina jednostavno krivo i nenamjerno upisao njenu priču u vlastitu memoriju, kao vlastito sjećanje. Tako je vjerojatno slučajno preuzeo i kompletne rečenice gospođe Chand, od riječi do riječi, poput 'The morning of the dress rehearsal, I filed in ten minutes early, found a spot on the cafeteria floor and sat down.' Walsch se ispričao na ovoj nezgodi, no gospođa Chand je imala drskosti da čovjeka koji razgovara s Bogom proglasi običnim lažovom, i odmahne rukom i kaže I'm not buyin' it…. Na kraju je naša ispravna i bogobojazna Candy Darling rekla i slijedeće: 'Has the man who writes best-selling books about his ‘Conversations With God’ also heard God’s commandments? ‘Thou shalt not steal. Thou shalt not lie, and thou shalt not covet another author’s property’?'
C c c, Candy, pa ne budi Jeremić!
