Po drevnom kalendaru KK Booksa, koji je načinjen još u doba kad smo imali četiri godišnja doba, jučer u 20.00 ljeto je ušlo u svoju najstrašniju fazu kad noge propadaju u mekani zagrebački asfalt, a na haubi Matejine Škode Favorit možete ispeći ne samo jaje na oko, već i pola odojka ili cijelu kokoš.
Posljednji par hipstera ispio je kave sa sojinim mlijekom, sav led iz ledomata je potrošen, šalice su oprane, opušci ispred klupica pometeni su i gurnuti malo dalje niz ulicu, napravljen je obračun i napokon – stavljen ključ u bravu.
Gotovo je, ne radimo više. Do 19. kolovoza naša vrata bit će nemilosrdno zakračunata, u tami kluba ostat će samo uredski miš Silvestar, te obitelj vrlo sićušnih crvenih meksičkih pauka koji su sagradili svoj dom između zbirke Franzenovih eseja, Kako biti sam i Francuske suite Sibile Petlevski. U stakalcima disko kugle zrcalit će se tek ništavilo i sveopći muk.
Kasno sinoć, Damjan, članovi D. kolektiva i A. Perković sjeli su na klupice ispred Martićeve 14d i zapjevali onu pomalo sjetnu i prkosnu pjesmu. Onda je nekoliko susjeda izašlo na balkone i pridružilo se orkestru:
Ja, ja, sjećam se
se
ja, ja, i ja, sjećam se
se
ja, ja, ja, i ja, sjećam se
se
ja, ja, ja, ja, i ja, sjećam se
se
ma šta mi uradili
ma šta mi govorili
ojojojojojoj
ma šta mi uradili
ja sjećam se…
Vidimo se 19. kolovoza u Booksi ili na portalu koji radi i dalje!
foto: Alain
Booksa se posipa pepelom po glavi i dodaje novi popis knjiga za plažu, podjednako kvalitetan kao i onaj prvi.
