Prije samo nekoliko mjeseci pisali smo o kontroverzi koja je nastala nakon objavljivanja knjige Le Petit Livre Bleu: Analyse critique et politique de la société des Schtroumpfs.
Stanoviti profesor Antoine Buéno iznio je tezu da su Štrumpfovi prikazani kao odvratni distopijski svijet gdje nije dopuštena privatna inicijativa i gdje se za sve mora pitati Papu Štrumpfa, koji dođe nešto kao Staljin, dok je Lumen Trocki. Pitanje je, doduše, je li Papa Štrumpf poslao bandu Štrumpfova NKVD-ovaca da riješe Lumena negdje u nekom dalekom štrumpfovskom Mexicu?
"Ovo nije prva takva teorija, budući da postoje razna objašnjenja, a poznato je ono prema kojem je Gargamel Hitler, dok je Gargamelov mačak Azriel Himmler, gestapovac koji hvata Štrumpfove ne bi li riješio 'konačno štrumpfovsko pitanje'".
Buéno tu ne staje, pa u svoj čudnovati napitak dodaje i kapljicu hibridne postkolonijalne kritike, podsjećajući na priču o Crnim Štrumpfovima, kad Štrumpfove ugrize muha te se oni pretvaraju u Crne Štrumpfove i postaju nijemi, kolonijalni subjekti robovskog mentaliteta.
Tako je to bilo sa Štrumpfovima. Sad je na tapeti Pipi Duga Čarapa, još jedna priča o 'kolonijalnim rasističkim stereotipima'.
Naime, jedna je njemačka teologinja i feministica, Eske Wollrad, došla u centar pažnje tvrdnjom kako slavna serija knjiga o Pipi Dugoj Čarapi švedske književnice Astrid Lindgren promovira rasističke stereotipe. Kao primjer rasizma Wollard, inače članica Federalne udruge žena evangelistica Njemačke, navodi knjigu Pipi Duga Čarapa na Južnim morima gdje se djeca crne rase bacaju na tlo u pijesak i klanjaju djeci bijele rase.
"Kad sam knjigu čitala nećaku koji je crne rase, te sam dijelove preskočila", izjavila je Wollard za švedski list Local.
Ova posljednja izjava podsjeća također na još jedan slučaj o kojem smo pisali. Nedavno se, naime, u Americi pojavilo izdanje romana Doživljaji Huckleberryja Finna, pročišćeno od svih izraza koje bi Afroamerikanci mogli smatrati uvredljivima. Alan Gribben, stručnjak za djela Marka Twaina, tada je ove zabrinjavajuće izmjene, zapravo običnu cenzuru, nazvao 'osuvremenjivanjem'. Tada smo napisali i ovo: Urednik knjige i stručnjak za Marka Twaina dr. Alan Gribben tvrdi da se za ovaj potez odlučio nakon godina i desetljeća razmišljanja, budući da bi svaki put kad bi čitao knjigu naglas djeci u trenutku kad bi došao do spornih riječi utišao vlastiti glas i nešto promrmljao.
Sporna riječ koja se više neće moći naći u knjizi jest izraz nigger, koji se u Twainovu romanu pojavljuje 219 puta i koji je u vremenu nastanka knjige bio posve uobičajen izraz. U novom izdanju zamijenjena je riječju rob, a sve s ciljem da bi se Doživljaji Huckleberryja Finna približili školskim klupama i ponovno postali dio poželjne dječje literature.
Inače, Karin Nyman, kćer Astrid Lindgren, demantirala je sulude optužbe rekavši kako se njezina majka čitav život zalagala za jednaka prava svih ljudi. Za primjer je navela upravo roman koji ističe evangelistica Wollard, a kojeg očito nije do kraja pročitala, budući da se glavna junakinja Pipi u tom romanu usprotivila tome da djeca crne rase pred njom kleče te s njima dijelila igre.
No, purgatorij dječje književnosti ide dalje.
Neven Svilar
