Ponedjeljak
25.03.2019.

Pad Kupresa




Extra_large_kupres-okolica01685
A+ A-

U proljeće, točnije u travnju, 1992. počinje rat u Bosni, a među prvim mjestima koja su stradala bio je Kupres. Kuprešani su mislili da će ih Hrvatsko vijeće obrane i Hrvatska vojska zaštiti i mnogi nisu htjeli bježati. Kad su shvatili da im je procjena pogrešna, bilo je kasno. Zarobljenih je bilo mnogo, a među njima bili su i dr. veterine Muhamed Bećirević i njegova supruga Rabija. Streljani su po kratkom postupku. No, to sam saznao puno kasnije.

Pet mjeseci poslije tog događaja, došao sam s južnog bojišta u Zagreb na odmor sa svojom postrojbom i satnijom kojom sam zapovijedao. Trojica mojih vojnika  napravili su prekršaj, te ih je civilna policija privela. U takvim situacijama, kad vojska dođe na odmor, dolazi do opuštanja, a samim time i do narušene discipline.

Inspektor koji je vršio ispitivanje shvatio je da su sva trojica uniformirane osobe i da ih mora predati vojnoj policiji u „Maršalku", današnju vojarnu „Kroacija". Tijekom ispitivanja, inspektora je zagolicalo prezime njihovog zapovjednika, pa je odlučio prije nego ih preda vojnoj policiji, s njim porazgovarati. Došao je najprije do mog zamjenika, a ovaj ga je doveo k meni u stan, u Šenoinu ulicu. Ukratko su mi objasnili prijestup koji su vojnici napravili, što za tadašnje vrijeme i nije bio neki veliki izgred.

"Bili su u civilu i prodavali bombe po pedeset maraka da imaju šta piti", rekao je moj zamjenik.

"Je li se išta ružno iz toga dogodilo, jesu li se potukli ili opirali?" pitao sam.

"Nije."

"Recite mi njihova imena!"

Nakon što sam saznao imena tih vojnika, rekao sam:

"Inspektore, molim te, ako nisi dalje procesuirao, pusti ih…to su mi najbolji vojnici. Prije tjedan dana sudjelovali su u jednoj napadačkoj akciji, zapovijed sam imao direktno od generala Bobetka. Važno je da se nije ništa drugo dogodilo, jebeš par bombi!"

"Pustit ću ih, Alija, nisam dalje ništa poduzeo, to ćemo zatvoriti."

"Nego, Alija, moram te nešto pitati, radoznao sam", dodao je inspektor.

"Pitaj, prijatelju!" odgovorio sam zainteresirano.

"Šta je tebi hećim Muhamed Bećirević iz Kupresa?"

"Moj je otac umro prije deset godina. On je njegov brat, tako da mi je i stric i drugi babo", odgovorio sam sa smiješkom.

"Nemam pouzdanih saznanja o tome šta se s njime i strinom dogodilo, ali nagađanja i glasine koje dolaze nisu ohrabrujuće", dodao sam.

"Ja sam ti, Alija, iz Kupresa, zato te i pitam. Moja familija i tvoj stric bili su veliki prijatelji. Izražavam ti saučešće. Pouzdano znam da su ti stric i strina Rabija streljani s mnogim drugim Kuprešacima."

Inspektor je nastavio govoriti:

"Prije samog strijeljanja, dvojica četničkih vođa prišli su tvojoj strini i rekli: 'Gospođo, vi ste slobodni, možete ići kud hoćete!' 'A on?', pitala je pokazujući na muža. 'Šta ćete s njime?' 'Hećimu nema oprosta!' 'Ja neću živjeti bez njega!' rekla je. 'Nema problema, gospođo! Samo se 'parkirajte' tamo uz zid, kraj njega, s ostalima', odgovorio je jedan od četničkih vojvoda."

Mojim tijelom prošli su srsi jeze, bijesa i ponosa. Nekoliko sekundi sam živio tu scenu. Poznavajući karakter svoje strine, vidio sam tu sliku, osjetio je svojom dušom. Nevjerojatnom lakoćom umiranja, prešla je taj kratki put i stala uz strica.

Dr. veterine i pravnik, Muhamed Bećirević, osnivač i dopredsjednik HDZ-a u Kupresu, izabran u bosanskohercegovački Parlament u Sarajevu ispred hrvatskog naroda – strijeljan je! Nije doživio daljnje ratne događaje. Znajući svog strica, možda je za njega i bolje tako. Da je preživio, vjerojatno bi crk'o od muke.

Rabija Bećirević, rođena Ćošabić, Glamočanka, žena čudnovate snage duha i ljubavi, izabrala je ovu katarzu. Od ranog djetinjstva volio sam strinu i osjećao njenu ljepotu duše. Sad znam da je voljeti takvu osobu i od nje biti voljen privilegija.

"Inspektore, fala ti na ovoj vijesti, makar je i tužna."

Svom zamjeniku sam rekao:

"Idi s inspektorom, pa kad pusti onu trojicu vojnika, popij s njima piće i reci im nek' ne rade više te gluposti!"

"Nego, inspektore, za kraj ću reći tebi i svom zamjeniku, a nek' čuje i ova moja žena. Možda vas malo i nasmijem u ovoj muci. Da sam ja sa svojom ženom bio u situaciji kao moj stric i da su mojoj ženi četnici rekli: 'Gospođo, slobodni ste!' znam da bi ona razgulila niz brdo, tako da je ni'ko živ ufatio ne bi!"

Foto: Wikimedia commons, Anto

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.