Četvrtak
10.07.2008.

Sandra Obradović




A+ A-

- Vidiš kako je to tužno. Tužno je, moj Milane. – Rozalija zavrne slavinu i obriše ruke o pregaču.

- A opet, prije ili poslije, sve ti dođe na svoje! Ja prvo nisam svojim očima vjerovala, ali šta ti je život…  – primi se zatim prostiranja stolnjaka, poravna mu rubove, na sve četiri strane isto, a između njih centrira vazu. Pa sjedne preko puta brkatog muškarca u tamnoplavom odijelu i prekriži ruke u krilu.

Preko njegovog se nosa kočio tulipan. Rozalija dohvati vazu i pomakne je ulijevo.

- Hoćeš rakije? - nježno upita. – Bit će ti lakše.

On slegne ramenima. Rozalija fletno ustane i donese bocu s ormarića plus dva čokanjčića. Natoči sebi i njemu pa nazdravi i sukne. Zatim se podboči vrteći čašicu u ruci i zagleda duboko u susjedne oči.

- Još si lijep čovjek Milane, nema tko te ne bi dvaput pogledo… – pa polako spusti pogled i čašu na stol.

Neko vrijeme pošuti kao da izračunava površinu heklanih kvadratića, a onda tiho doda:
- Devet dana sam ja plakala kad te odvelo, devet dana bez prestanka, dok mi oči već nisu zamalo iscurile.

Lice joj se iskrivi i Rozalija šmrcne, pa brzo natoči još rakije i digne se da upali radio. Njegove su je oči slijedile kao dvije lokvice ugrijanog benzina.

- Sjećaš se ove pjesme? – okrene se odjednom zarumenjena i puna očekivanja, čak
počne dublje disati.

- Mmmnnn…. - promrmlja on.

- Ššššš… - približi se ona i privije mu glavu na svoj trbuh. – Jel te boli? Ššššš… moj Milane…

***

Mog je oca pojeo mrak. Tako se govorilo po našem selu. Zato sam se i ja dugo bojao mraka i nisam htio ići sam navečer s kanticama u mljekaru. Nisam htio po mraku ići ni iza štale pa mi je Marija rekla da sam budala i otišla iza štale s Ivanom. I njega je dva mjeseca poslije pojeo mrak, a Marija se udebljala, posvađala sa svima, ukrala od svojih novce i pobjegla u Kanadu da je selo ne gleda takvu, debelu. Mrak je još pojeo Jozu, Mirka, Tomicu, Zlatka, Nadu i Libušku, a onda je došla elektrifikacija. Više se nisam bojao.
Mama me poslala na veće škole, za trgovca, u veliki grad. Zaposlio sam se, zaljubio i oženio u Nami. Svako malo pišem i šaljem novce, a za praznike i godišnji s familijom dolazim kući. Kupili smo joj vešmašinu i radio na rate. Nitko ponosniji od moje mame. Sa sela ipak neće, ali ne znam kako će to dalje. Kao da joj je pamet malo oslabila, nije njoj život bio lak. Telefona još u selu nema, općina treba provući kablove, a ona veli da ništa ne brinem i da živi za one dane kada dolazi poštar.

***

Dalo mi da radim tu vukojebinu zato što sam stao na žulj šefu idiotu. Čovjeka u mojim godinama da zajebava balavac, toga prije nije bilo! I sad ja lijepo već tri mjeseca nosim poštu po Velikoj, Srednjoj, Maloj, Gornjoj i Donjoj. Svaki baja na traktoru me opraši pa dođem doma ko da sam vršio sjeno, u svaki drek stanem na putu, a i motor mi svako malo krepa. Pa te babe. Vire i cerekaju se iza onih firangi, nude me rakijom i štrudlama, misle, valjda zato što sam samac, da bi ja njihove fertune dizo. Prije bi ga u bukvu stavio, vrag ih odnio.
Imam ja svoj ponos!
Ima ta jedna, zadnja kuća u Donjoj, broj 65. Čudna žena, bog te mazo.
Sama. Bio tamo tri puta, ostavio poštu na plotu, a ona gleda u mene ko da je vidjela duha, svaki put zine, a van - ni a, ni be. Jebeno neko selo, sve se meni čini, u pošti se priča da im je valjda pola ljudi pojeo mrak. 

***

Ja živim u ovom selu, brat bratu, već 93 godine. Tri sam rata preživio, a još su mi svi zubi i pamet u glavi! To je zbog te naše vode, da to država razumije, imali bi telefon, a ne bi imali duga! I sve ja znam, jedino šta meni niko nikad ne vjeruje! I tko se s kim oko čega sudi i čiji je cucak kome zaklo kokoš, i tko je s kim zatabavo sijeno, i koga je sve i zašto pojeo mrak.
I ja ću vam sad pravo reć, po istini, jer ja sam sve vidio na ove oči koje su mi evo tu u glavi, ja znam zašto je novi poštar pao s motora, a selo nek misli šta oće!
Došli su iz općine! I sve su raskopali jer da bude telefon u selu. A bude to dok na vrbi rodi, jer su Amerikanci sa sprejevima probušili rupu u nebu, a rupa je došla pravo iznad Donje, pa sad kod nas cijeli mjesec svaki drugi dan pada kiša i od majstora i kablova ništa, nego se u jarku kupaju guske. A novi je poštar opo po tom blatu i odsklizo se kod Rozalije u dvor pa lupio glavom u bunar. Tako je to bilo. Rozalija je onda njega lijepo odvukla u kuću i od onda ga ja, pravo da vam kažem, nisam više ni vidio.
  
***

Najdraži moj i jedini sine,

znam da će ti biti teško vjerovati u ovo šta ću ti sada reći, a i meni je bilo kad sam na svoje oči vidjela šta sam vidjela. Sine, tvoj se otac nakon dvadeset i pet godina vratio iz mraka! 
Već sam mislila da gubim pamet kad sam vidjela svoga brku na motoru, živog i zdravog gdje nosa poštu po selu. Nisam prvo bila skroz sigurna, sve dok mi nije uklizo u dvor i lupio s glavom u bunar. Onda sam ga dobro pregledala i to je pljunuti moj Milan, jedino šta nije više onako mlad. A nisam jadna ni ja. Ne znam gdje je bio sve te godine jer teško priča kad se sav tako natuko i iščašio laloku, a bit će mu se u glavi pomutilo još i prije, tko zna šta je on sve prošo pa misli da ne smije priznat tko je i šta je.
Stalno jadan ponavlja da je on Stjepan. A moje srce zna da je to moj Milan, i ja ti njega sad njegujem i čuvam da nam ga opet netko ne odvede. Uredila sam mu sobicu, tamo je suvo i toplo, za njegovo je dobro da bude neko vrijeme pod ključem, da ne odluta negdje dok sam ja na polju. Svaki dan mu nosim skuvano i čisto, naviknut će se on opet na svoju kuću i na nas. Jedva čekam kad ćeš opet doći u posjete i da konačno upoznaš oca.
U selu sam čula da u pošti misle da mu je dodijalo i da se zato više ne pojavljuje. Napisali mu otkaz i evo, sad ti ja ovo pismo šaljem po novom mladom poštaru. Već smo tri poštara promijenili a još nije prošlo ni pola godine! Ako ove budu i tri berbe i još dođe telefon, ja ću za Svetu Luciju platit župniku tri mise, a ne jednu.

Voli te mama.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.