Ponedjeljak
06.11.2017.

Političko u estetskom




Extra_large_guerinot
Bejrut (Foto: Guillaume Guerinot / Flickr)
A+ A-
Booksa će u sklopu Revije malih književnosti od 5. do 9. prosinca ugostiti autorice i autore iz Levanta (Jordan, Libanon, Palestina, Sirija) i objaviti antologiju njihovih odabranih radova. O izboru autora i tekstova piše selektorica Revije Zeina G. Halabi, književna teoretičarka i asistentica na sveučilištu American University of Beirut.

***
 
Znamo da književnost ne možemo odvojiti od povijesti, da su prakse pisanja, kao i čitanja i prevođenja, inherentno historijske. No u kontekstu književnih tekstova koji putuju, kad prevoditeljske odluke o tome koga prevesti, kad i zašto često polaze od povijesnih trenutaka određenih ratovima, okupacijom i revolucijama, pitanje estetskog se ne smije previdjeti. 
 
Stoga je važno, naročito u kontekstu arapske književnosti u prijevodu, ponovo se vratiti ranijoj izjavi: povijest ne može biti jedina optika za čitanje i prevođenje književnosti. U tome leži potreba da se duboko razmisli o izboru tekstova u ovoj antologiji koji su vrijedni ne samo jer se pojavljuju u suvremenom arapskom trenutku preokreta, već i zbog toga što uvode estetski jedinstvene i prosvjetljujuće književne glasove. 
 
Za izbor autora imala sam dva uvjeta: prvi, da su autori živi; drugi, da su iz Libanona, Sirije, Jordana i Palestine. Prvi uvjet da autori moraju biti suvremeni je izazovan, ali i indikativan: izazovan jer nas primorava da u novom i eksperimentalnom pisanju proberemo tekstove koji zastupaju nove poglede na svijet; indikativan jer nas usmjerava dalje od nasljeđa preteča, kao i od kanonskih žanrova i tropa koji su dali okvir našem razumijevanju suvremenog arapskog književnog korpusa. Tjera nas da u levantskim književnim scenama prepoznamo pisce čiji se glasovi tek trebaju čuti i prevesti, i druge koji se rijetko pojavljuju uz posvećene pisce. 
 
Izbor, tako, obuhvaća autore koji se poistovjećuju s različitim književnim i historijskim generacijama. Samar Yazbek i Khaled Khalifa bave se pitanjima emancipacije i pravde koja, bolje reći, prethode više nego što anticipiraju sirijski ustanak 2011. Iz Sirije je i Golan Haji čija poezija i eseji govore o prognaničkom senzibilitetu koji je duboko određen iskustvom raseljenosti u i izvan Sirije, naročito naglašenom posljedicama 2011. 
 
Iz Libanona, dok se Hoda Barakat bavi ostacima libanonskog građanskog rata (1975. - 1990.) na razmeđu nasilja, seksualnosti i sjećanja, Sahar Mandour i Hilal Chouman otkrivaju svoju fascinaciju sadašnjošću, onom koja je obična pa ipak zapanjujuća u svom neriješenom nasilju. 
 
Generacijsko pitanje postaje naročito opipljivo u poeziji Asme Azaizeh koja prenosi glas svojih predaka, ali ipak odlučno izrezuje sadašnjost za svoje stihove. Ono izvire iz palestinskog književnog polja koje je ujedno prognaničko, ukorijenjeno i nastajuće, polja u kojem Adania Shibli i Ala Hlehel uranjaju u državne arhive i kolektivno sjećanje kako bi spasili palestinske narative uvodeći u pjesničke i prozne kanone glasove koji su dosad bili izgubljeni.
 
Klasificiranje autora prema državljanstvu postavlja produktivno pitanje o odnosu između državljanstva, književnih polja i cirkulacije tekstova. Pisci poput Asme Azaizeh i Ale Hlehela državljani su Izraela, ali su Palestinci; drugi poput Sahar Mandour njeguju književnu osobnost između Bejruta i Kaira prkoseći tako nacionalnim identifikacijama; proza Maana Abu Taleba slobodno se kreće između sadašnjosti i prošlosti, Jordana i Palestine, pa ga se ne može smjestiti strogo unutar jordanske književnosti. Izazov klasifikacije je naročito prisutan u poeziji Amjada Nassera koja je jordanska, pa ipak odlučno dijasporska. Na svoj način, izabrani pisci dovode u pitanje nacionalne kategorije kao način klasifikacije i čitanja arapske književnosti danas. 
 
Usvajajući različite književne glasove, ovi suvremeni arapski pisci odvlače nas od eksplicitno modernističkog sekularno-nacionalističkog diskursa prema onome koji je anakron, transnacionalan i pažljiv prema individualnom. Oni su zaokupljeni estetikom, ali se ne odriču političkog. Političko se odgonetava: prvo, ono se bavi suvremenom subjektivnošću koja je refleksivna i retrospektivna; drugo, ono u potpunosti nadilazi kanonske književne trope i žanrove, i u tome ponovo zamišlja moderne književne parametre. 
 
Zajedno, ovi nas novi, kanonski i dijasporski pisci pozivaju da konceptualiziramo ono što nazivamo 'suvremenim' u njegovoj arapskoj iteraciji. 

***

S engleskoga prevela Miljenka Buljević.
POVRATAK NA VRH STRANICE