BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Rat na rate <p> 'Herkul' Miljenka Jergovića&nbsp;brojem stranica nije velik roman, ali je u njemu prilična količina zgusnutog materijala koji ga čini pulsirajućim i upečatljivim štivom.</p> <p> <br /> Novo ostvarenje <strong>Miljenka Jergovića</strong> naslova <em><strong>Herkul </strong></em>predstavlja svojevrsni tematski nastavak njegovog proznog niza <em><strong>Otac</strong></em>, <em><strong>Sarajevo</strong></em>, <em><strong>Rod</strong></em>, <em><strong>Selidba</strong></em>. Premda sasvim novi roman i novi poduhvat, čini se da je navedeni niz tematski nastavljen ovim romanom te da autor definitivno ima potrebu da jedan te isti roman napiše na milion načina milion puta. Sve te "male istorije", partikularne sudbine u istorijskim preokretima balkanskog kazamata predstavljaju neiscrpnu temu koje se Jergović vrlo rado lati, uz jednu malu razliku, ovoga puta je autor upotrebio blagodati distopijskog žanra.</p> <p> Postoje pisci koji vole da pišu o sličnim ili istim temama jer uvek postoji interna bojazan nije rečeno sve što je planirano o tome da kaže, ali postoje i drugi razlozi kao što je potreba da se pokaže da priče i kad su iste nikad zapravo nisu iste, da ih tačka fokalizacije, ugao iz kog se posmatraju zapravo čini toliko različitima da možemo slobodno reći da priča nikad nije identična. Čini mi se da u ove potonje spada Jergović te da je <em>Herkulom</em> to na neki način i natuknuo nama čitaocima.</p> <p> Roman <em>Herkul</em>&nbsp;u velikoj je mjeri distopijski poduhvat jer je dobar dio radnje smješten u blisku budućnost te predstavlja u tom pogledu <em>differentiu specifica</em> Jergovića kao autora uzimajući u obzir činjenicu da se do sada nije latio sličnih književnih postupaka. Roman je sastavljen od tri dela ili bolje rečeno tri piče. U prvoj se klupko događaja odmotava oko Zorana i Borke, etničkih Srba koji su svojom voljom u Sarajevu prošli sve moguće opsade da bi se nakon svega&nbsp;– i rata i stradanja – u mirnodopskim uslovima nakon ukazane prilike preselili u Beč, nastanili se tamo i prekinuli sve veze sa Sarajevom, naučili decu da ne uče naš jezik te napravili sebe i njih Austrijancima. Jugoslavija u svom istorijskom i postJugoslavija u svom geografskom ruhu je njima postala strana teritorija, nešto od čega se ne žele spoticati niti nešto na šta bi želeli nabasati.</p> <p> U drugoj se priči centru pažnje našao Anto Gavran zvani Ćumur, bivši ložač u sarajevskoj toplani, a kasnije hrvatski dragovoljac koji je junačkim podvizima u ratu dobio čin generala s epoletama. Nakon što je rat okončan, Ćumur, personifikacija tog rata, metafora pobede i pirovosti svega prošlog, junak <em>par excellence</em> ratova devedesetih, boravi u raskošnoj rezidenciji u Brižniku, jednom malom fiktivnom selu na splitskoj rivijeri, gde je neoliberalno poimanje turizma i ekstra zarade instaliralo više betona nego u onoj <a href="https://www.youtube.com/watch?v=-6xm1PDG6I8">poznatoj pesmi</a> <strong>Ramba Amadeusa</strong>. Upravo ovde u Brižniku dve na prvi pogled nespojive priče, dvoje intelektualaca iz Beča i hrvatskog dragovoljca i domoljuba (sa nadimkom turskih etimoloških korena) će se dodirnuti, prožeti i sresti. Upravo u tom "smrdljivom" Brižniku gde se u bliskoj budućnosti dešava spletkarenje tipično za naše države (u ovom slučaju Hrvatsku), gde se vlastiti propusti, javašluci i lukrativnosti zamenjuju izmišljenim fikcijama o terorizmu (u ovom slučaju islamskom i srpskom). Baš u "smradu" koji zaudara i fizički i metafizički, po nekoj sudbini se tu sudaraju priče nikad različitije, nikad suprotnije, nikad nepovezanije, priče o Zoranu, Borki, Ćumuru s pričom njegovog sina Herkula. Udes koji će kolima napraviti Zoran udes je u kom će nestati čitava snaga Herkula, a nastati sva sila ironije života. Namah neprimetan i nebitan lik u romanu (po kome je delo dobilo ime) otvara sijaset pitanja o tome šta on u simboličkom smislu predstavlja. Kako je moguće da Herkul, sin hrvatskog dragovoljca, ometen u razvoju, strada baš u toj zabiti, baš od auta jednog tako "nebitnog" Srbina, koji je i prestao više biti Srbinom?</p> <p> U <em>Herkulu</em> se izdvajaju po mome sudu tri važne poprečne niti koje se provlače kroz redove romana, tri bitne potke koje čine suštinski kostur romana i, rekao bih, prevashodnog interesovanja autora. Jednu nit predstavlja ta vrlo moguća, tako bliska, gotovo <em>iza ugla</em> budućnost, koja samo što nije došla i obgrlila nas svojom grotesknošću i ludilom, koju možemo namirisati poput mora kome se približavamo, a još ga ne vidimo, znamo da je tu odmah iza brda, a nikako da se pojavi. Na sličan način ta bliska budućnost tu je, vreba na nas, motri sa svog retrovizora i, gle čuda, nikako da dođe. Upravo iz tog je razloga Jergović upotrebio distopijski postupak jer drugačije čini se nije moglo. Ta Hrvatska koju autor opisuje, koja pospešuje rasistički pohod na preostale Srbe po stanovima, kućama, njena vlada koja sve to prećutkuje (ili možda čak to i priželjkuje) da bi kasnije pred Evropljanima glumila uljudnost i liberalnost, jeste zapravo Hrvatska koja se odista može dogoditi 2025. godine (u slučaju je Hrvatska opisana; isto bi važilo i za Bosnu i za Srbiju). Ona je tu poput retrogradne sene, koja nam dolazi iz sutrašnjeg dana, generiše se i hrani se zločinačkom retorikom, nacionalizmom, trivijalnom isticanju kolektivnih identiteta, autoviktimizacijom. To je naša realnost, naša sadašnjost i "zla kob", u kojoj smo primorani da slušamo, gledamo, osećamo animozitete i odsustvo bilo kakvog osvrtanja na unutrašnje antagonizme.</p> <p> Da stvar bude paradoksalnija, lavinu nasilja i svojevrsni lov na preostale "srpske veštice", čemu je spomenuta saobraćajna nesreća bila povod, nije pokrenuo Ćumur, nije raspirio i razgorio on sam svojim nacionalističkim ugljem, već su to uradili oni koji su se iza njega kao personifikacije ludosti rata možda krili i čamili sve to vreme. Svi ti koji su rasli i razvijali se u odjecima rata koji se nikad praktično nije završio, a kog su oni najviše evocirali urlajući na utakmicama i mitinzima. U prvi mah čitalac bi pomislio da je to <em>too much</em>, da je možda Jergović postavio previše političke realnosti, ali odista zar u realnom životu nemamo taj utisak da živimo previše realnosti. Ne živimo li sami previše političke realnosti. Ta budućnost koja izmiče, ta pretnja koja vreba kao segment u romanu jeste nešto što nas vodi do druge niti, druge bitne poente ovog dela.</p> <p> Opasnost koja vreba jer se konstantno koketira sa opasnim rečima i mislima, zapravo je rezultat nazavršenosti ratova devedesetih koju Jergović pokušava opisati i u <em>Herkulu</em> i svim gore pomenutim delima. Ti ratovi nisu stali kada su završeni nominalno, njihova je duga ruka mržnje, samosažaljenja i prilično binarne logike optuživanja, zapravo produžena ruka politike svih političkih struktura na ovim prostorima, njihova esencija i bit. Anto Gavran nije prestao biti ratnik jer ga rat nije ostavio, rat se i dalje vodi u dramatizaciji retorike u medijima, u nacionalističkim narativima. U realnom životu svedoci smo takve retorike i svesni smo da do rata neće doći, koliko god ona bila možda i opasnija od one devedesetih, a Jergović je u <em>Herkulu</em> osvetlio najrazgoventnije kako izgleda kulminacija te retorike, kako izgleda taj "mitološki ciklus" u nas, koji umesto <em>haosa</em> – <em>kritičkog trenutka </em>–<em> kosmosa</em>, ima <em>mržnju</em>, <em>nacionalizam</em> – <em>nasilje nad domaćim Srbima</em> – te <em>intervenciju zapadne kosmičke demokratije</em>. I tako ponovo do nove bliske budućnosti.</p> <p> Treća potka romana je čudo života, slučajnost i sudbina istog istovremeno. Ovdašnji narodi u svom kulturološkom kodu kao da imaju ispisanu veliku ulogu sudbine. Ona je uvek negativna, semantika te reči se gotovo uvek ovde koristi u nesrećnom kontekstu. Na sličan način kako se čovek čudom rađa, kako se čudom ljubavi spajaju, deca rađaju, tako se "sudbinski" ljudi u ratu sretnu. Nemaju nikakvih veza, ništa ih ne spaja, slušaju različitu muziku, vole različitu hranu, izlaze na različitim mestima... a opet susretnu im se nišani i neko tu nastrada. To čudo slučajnosti, ta "sudbina" spaja Zorana i Antu, ta je "zla sudbina" htela da se na takav način susretnu Srbin i penzionisani hrvatski dragovoljac Anto. S jedne strane, potpuno neshvatljivi splet događaja, s druge opet logički sled jer "čini se, kao i svakom životu, nakupilo viška prošlosti". (str. 44.) Na jednom nivou Antu tako može nakon svega što je prošao strefiti samo Srbin, na drugom Zoranu je to jedini ishod jer on svoje "nakupljene prošlosti" deli na "one koje se sjeća i one koje se nastojimo ne sjetiti".</p> <p> <em>Herkul</em> po broju stranica nije veliki roman, ali je na tih 170 stranica nakupljeno dosta zgusnutog, kondenzovanog i nabijenog do nabreklosti materijala, da se verovatno mogao rastezati na makar još triput toliko. Jergović je zgusnuo svoje misli u pulsirajuće štivo u kome je, čini se, više fokusiranosti na opise posvećeno Anti, nego Zoranu, liku koji je svojim habitusom nesumnjivo autoru mnogo bliži. To je svakako bila njegova intencija, ali i spisateljsko umeće. Naime, Jergović je mnogo više pažnje posvetio trudu da dočara kako to izgleda u cipelama karaktera kakav je Ćumur, jer mu je naposletku on ipak neka druga planeta, dok je ono što je bliže njemu "odradio" po svojoj spisateljskoj inerciji.</p> <p> <strong>Cvetan Todorov</strong> je jednom prilikom izneo stav da se najbolji tekstovi naučne fantastike organizuju tako da čitalac od početne začuđenosti natprirodnim događajima na kraju shvata koliko su oni bliski uobičajenom životu. Jergović je <em>Herkulom</em>&nbsp;pokazao koliko se prirodni događaji u životu, koliko god nam bili bliski, kasnije organizuju tako da nam prouzorkuju začuđenost, zapanjenost i nevericu. Neverovatni su, a opet, deo su naše svakodnevice.</p> Dalibor Plečić Tue, 14 Jul 2020 10:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/kritike/rat-na-rate https://booksa.hr/kolumne/kritike/rat-na-rate Milijunske brojke na BEK-u <p> Besplatne elekrtoničke knjige bilježe dva milijuna čitatelja, a najveća e-faca je Chomsky.</p> <p> <br /> Slavljeničke vijesti stižu s projekta <a href="https://elektronickeknjige.com/bek/">Besplatne elektroničke knjige</a>. Ondje su, nakon 19 godina i 250 objavljenih naslova, premašili broj od dva milijuna čitatelja svojih besplatnih elektroničkih izdanja.<br /> <br /> Jubilarni milijunti čitatelj registriran je bio u prosincu 2015. godine, odnosno 14 godina nakon pokretanja projekta, što znači da je bilo dovoljno nešto manje od pet godina da se broj čitatelja udvostruči.<br /> <br /> Od dosadašnjih 250 objavljenih besplatnih naslova, njih 115 potpisuju suvremene hrvatske pjesnikinje i pjesnici. Brinu se, dakako, i o kvaliteti -&nbsp;dostupno je 18 naslova dobitnika Goranova vijenca te 23 naslova dobitnika Gorana za mlade pjesnike.<br /> <br /> Prozne naslove čita 34 posto BEK-ove publike, 31 posto čita poeziju, a preostalih 18 posto bira&nbsp;esejističke, dramske, teorijske i publicističke naslove.<br /> <br /> Čak 52 naslova zabilježila su više od deset tisuća čitatelja, dok je jedan premašio i sto tisuća čitatelja – <a href="https://booksa.hr/knjige/publicistika/mediji-propaganda-i-sistem"><em><strong>Mediji, propaganda i sistem</strong></em></a> <strong>Noama Chomskog</strong> s 125.003 čitatelja.<br /> <br /> Nestrpljivo iščekujemo nove velike brojke i još veću popularnost književnosti na internetima!<br /> <br /> <br /> Izvor i foto: <a href="https://elektronickeknjige.com/bek/">BEK</a><br /> <br /> <br /> &nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> <p> <br /> &nbsp;</p> Booksa Booksa Mon, 13 Jul 2020 17:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/milijunske-brojke-na-bek-u https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/milijunske-brojke-na-bek-u VIDEO: Booksa u parku: Predstavljanje audio knjige Vladana Desnice <p> Na Booksi u parku predstavljena je audio knjiga 'Proljeća Ivana Galeba' u izdanju book&amp;zvooka.</p> <p> <br /> Platforma <em><strong>book&amp;zvook</strong></em>, prva mobilna aplikacija za slušanje knjiga na našem jeziku, predstavila je audio knjigu klasika hrvatske književnosti <strong><em>Proljeća Ivana Galeba</em> Vladana Desnice</strong>.</p> <p> Jedan od najfinijih pripovjedača naših jezika, zanemareni književni velikan vraća se u suvremenoj formi audio knjige, kao izgovorena riječ, kao misao i rečenica koju slušamo.</p> <p> Ovo audio izdanje u interpretaciji glumca<strong> Zorana Čubrila</strong> i uz glazbu kompozitora <strong>Mara Marketa</strong> rezultat je udruženog pothvata Srpskog narodnog vijeća i produkcije Transonica koja stoji iza platforme book&amp;zvook.</p> <p> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/gPbp7DRewSs" width="560"></iframe></p> Booksa Booksa Mon, 13 Jul 2020 10:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/video/video-booksa-u-parku-predstavljanje-audio-knjige-vladana-desnice https://booksa.hr/kolumne/video/video-booksa-u-parku-predstavljanje-audio-knjige-vladana-desnice VIDEO: Šetnja iza ugla - priča o zagrebačkim parkovima <p> U sklopu Bookse u parku Saša Šimpraga održao je predavanje o zagrebačkim parkovima.</p> <p> <br /> U parku ispred Bookse <strong>Saša Šimpraga</strong> održao je predavanje o zagrebačkim parkovima i vrtovima.</p> <p> Mjesto gdje se danas nalazi Booksa i parkić ispred nekad je bio dijelom jednog od najstarijih zagrebačkih vrtova kojem danas gotovo da i nema traga. Kratki pregled povijesti vrtova i parkova Zagreba dotaknuo se ne samo onih najstarijih, najvećih, najmodernijih, najboljih, privatnih i javnih, već i onih budućih.</p> <p> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" scrolling="no" src="https://www.youtube.com/embed/wP84_Om01Tk" width="600"></iframe></p> <p> Tijekom predavanja održana je i kratka šetnja iza ugla, odnosno, posjet jednom budućem parku koji karakterizira kaskadno oblikovanje.</p> <p> Saša Šimpraga je analitičar prostora, publicist i aktivist. Autor je knjige <em>Zagreb, javni prostor</em> i urednik nekoliko knjiga u području arhitekture i umjetnosti. Osnivač je i voditelj platforme 1postozagrad koja se volonterski bavi poboljšanjima Zagreba.</p> <p> ***</p> <p> Gostovanje se odvilo u sklopu projekta "Korak dalje – prema uključivoj kulturi" kojeg je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Organizacija događaja sufinancirana je u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj objave isključiva je odgovornost Udruge za promicanje kultura Kulturtreger.</p> <p> <a href="https://imgbb.com/"><img alt="kifla-mini" border="0" src="https://i.ibb.co/YNXwkMx/kifla-mini.jpg" /></a><br /> <br /> <a href="https://imgbb.com/"><img alt="kifla-mini-kuc" border="0" src="https://i.ibb.co/G5WBWQy/kifla-mini-kuc.jpg" /></a></p> Booksa Booksa Sat, 11 Jul 2020 11:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/video/video-setnja-iza-ugla-prica-o-zagrebackim-parkovima https://booksa.hr/kolumne/video/video-setnja-iza-ugla-prica-o-zagrebackim-parkovima Ples s velikom bijelom psinom <p> Booksa se, kao što ste i sami mogli vidjeti, također odlučila na izlazak iz lockdowna i ples s morskim psom. Imamo toliko događanja da se sve praši u parkiću!</p> <p> <br /> Možda se ni najstariji posjetitelji Bookse više ne sjećaju priče o priobalnom gradiću na Long Islandu koji je gotovo isključivo živio od turizma. Sezona je trajala tri ljetna mjeseca i što se za to vrijeme zaradi – zaradi se. Jednoga dana došao je morski pas, velika bijela psina, i pojeo noćnu kupačicu. Šerif <strong>Brody</strong>, savjestan čovjek, istog trenutka nakanio je zatvoriti gradske plaže da ne bi došlo do novih krvoprolića. Neugodno iznenađenje doživio je shvativši da gradskim ocima takvo što ne pada na pamet.</p> <p> Ne možeš, čovječe, zatvarati plaže – rekoše mu, grad će odmah doživjeti ekonomski kolaps.</p> <p> Ali, ljudi, morski pas je tu negdje, može ubiti još nekoga.</p> <p> Gradski oci uvjeravaše ga da je taj pas, ako ga je uopće ikada i bilo, sigurno već otplivao dalje. Znamo svi kakvi su morski psi, to su ribe nemirna duha, skitnice, ne drži ih mjesto.</p> <p> Pod političkim pritiskom šerif Brody, morao je popustiti i sve plaže se otvoriše. Bilo je toplo, ljudi nagrnuše na veliku gradsku plažu, frigali su se na suncu, kupali i cičali od sreće. Među njima i jedan dječak – uzeo je svoj žuti luftić i skočio u more. Morski pas, koji naravno nigdje nije otišao, čuo je graju kupača i odlučio im se pridružiti. Onda je vidio gore taj žuti predmet, nekakvo bićence plutalo je na predmetu i mlataralo nožicama po vodi. Velikoj bijeloj psini bio je to signal za napad, obrušio se na luftić te ga u hipu prepolovio tj. progutao skupa s dječakom.</p> <p> Šerif Brody, pošten čovjek – k tomu i otac trojice dječaka, pozelenio je od bijesa i na pasja kola ispsovao gradske oce. Jesu li naučili lekciju? Nisu, za Dan nezavisnosti, opet izvršiše politički pritisak da se plaže otvore – u suprotnom Njujorčani neće doći i turističko mjestašce doživjet će gospodarski slom od kojeg se možda nikad više neće oporaviti.</p> <p> Sad se već prisjećate i znate kako se dalje priča razvija, riječ je o romanu <strong>Petera Benchleya</strong> – <em><strong>Ralje</strong></em>. Po njemu je <strong>Steven Spielberg</strong> 1975. snimio istoimeni film, osvojio tri Oscara i zaradio puste stotine milijuna.</p> <p> Nije li situacija s koronom vrlo slična onoj u filmu i knjizi? Prvo smo zatvorili plaže i otišli u žešći lockdown – jer ako budemo na distanci od velike bijele psine, ona će ostati gladna i s vremenom skapati ili otići negdje daleko. Izdržali smo tako skoro cijelo proljeće, a onda je došlo ljeto i gradski oci odlučili su otvoriti plaže (granice) – jer mi smo turistička zemlja i što zaradimo u ta tri ljetna mjeseca – zaradili smo. Na žalost, naš morski pas nije otišao, i čim smo promolili nos iz lockdowna – iznova je napao.</p> <p> Gradski oci rekli su da nije to kraj svijeta, moramo naučiti živjeti s velikom bijelom psinom i po mogućnosti ne ići u duboko, već se lijepo pridržavati mjera i praćakati se u plićaku. Prije ili poslije netko će stati nemani na kraj. Širom svijeta isplovile su ribarske brodice s ribolovcima (znanstvenicima) i pokušavaju pronaći način (cjepivo) kako eliminirati ubojicu.</p> <p> Booksa se, kao što ste i sami mogli vidjeti, također odlučila na izlazak iz lockdowna i ples s morskim psom. Imamo toliko događanja da se sve praši u parkiću, a hrabra <strong>Nadstojnica Merida</strong> ne može dignuti glavu od posla i silnog koordiniranja programa. Nekolicina nas pokušala se usprotiviti, no ubrzo smo shvatili da smo u manjini. Pošteno govoreći, danas većina ljudi uopće ne vjeruje u morskog psa, a i kad vjeruju, kažu:</p> <p> "Ma dobro, ne boj se, neće ti velika bijela psina ništa. No hodi, zar ćeš sam sjediti u tom plićaku. Dođi u duboko, zaplivaj, gle, možeš slobodno podragati morskog psa, vidiš, to je dobar cucak – samo ne smiješ pokazati strah."</p> <p> Pošto smo i dalje ostali uplašeni u plićaku, Nadstojnica Merida odrezala nam je najstrašniju moguću kaznu. Morat ćemo napisati ljetne knjiške preporuke! I to, ne znali nas jadi, u dvije verzije: preporuke za one hrabre i preporuke za one poput nas koji se boje i koji bi u lockdownu najradije ostali do kraja života.</p> <p> I kad nas vide, još se i rugaju dobacujući: "We're gonna need a bigger boat!"</p> <p> &nbsp;</p> <p> F.B., 10. srpnja 2020., Zagreb</p> <p> foto:&nbsp;<a href="https://www.flickr.com/photos/cadzooks/" target="_blank">Paul David Lujan</a></p> F. B. Fri, 10 Jul 2020 10:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/ples-s-velikom-bijelom-psinom https://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/ples-s-velikom-bijelom-psinom VIDEO: Booksa u parku: "Mogućnost povremenih oborina" <p> U sklopu Bookse u parku predstavljena je pjesnička zbirka Marina Blaževića.</p> <p> <br /> Na Booksi u parku predstavljena je pjesnička zbirka <strong>Mladena Blaževića</strong> <em><strong>Mogućnost povremenih oborina</strong></em>. S autorom su razgovarali <strong>Kruno Lokotar</strong> i <strong>Andrija Škare</strong>.</p> <p> <em>Mogućnost povremenih oborina</em> nije samo zbirka poezije, nego dijelom i mogući predložak za zbirku kratkih priča. Većina Mladenovih pjesama je narativna - niz slika/scena povezanih u kondenzirane priče, pa još s iznenadnom poentom koja skreće ne samo naraciju, nego i ukupnu emociju. Strofe i slobodni stihovi uglavnom će pratiti smislene cjeline, a te smislene cjeline će u pravilu govoriti o besmislu i nasilju koje je čovjek proizveo nad drugim ljudima, prirodom, planetom... Što su nam sudionici još otkrili o zbirci - pogledajte u videu.</p> <p> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" scrolling="no" src="https://www.youtube.com/embed/xIBxAtr-0aA" width="600"></iframe></p> Booksa Booksa Thu, 09 Jul 2020 10:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/video/video-booksa-u-parku-mogucnost-povremenih-oborina https://booksa.hr/kolumne/video/video-booksa-u-parku-mogucnost-povremenih-oborina 'Boli te nešto čega nema, a nužno ne nedostaje' <p> Ususret festivalu Prvi prozak na vrh jezika s Marinom Gudelj razgovarala je Luiza Bouharaoua.</p> <p> <br /> <em><strong>Marina Gudelj </strong>je nakon niza priznanja na raznim natječajima dobila i Nagradu Prozak 2018. i postala autorica zbirke priča <strong>"Fantomska bol"</strong>. Ukratko, susret mladih giganata, njezina prethodnica, također Splićanka, nakon Prozka još nizom nagrada ovjenčana, <strong>Luiza Bouharaoua</strong>, postavila joj je nekoliko pitanja.</em></p> <p> <em>***</em></p> <p> <strong>Kruno Lokotar je ima već nekoliko godina počeo voditi statistiku o dobitnicama nagrade Prozak. Na to ga je ponukala činjenica da je ta nagrada, počevši od prve dobitnice Nagrade Prozak Olje Savičević Ivančević, najviše puta otišla u Split, i to autoricama. Da stvar bude zanimljivija, zadnje četiri godine zaredom dobitnice su iz Splita. Doista je teško tu činjenicu otpisati kao slučajnost, stoga te moram pitati što ti misliš što je to u Splitu (i Dalmaciji) što tjera žene u prozu?</strong></p> <p> Statistika je varljiva stvar, uvijek je bila. No da, posljednjih godina Prozak je otišao u Split. To me podsjeća na onu izreku da se tvornice grade tamo gdje ima materijala.</p> <p> Šalu na stranu, zamjetno je da sve veći broj natječaja, osobito natječaja za mlade autore ili prve rukopise osvajaju žene. Odvratno mi je dijeliti autore i autorice na muške i ženske, no unatoč ovoj naizgled sjajnoj vijesti da autorice dobivaju sve više prostora na natječajima, treba situaciju sagledati iz drugog smjera. Autoricama je možda to jedna od rijetkih odskočnih dasaka ili možda čak jedina dok autori dobivaju ugovore s izdavačima i van natječaja.</p> <p> Na pisanje nas tjera ono u nama što se mora negdje izliti, a na natječaje ipak ta osamljena šansa da postanemo vidljive.</p> <p> <strong>Što je to što tebe osobno motivira na pisanje proze? Odakle dolazi ta potreba da gradiš likove, pleteš narative, pripovijedaš iz različitih i tuđih perspektiva?</strong></p> <p> Jao, uvijek se sudarim s ovim pitanjem. Pisanje je za mene istovremeno prisutnost i bijeg, a pretpostavljam da je potreba da izmislim likove izrasla iz znatiželje. Volim savitljivu stvarnost, pronalazak nestvarnog trenutka u čistoj realnosti. Zanima me lov na čudesa, pa makar bio i jalov. Zanimljivo mi je promatrati karaktere u raznim spletovima okolnosti, nametnuti im ono besmisleno pitanje <em>što bi bilo da je bilo</em>?<br /> Biti u priči za mene znači biti u nekom mini transu.</p> <p> <strong>Tvoja prva zbirka priča „Fantomska bol” sadrži 16 kratkih priča od koje su neke već i nagrađivane, a koje tematiziraju „pomaknutu svakodnevicu” likova u čijoj je jezgri nedostatak, odsustvo nečeg neopipljivog, ali nikako manje stvarnog. Što je ta „fantomska bol” iz naslova koja ih sve povezuje?</strong></p> <p> Fantomska bol u medicinskom smislu je svakako fenomen. Rečeno najjednostavnije, boli te nešto čega nema. Kako je to uopće moguće?</p> <p> Bol kao osjećaj svojstven je svim živim bićima, ovdje uključujem i ona famozna testiranja riže i odnosa prema njoj. Fantomska bol, osobito metaforička, bol nedostatka, ali ne nužno nedostajanja, svojstvena je, vjerujem, samo nama. Osjetiti da nešto nedostaje bez da je nekada i postojalo je složen i usamljen postupak kroz koji su gotovo svi moji likovi, na ovaj ili onaj način prošli. Ovim im se putem ispričavam.</p> <p> <strong>Jedan od meni najdražih aspekata tvoje proze su jaki i raznoliki glasovi ženskih likova koji se ne uklapaju u stereotipne vizije ženskosti – od alkoholičarki, preko tetke koja elaborirano simulira tešku bolest da bi zadržala muža, djevojke koja noći provodi u garderobi i špijunira mladića za kojem žudi, sestre koja bježi na Himalaju pa sve do male vještice. Zašto su nam važne takve pomaknute perspektive i zašto hrvatska književnost treba više "luđakinja", "pobjegulja" i "vještica"?</strong></p> <p> Haha! Ima Hrvatska književnost tzv. luđakinja i vještica; sve se mogu naći okupljene na popisu zabranjene lektire. Stereotipnu ženu nije izmislila žena niti je meni kao takva u stvarnosti poznata. S druge strane, poznam ove opipljive kojima je prekipjelo, koje su se morale snalaziti, kojima se dalo, pa im se nije dalo, pa im se malo živjelo, a malo nije. Koje je život uhvatio u koštac, a potom i one njega i sad se okreću i prevrću.&nbsp;Moja je proza daleko od dokumentiranja stvarnosti, no vjerujem da su osjećaji mojih, književnoteorijski rečeno, anti-junakinja prepoznati i doživljeni. Svima ponekad prođu kroz glavu sulude misli. Ove su ih se moje žene samo još i usudile oživjeti.&nbsp;</p> <p> <strong>Koliko su tvoji likovi, i oni muški i ženski i oni sa sela i oni iz grada, definirani sredinom iz koje dolaze i svojim položajem na margini i društva, ali i vlastitog života?</strong></p> <p> Sredinu čine ljudi tako da bih rekla da su gotovo stopostotno pod utjecajem okoline iz koje dolaze. Svi oni istovremeno bježe iz i u tu okolinu. Nesreća je, svakom od njih, što su u toj sredini neuspješni. Tu se onda otvara jaz između njihovih očekivanja i želje za pripadanjem, a s druge strane potrebe da se odbaci nametnuti sustav vrijednosti i običaja i usvoji neki drugi. Sredina bez širine, osobito nikada mijenjana i skučena postane sredina unutar čovjeka, a onda samelje ljude.</p> <p> <strong>Osim što pišeš, radiš kao nastavnica u školi. Koliko je pozicija nastavnika, osobe koja ulaže sebe da bi drugi nešto usvojili, kompatibilna s pisanjem, a koliko mu oduzima?</strong></p> <p> Kao nastavnica sam u poziciji promatrati razvoj karaktera od dosta rane dobi. Učenici su mi zanimljivi, njihove ideje su često široke i iznenađujuće. S njima neprestano učim i ja, pogotovo stvari kao što su koliko puta mogu nešto prečuti, oprostiti, započeti iz početka. Rad s njima potiče me da pratim i literaturu za mlađe, dapače, potiče me na razmišljanje o pisanju za djecu i mlade. S druge strane, ne mogu pisati u bilo kakvom raspoloženju ili u svim stanjima umora. Djeca imaju utjecaj na mene, ponekad su divni, ponekad iscrpljujući, a ja upijam tu njihovu energiju i na najgore dane klonim se pisanja.</p> <p> <strong>Nema pisanja bez čitanja, pa tako ne može ni ovaj razgovor proći bez da se osvrnemo na tebi važne autore/ice. Tko su ti pisci i spisateljice koje ne samo voliš čitati nego su ti pomogli podići temelje vlastite proze?</strong></p> <p> Prvi moji zapisi bili su osobito patetični i idealistički nastrojeni. Sjećam se da sam počela pisati dužu prozu nakon što su mi kroz ruke prošli brojni romani o problematičnoj mladeži. Bila sam tada sedmašica i željela napisati nešto vedro. Dugo mi je bilo žao mojih likova, osjećala sam se krivom što pate. Isto tako su mi glupo zvučali dok govore, nisam znala što bih s njihovim riječima, pripadaju li dijalektu ili standardu. Čitanje domaćih autora u tome je pogledu uvelike pomoglo. Vratilo mi je prirodnost izraza na narječju. Mislim da je to jedan od najvažnijih aspekata pisanja – čitanje i praćenje autora koji pišu na istom jeziku. Čitam svašta, zanimaju me gotovo sve teme, posežem za raznim oblicima, stilovima, žanrovima i vrstama, ali kratka priča kao forma me možda najviše intrigira. Ne želim nikoga izostaviti, pa neću nikoga ni imenovati, osim <strong>Salingera</strong>. Njegovih sam <em><strong>Devet priča</strong></em> pročitala previše puta, a bojim se da još nisam gotova.&nbsp;</p> Booksa Booksa Wed, 08 Jul 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/intervju/boli-te-nesto-cega-nema-a-nuzno-ne-nedostaje https://booksa.hr/kolumne/intervju/boli-te-nesto-cega-nema-a-nuzno-ne-nedostaje Prijavite se na Bookstanovu radionicu kritike! <p> Književni kritičari, kolumnisti, novinari, čujte i počujete!</p> <p> <br /> Booksi uvijek draga izdavačka kuća <strong><a href="http://www.buybook.ba/">Buybook</a>&nbsp;</strong>ove jeseni organizira peti po redu međunarodni književni festival <a href="https://www.booksa.hr/zadacnica/bookstanova-radionica"><strong>Bookstan</strong></a>, a u sklopu njega, <strong>radionicu kritike</strong>. Za sudjelovanje u njoj dodijelit će dvadeset stipendija.<br /> <br /> Stipendija je namijenjena studenticama i studentima te književno-umjetničkim kritičarkama i kritičarima koji aktivno govore engleski jezik, pišu na bosanskom, hrvatskom, srpskom ili crnogorskom, te imaju od 21 do 30 godina.<br /> <br /> Radionica će se održati od 25. do 31. listopada, a tema joj je <em>Kritika i istina: što, kako i kome čitamo?</em> Vodit će je književna kritičarka <strong>Katarina Luketić</strong>, a u društvu predavača naći će još petnaestak zvučnih imena.&nbsp;<br /> <br /> Za dvadesetoro odabranih zadaci će biti sljedeći -&nbsp; prva faza je pisanje teksta na zadanu temu, druga je praćenje događaja Festivala, a&nbsp; treća je pohađanje predavanja i radionice. Nastali tekstovi bit će objavljivani online.<br /> <br /> Ako vam sve to zvuči super, prijavu pošaljite na e-mail adresu <a href="http://radionica@buybook.ba">radionica@buybook.ba</a>&nbsp;do 15. kolovoza. Priložite i biografiju, motivacijsko pismo te dva autorska rada iz područja književne kritike, esejistike, znanstvene publicistike, a u obzir dolaze i stručni i znanstveni radovi, te književne i/ili novinarske kolumne.&nbsp;<br /> <br /> Sve ostale informacije te prijavni obrazac pronađite <a href="http://www.buybook.ba/novost/9676/poziv-za-stipendiranje-mladih-knjizevnih-kriticaraki-kolumnistaica-novinaraki-i-studenataica">ovdje</a>. A čega će nam biti potrebno više od književnih kritičara kad navali sva korona književnost!<br /> <br /> <br /> Izvor i foto: <a href="http://www.buybook.ba/novost/9676/poziv-za-stipendiranje-mladih-knjizevnih-kriticaraki-kolumnistaica-novinaraki-i-studenataica">Buybook</a><br /> <br /> &nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> Booksa Booksa Tue, 07 Jul 2020 13:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/prijavite-se-na-bookstanovu-radionicu-kritike https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/prijavite-se-na-bookstanovu-radionicu-kritike Ni da ni ne <p> Centralni događaj romana 'Non-Oui'&nbsp;Lidije Dimkovske&nbsp;jest presljenje glavne junakinje iz Splita na Siciliju zbog ljubavi prema talijanskom vojniku, prvo fašistu, potom partizanu.</p> <p> <br /> Roman <em><strong>Non-Oui</strong></em> makedonske pesnikinje, spisateljice i prevoditeljke <strong>Lidije Dimkovske </strong>originalno je objavljen 2016. godine, a na hrvatski je preveden 2019. Ovo je treći na hrvatski preveden Lidijin roman, nakon romana&nbsp;<em><strong>Rezervni život</strong></em> (Ljevak, 2016., prijevod <strong>Borislav Pavlovski</strong>) i <strong><em>Skrivena kamera</em></strong> (VBZ, 2017., prijevod <strong>Borjana Prošev-Oliver</strong>). Njegova sadržina bliska je hrvatskoj publici. Radnja se odvija između Splita i mesta Castellammare del Golfo na Siciliji i prati život Nedjeljke-Nede, zvane Non-Oui, koji nakon njene smrti priča njena unuka, takođe Nedjeljka, jedina članica porodice koja je od bake naučila hrvatski jezik, i koja nosi bakino, hrvatsko ime. Centralni događaj je Nedino preseljenje iz Splita na Siciliju zbog ljubavi prema italijanskom vojniku, prvo fašisti, potom partizanu.</p> <p> Način pripovedanja treba da produbi odslikavanje dve Nede, pa deo svakog poglavlja, naslovljenog lokalitetom i datumom, unuka pripoveda u prvom licu, a drugi deo je pripovedanje same Non-Oui. Ipak, ovim postupkom se, nažalost, ništa ne dobija: jezik i stil pripovedanja obe žene istovetni su, a utisak koji to izaziva nije "odslikavanje" bake i unuke budući da je previše očigledno da ista fikcionalna ličnost (unuka) pripoveda sve. Jedina karakteristika baka Nedinog pripovedanja je fraza "ajme Nedice". Posle nekoliko stranica, čitalac više ni ne obraća pažnju na to da li se o baka Nedi govori u prvom ili trećem licu, što je dobar pokazatelj da je takav postupak ili suvišan, ili neuspeo.</p> <p> Za čitavo pripovedanje karakteristična je određena naivnost, kao da pripovedačica ima znatno manje od svojih 27 godina, koju čitalac prvo pripisuje činjenici da je njen kontakt s hrvatskim ograničen. Do kraja ostaje nejasno da li je to nameravano ili ne, ali ubrzo se pokazuje da je naivnost jezika povezana s generalnom neosvešćenošću, koja bi i od bake i od unuke načinila "nepouzdane pripovedačice", samo kada bi čitalac mogao biti siguran da je tako nešto namerno, odnosno, da je to autorkina odluka. Ton kojim se pripoveda je ton staromodnog "pričanja priče". Tako čitalac do kraja romana uz svaki detalj dobija informacije i pojašnjenja koja je o tim detaljima već čuo. Recimo, baka Neda se na proslavu italijanske kapitulacije pojavljuje s crvenom beretkom, neprimerenom za to doba godine, koju je dobila od Francuskinje Charlotte, udate za njenog profesora francuskog koji joj je i nadenuo nadimak Non-Oui (Ne-Da, Non-Oui). Do kraja romana, crvena beretka nikada neće biti pomenuta samo kao "crvena beretka", već će uvek biti propraćena objašnjenjem da je tu beretku baka Neda nosila <em>na proslavi italijanske kapitulacije, onda kada je prvi put ugledala muškarca u koga se odmah i zaljubila</em>, i tako dalje, i tako dalje. Čak se i o Charlotte, jednoj od značajnijih junakinja romana, često govori kao o Francuskinji koja je <em>stigla brodom i ostala u Splitu zbog ljubavi prema profesoru francuskog</em>, i to uveliko nakon što i najnepažljiviji čitalac može jasno da se seti ko je ona kada pročita njeno ime. To podseća na homerovske formule (<em>brzonogi Odisej</em>, <em>kravooka Hera</em>), a nešto slično koristi i <strong>Tolstoj</strong>, ali ovde se radi o epskim delima, što tematski, što po svojoj dužini. Kod Lidije Dimkovske "formulaičnost" u nekim trenucima postaje toliko preterana da čitalac može da preskoči i čitav pasus, jer on opet opisuje epizodu koju već znamo napamet. Koji je smisao tako nečeg, i da li smisao postoji, do kraja ne shvatamo. Uprkos pokušaju s "naizmeničnim" pripovedanjem, roman Non-Oui zapravo je ispripovedan na izuzetno tradicionalan, a mislim da je tačnije reći – zastareo način. On je zbog toga, čisto formalno govoreći, danas izlišan.</p> <p> Okrenimo se zato njegovoj sadržini, koja se od forme, kao što ćemo videti, naravno ne može odvojiti. Sami karakteri, čak i onda kada nisu naročito upečatljivi, nisu nedosledni. Ali, s ovim je povezana pomenuta "nepouzdanost": iako same okolnosti koje pripovedačica navodi ukazuju na vrlo složene lične i političke prilike, ona ih sve "poravnava" tako što o njima govori nekritički, s neosvešćenošću neprimerenom za roman koji želi da govori, između ostalog, i o antifašizmu. Pokazaće se da je antifašizam ovde sveden na doslovnu borbu s fašistima, dok se ispod naličja kriju brojna shvatanja koja su s antifašizmom, kao širom kritikom ideologije, u neskladu.</p> <p> Recimo da se neosvešćenost pripovedačice, koja, budući da nije problematizovana, postaje neosvešćenošću romana, može videti na dva nivoa. Prvo, u nerazumevanju i pojednostavljivanju razloga koji upravljaju ljudskim ponašanjem (rečeno neknjiževno, u nesposobnosti da se drugi razumeju). Paradoksalno, mada se pred čitaocem nalazi sve bogatstvo svih ličnosti romana, pripovedačica/autorka to bogatstvo svodi na opšta mesta. Jedno objašnjenje, kao što sam već pomenula, vidim u pokušaju da se pripovedačica učini "nepouzdanom". Ali u to je, uprkos svoj dobroj volji, teško verovati. Drugo objašnjenje je da je roman sačinjen od "istinitih priča".</p> <p> Najbolji primer nerazumevanja složenosti ljudske psihologije i samog života jeste sedam godina mlađi brat baka Nede, Krsto, preko koga se prelama i antifašistička tematika. Tokom italijanske okupacije, Krsto se iskrada iz kuće i peva za italijanske vojnike, koji mu zauzvrat daju hranu. Kada porodica shvati šta se dešava, Neda počinje da odbija hranu. Jedno veče, nakon što Krsto zapeva partizansku pesmu, pijani Italijanski vojnik ga prozove što još nije naučio nijednu pesmu na italijanskom, a potom mu slomi prst. Dotični fašista je Carlo velikih očiju u koga će se Neda zaljubiti, i kome će obrisati krv s lica nakon što ga Krsto pogodi praćkom. Carlo nakon italijanske kapitulacije postaje partizan, priključuje se Garibaldijevom bataljonu i pritom se useljava u Nedinu sobu. Njih dvoje živeli bi srećno do kraja života, samo kad bi iz tog života uspeli da izbace Krstu, <em>bauka</em> Carlove nedavne fašističke prošlosti, koji ne može da se pomiri s Carlovim naglim "preobražajem". Tu se latentni sukob Nede i Krste razbuktava i pretvara u odnos mržnje koji će se nastaviti do kraja Nedinog života na Siciliji, gde se seli za Carlom, koji iz Splita odlazi zbog Krstinog konstantnog napastovanja.</p> <p> Ovaj bi siže bio dovoljan za jedan roman već sam po sebi, naročito za roman koji bi govorio o komplikovanim situacijama ovog tipa, poput <strong><em>Sonnenschein</em> Daše Drndić</strong>, pa i <strong><em>Puta u Gonars</em> Nikole Petkovića</strong>. Roman <em>Non-Oui</em> se zadovoljava Nedinom neskrivenom iritacijom činjenicom da joj Krsto kvari ljubavne planove, koje sada konačno može da pravi, kada se u gradu više ne puca. Ova Nedina osećanja ne bi bila sporna da su istražena, problematizovana na neki način. Ali, ona kao da ni ne pomišlja da je i Krsto ljudsko biće: ne samo što se Carlo zaista naglo "preobratio", nego se radi upravo o muškarcu koji je Krsti slomio prst. Za Nedu, to je sve nevažno i treba da bude zaboravljeno.</p> <p> Krsto je do krajnosti demonizovan, na sve moguće načine. Na samom početku romana, Neda kaže: "Nije me volio, znala sam to istog časa kada se rodio i kad su mi ga prvi put položili na ruke a on počeo plakati" (str. 28.) Sto stranica kasnije, saznajemo istu informaciju, ali izmenjenu na značajan način: Nedi "Krsta nikada nije bio [mio], čak ni kad se tek rodio" (str. 111.) On je "namćor koji ne podnosi ljude" (str. 101.), iako je on taj koji upoznaje Nedu sa Charlotte. Godinama kasnije, kada se Krsto oženi, Neda to ovako opisuje: "Bila je nešto mlađa od njega, no ne mlađa od tridesetak godina. Čini se da su se pronašli na radnoj akciji kada su oboje već mislili da nikad neće naći srodnu dušu!" (str. 162.) Taj uzvičnik implicira da sigurno i čitalac ismeva ali i sažalijeva Krstu. Ali čitaočeva osećanja su mnogo <em>komplikovanija</em>. Nešto ranije, Neda izjavljuje: "Mrzila sam Krstu iz dna duše, on je bio krivac za moju nesreću" (str. 118.), aludirajući na Krstin napad na Carla prilikom sahrane njihovog oca koji je konačno naveo Carla da se odseli. Uprkos Krstinom nasilnom ponašanju i tendenciji pripovedačice, čitalac počinje da oseća saosećanje prema njemu. Štaviše, on se ispostavlja najkoloritnijom ličnošću, kojom upravlja ubedljiva nemogućnost da u trenu oprosti i poveruje u preobražaj . Neda očekuje <em>ljudskost</em> od svog mlađeg brata, ali ona sama za nju nije sposobna. Slično kao Krsto, i Nedine majka i strina su predstavljene kao odbojne žene koje treba sažaljevati, bez razumevanja za njihove živote, od kojih čitalac ponešto ipak naslućuje. Sama baka Neda i njeni postupci donekle su izuzeti iz logike jednostranog posmatranja: kada ona, kao neudata devojka, useli Carla u svoju sobu, to je predstavljeno kao uzbudljiv čin kojim se potvrđuje njena hrabrost.</p> <p> Pogledajmo bliže i taj Carlov preobražaj. Ovom izuzetno složenom i pipavom pitanju dato je vrlo malo mesta u romanu. U pismu koje šalje ocu fašisti, Carlo o tome ovako govori: u celom njegovom biću nema više ni trunke fašizma, koji mu je ionako više bio nametnut, nego što je bio iskren; "meni se po glavi vrzma samo ona djevojka iz Splita" (str. 92.) Kao što mu je fašizam bio nametnut, Carlo ni sada nije naročito ubeđeni antifašista u širem smislu. Tokom njihovog zajedničkog života, Neda "je uvijek radila [šila] kada Carla nije bilo kod kuće ili ako mu to nije smetalo" (str. 102.) Kasnije, njihova deca neće znati hrvatski. Carlo do kraja ostaje, u stvari, sporedna ličnost; saznajemo da poslednje dve godine života uopšte ne govori, ali to je samo jedan od mnogih nerazvijenih rukavaca radnje ovog romana.</p> <p> Mada unuka kaže: "Bako moja, dobro je da ni ti ni djed niste živi. U Europu se vraća fašizam" (str. 204.), a baka Neda pred kraj života, pateći od Alchajmerove bolesti, svima oko sebe govori da su fašisti, tekst pokazuje da nju, u stvari, politika malo zanima. Ona otprilike zna šta je dobro, a šta loše, ali više zbog toga što se okolnostima našla na pravoj strani, nego sopstvenim promišljanjem. Ovo se odlično vidi nakon što profesor francuskog, poreklom Jevrejin, bude uhapšen. Neda se na tu vest ne seti da kaže njegovoj ženi ništa drugo nego: "Nisam znala da je Židov." (str. 83.) Pokušajte ovo da zamislite – verujem da nam je svima bar jednom upućen komentar koji je mašio poentu i otkrivao krajnje nerazumevanje. Ali, Charlotte, dopisnica <em>Le Figaro</em>-a, odgovara: "Pa na neki način i nije bio, majka mu je već kao mlada postala katolkinja." (str. 83.) Kao u romanima 18. veka, kada se ljubav između dvoje iz različitih klasa završi srećno tako što se ispostavi da ovaj iz niže klase u stvari pripada aristokratiji, ono što profesora iskupljuje nije to što je čovek, nego to što <em>na neki način i nije Židov</em>. Ne želim da kažem da je ovo nekakav trag fašizma u romanu, već da ukažem na konzervativnu, uskogrudu, "palanačku" podlogu načelnog antifašizma. Kasnije, govoreći o profesorovoj biblioteci, Neda kaže da ni Charlotte nije znala "da su neki od pisaca iz knjižnice židovskog podrijetla" (str. 116.) Čitalac se pita – a što bi i morala znati? Kakve to upravo ima veze?</p> <p> Konzervativna, tradicionalistička shvatanja i vrednosti koje propagira starija, a za kojima žali mlađa Neda, drugi su nivo na kome se otkriva neosvešćenost teksta. Ovo je oličeno u rečenici unuke koja pripada generaciji u kojoj, kako kaže, i devojke, među kojima i ona, spavaju s momcima bez obaveze. Ona kaže: "Bila si već pomalo u godinama, u dvadesetšestoj, ali glavno da si konačno postala majka." (str. 139.) Svakako da se ovo odnosi na vreme mladosti starije Nede, dok je odnos mlađe prema tako nečemu relativno nejasan. Ipak, postoje indikacije. Unuka i sama ima vrlo slične preokupacije: "Mogla bih i ja, poput Marine, ostati stara cura, neudana, ili se pak udati pod stare dane kao tvoj brat." (str. 201.) Ovde nije stvar toliko u Nedinoj brizi da će ostati sama, nego o brizi da će ostati <em>stara cura</em>. Reč je, dakle, o konzervativnom, patrijarhalnom diskursu, a ako je unuka Neda i ironična, mi to možemo samo da nagađamo. Marina je Krstina ćerka, koja je iz nekog razloga morala i sama biti "usedelica": "partnera nisam ni spominjala jer sam znala da se s pedeset godina nije udavala" (str. 198.), kaže Neda, ne propustivši da navede ženine godine kako bi pojasnila da se radi o staroj curi. A strina Mirela, sporedna junakinja, "nažalost, nije mogla imati djece" (str. 174.). Stiče se utisak da su brak i deca glavna ženska preokupacija u romanu <em>Non-Oui</em>, kao i osnovni način da se one okarakterišu.</p> <p> Primera ove vrste, i to na najnepotrebnijim mestima, bezbroj je. Takođe, baka Neda ne propušta da nazove svoju patnju za Carlom "djevojačkom tugom" (str. 117.), time valjda implicirajući da muškarac ne može da oseća tugu za ženom od koje je udaljen, ili pak performativno <em>postajući ženom</em> time što pati za muškarcem tom svojom mističnom <em>ženskom tugom</em>. U tom smislu, zgražavanje unuke Nede što nema knjiga <strong>Dubravke Ugrešić </strong>u splitskoj knjižari pri kraju romana kontradiktorno je njegovoj stvarnoj sadržini.</p> <p> Reklo bi se da je poenta ogledanja starije i mlađe Nede upravo u tome da se napravi odmak od zastarelih shvatanja, naročito jer se na njima upadljivo insistira, pa čitalac stiče utisak da to ima neku skrivenu poentu. Ali, ovo zasigurno nije tako. Pri kraju romana, unuka Neda kaže: "Ponekad, upravo taj inat čuva stvari onakvima kakve su nekad bile i kakve bi trebale ostati." (str. 147.) Ovo je rečeno s bukvalnim značenjem, ali prizvuci metaforike su neporecivi. Roman <em>Non-Oui</em> Lidije Dimkovske nesumnjivo čuva stvari onakvima kakve su nekad bile. U tom smislu, njegov naslov mu ne odgovara. On bi trebalo da, na metaforičkom nivou, aludira na Nedino odlučivanje da li da pođe za Carlom na Siciliju, kao i na ostale nedoumice u jednom ljudskom životu. Ali Neda nije uopšte opterećena "moralnim dilemama" ili složenošću i slojevitošću ljudskih života, niti razbija glavu nepotrebnim stvarima, o čemu bi se još mnogo moglo pisati na osnovu primera iz romana. Korektivni momenat, koji je mogla da predstavlja mlađa Neda, izostaje, i to je potresno. Načelni antifašizam prikriva banalnosti, sentimentalan, samozaljubljen i neosvešćen pogled na stvarnost, a i duboko konzervativne stavove protiv kojih se ideološki antifašizam u stvari bori. Zbog toga roman <em>Non-Oui </em>zaista nije ništa više od jedne "priče" iz vremena Drugog svetskog rata koja pod krinkom vojevanja na pravoj strani održava <em>status quo</em>.</p> Dunja Ilić Tue, 07 Jul 2020 10:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/kritike/ni-da-ni-ne https://booksa.hr/kolumne/kritike/ni-da-ni-ne 'Iskustvo emigracije prelilo se u moju poeziju' <p> Povodom predstavljanja zbirke 'Pribor za lov i vremeplov' na Prvom prozaku na vrh jezika razgovarali smo s Lanom Bojanić.</p> <p> <br /> <em><strong>Lana Bojanić</strong> dobitnica je nagrade Na vrh jezika za poeziju autora do 35 godina za godinu 2018. Izravna posljedica nagrade je njezina prva zbirka poezije <strong>"Pribor za lov i vremeplov" </strong>koja će biti predstavljena na festivalu Prvi prozak na vrh jezika. Za tu priliku, eto Lane iz Velike Britanije, gdje trenutno živi, studira i radi. S Lanom je razgovarala <strong>Monika Herceg</strong>.</em></p> <p> <br /> <strong>Mene često pitaju koja je veza fizike i poezije pa moram jednom vratiti tu lopticu i pitati te ima li i kakve veze psihologija s poezijom? Kako je poezija došla do tebe, kako te uhvatila? Je li teško, uz svakodnevni posao, krasti vrijeme za pisanje? Pomaže li ili odmaže u tome ta odvojenost, da te citiram: "I sve je dobro, sve je daleko / Sve je kako sam zamislila"?</strong></p> <p> Mislim da je to pitanje zapravo pokušaj postavljanja poezije u kontekst pjesnikova života i ličnosti. Pa pokušajmo: i psihologija i (moja) poezija istražuju iskustvo, ponašanje, emocije, odnose, ukratko čovjekov unutarnji život. Kao psihologinja koja se bavi istraživanjima, tome pristupam analitički, naoružana statistikom i metodologijom. Kad zađem u poeziju onda ostajem bez tog oružja, pa sam ranjivija, ali i slobodnija. Pripadam sretnicima kojima kruh donosi bavljenje onim što vole i što im je važno. Kroz svoj posao i doktorat bavim se prevencijom samoubojstva, važnom temom koja je u Hrvatskoj bezrazložno zanemarena, kao i tema mentalnog zdravlja općenito. Moguće je da se toga dotaknem i kroz književnost uskoro.</p> <p> <strong>Već si neko vrijeme na književnoj sceni i kao članica (i jedna od pokretača) književne grupe 90+ plus. U Frakturi vam je i 2019. izašao zbornik koji nosi ime po tvom stihu <em>Netko podvikne, djeca odrastu</em>. Kakvo je bilo to kolektivno iskustvo i što je najbitnije što si dobila od te grupe? Sad ste grupu ugasili i zapravo krenuli nekako svatko svojom putanjom...</strong></p> <p> Zvučat ću kao svaki crtani film, ali najvažnije što sam kroz 90+ priču dobila je prijateljstvo stvarno divnih ljudi. Tim bolje što se jedno bitno poglavlje mog života našlo ukoričeno i može se posuditi u knjižnici! Grupa je nominalno ugašena jer smo trenutak izmuzli do zadnje kapi i svako daljnje nastojanje kao kolektiv nije imalo smisla. Međutim, ono čemu je 90+ pridonio, vraćanje fokusa na mlade pisce, traje i dalje, pogotovo kroz tribinu <em>Učitavanje</em> koju sam pokrenula kao <em>Poeziju u Kavezu</em>, a Martin i Vigor su ju uglancali do neprepoznatljivosti i stvarno digli na višu razinu. Bacite uho na momke i njihove goste.</p> <p> <strong>Čini mi se da će <em>Pribor za lov i vremeplov</em> biti ona knjiga, kako to i Olja Savičević Ivančević kaže na zadnjoj korici tvoje knjige, koja se nosi posvuda i čita na svim mogućim mjestima. U njoj ima neke začudne bliskosti i pokušaja uspostave odnosa s drugim u kojem se svi možemo pronaći. Možda je do mene, ali svu me obuzela neka čežnja i melankolija. Kakav ti je bio proces pisanja te knjige? Što je za tebe to što si nam sad pustila u ovoj knjizi?</strong></p> <p> Iz Oljinih i tvojih usta u Božje uši! Nadam se zaista da će knjiga uspjeti šapnuti nešto što tog nekog hipotetskog čitatelja ponuka da se dugo s njom druži. Ova knjiga je moj svojevrsni dug društvu; kao strastvenoj čitateljici, razne knjige su mi uvijek šaputale, odgajale me, umirivale, ljutile, pravile mi društvo. Sad kad je ovo ukoričeno i pušteno u svijet nadam se da će biti dobar suputnik nekom drugom na njegovom ili njezinom putovanju, ma kakvo ono bilo. <strong>Olja Savičević Ivančević</strong> bila je najbolja moguća suputnica na mom putu do ostvarenja ove knjige, i kao urednica i kao osoba. Ovim joj putem hvala na beskrajnom strpljenju i dobroj volji kojom je tjerala moje demone nesigurnosti.</p> <p> <strong>More, ljeto, ljubav, a s druge strane jedno iskustvo odlaska iz ovog podneblja. Sve je to dio tvoje mekane, (meni) izrazito tople i nježne poezije. Kako je odlazak utjecao na tvoje pisanje? Što ti je u kontekstu stvaranja donio ili odnio život u Engleskoj gdje sada radiš i na doktoratu si?</strong></p> <p> Emigrantsko pismo nije stranac ni u svjetskoj ni u Hrvatskoj književnosti, a kako u zadnjih desetak godina svjedočimo masovnom odljevu mladih iz Hrvatske u potrazi za boljim prilikama, pravednijim društvom i/ili većim primanjima bilo je pitanje vremena kad će se i ova moja, najnovija generacija emigranata književno izjasniti. Prekogranično bolje sutra neki od nas i pronađu, u većoj ili manjoj mjeri, ali pod cijenu bivanja vječnim strancem, vječnim usporedbama kako je to 'doma', a kako 'ovdje' i jednom širom perspektivom i sa svim tim se mora naučiti živjeti. Kako je moja poezija većinski iskustvena, iskustvo emigracije se nužno u nju prelilo.</p> <p> <strong>"Između dvije reklame za krstarenje u časopisu, pjesme / Našvrljane na stražnjoj strani uredskih izvještaja, pjesme / Koje žele biti, a ja ih ne znam uhvatiti", pišeš u pjesmi <em>Vrijeme mjereno u psima</em>. Uhvatimo li ikada svoje pjesme? I ono najgluplje pitanje na koje ja uporno volim tražiti odgovore, što će ti poezija? Što je tebi poezija?</strong></p> <p> Što će mi poezija… Sve češće mi se čini da je odgovor zapravo onaj lakonski: što ću ja njoj? Kroz poeziju sam imala svoj glas i kad ga nisam imala i s godinama je pisanje postalo dio mog identiteta. Pjesme se love, pripitomljuju, dresiraju, sve to iziskuje koncentraciju, vrijeme i dosluh sa svojim mislima, kao i onim skrivenim u okolini. Zanimljiv je to proces o kojem nažalost nemam puno toga reći. Pjesma je biciklist, ja sam Pony bicikl i najčešće dolazimo do odredišta duljom rutom.</p> <p> <strong>Osim Na vrh jezika, za poeziju si nagrađena i regionalnom nagradom Ulaznica. Koliko su ti nagrade bitne?</strong></p> <p> Odgovor na to pitanje mijenjao se kroz moje osobno i pjesničko sazrijevanje. Nekad sam na nagrade i uže izbore gledala kao na lakmus papir, da mi pokažu ima li na sceni za mene mjesta i, ako da, gdje je ono. Zatim sam se usredotočila na to da preko nagrade objavim knjigu, plašeći se "stigme" samoizdavaštva. Drago što je PZLIV zaista i došao na svijet na taj način, pogotovo zbog niza prijašnjih laureata i laureatkinja nagrade <em>Na vrh jezika </em>kojima se iskreno divim. Što se tiče drugih nagrada, Ulaznica mi je, na primjer, bila izuzetno draga jer ju je iste godine za prozu osvojio <strong>Josip Razum</strong>, još jedan kolega plusovac, pa je bilo duplo slavlje.</p> <p> <strong>Možda i prije poezije, poznate su bile tvoje kratke priče koje su nerijetko osvajale nagrade. Pišeš li još prozu? Kakvi su ti daljnji planovi?</strong></p> <p> Prozi se već neko vrijeme pokušavam vratiti, točnije, ona se pokušava vratiti meni, ali polako, srest ćemo se mi još zasigurno. Daljnji planovi u mom životu trenutno se tiču mog znanstvenog i istraživačkog rada, a književnost trenutno puno više konzumiram nego proizvodim.<br /> &nbsp;</p> Monika Herceg Sun, 05 Jul 2020 17:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/intervju/iskustvo-emigracije-prelilo-se-u-moju-poeziju https://booksa.hr/kolumne/intervju/iskustvo-emigracije-prelilo-se-u-moju-poeziju 'Povratak tijelu poziv je za općenarodni ustanak protiv fašizma' <p> Ususret festivalu Prvi prozak na vrh jezika razgovarali smo s pjesnikom i Booksinim kritičarom Tomislavom Augustinčićem.</p> <p> <br /> <em><strong>Tomislav Augustinčić</strong> dobitnik je Nagrade Goran za mlade autore koji nestrpljivo čeka objavu zbirke poezije <strong>Ipak, zora </strong>koja bi mogla biti predstavljena na festivalu Prvi prozak na vrh jezika. S Tomislavom je razgovarala <strong>Sandra Pocrnić Mlakar</strong>.</em></p> <p> <strong>U obrazloženju nagrade Goran za mlade pjesnike Branislav Oblučar primjećuje kako je u nagrađenoj zbirci 'osnovno uporište pjesnikovog univerzuma tijelo', no kontekst u kojem se nalazi tijelo nije urbani okoliš već 'miriše zeleno, miriše kao park', s proljećem i krošnjama voćaka. Pozivate li svojom zbirkom na povezanost s iskonom i izgubljenim rajem u koji se dolazi osluškivanjem vlastita tijela i prirode? S obzirom na naslov <em>Ipak, zora</em> sumnjate li donekle u izvjesnost tog povratka?</strong></p> <p> Posve suprotno, kontekst u kojem se tijelo u zbirci nalazi jest urbani okoliš, naznačen ne samo u pitanju citiranim parkom (za mene urbanom pojavom) nego i izgrađenim prostorom stanovanja, posebice parketom. Štoviše, upravo ti elementi su ono na što se tijelo u zbirci upire. Općenito sam protivan tendenciji da se "urbano" i "priroda" tretiraju kao proturječne pojave, da biljne i životinjske motive lociramo van opsega urbanog, bilo u ruralno ili u Prirodu bez ljudskog kulturnog i društvenog djelovanja. Odnosno, protivan sam negiranju prirode u urbanom prostoru. Odrastao sam, i trenutno opet živim, u "gradu parkova", Karlovcu. Tijekom studija u Zagrebu živio sam na Sigečici, četvrti u parku; duž svakodnevne pješačke rute od stana do Filozofskog fakulteta prolazio sam kraj tri parka, a u manjim ulicama Vrbika ispod krošanja trešanja (ili višanja?) koje su se protezale iz malih voćnjaka na nogostup.</p> <p> Stoga ni ne pozivam na uspostavljanje veza s "izgubljenim rajem" kao moralističkom fikcijom, nego na pozorno razumijevanje, metodički rad i "bujanje", kao višeslojnu metaforu otvorenu različitim čitanjima. Više nego na judeokršćansku mitologiju upirao sam se na starogrčke eleuzinske i orfičke misterije, mada bez mističkog jezika. U sklopu Eleuzinskih misterija nakon cjelonoćnog bdjenja, inicijati su sudjelovali u obredima koje nisu smjeli odavati i ponavljati drugima. Orfički tekstovi opisivali su formule i postupanje iniciranih u podzemlju nakon smrti kako bi osigurali transmigraciju duše i pamćenje iskustva božanskog. U središtu oba misterija stjecanje je znanja o nespoznatljivom. Cenzura i pitanje što se odvilo noć prije nego što se odvija tekst zbirke u zoru su ključna neodgovorena pitanja zbirke, a nekoliko puta se spominje i silazak i povratak. Glas u zbirci ne sumnja u izvjesnost povratka iz silaska; povratak je izvjestan, je li on uspješan ili ne druga je stvar, neizvjesne su odlike, stanja tijela nakon povratka.</p> <p> <strong>Stihovi u kojima se za nježnošću poseže riječju umjesto dodirom opisuju senzornu prezasićenost tipičnu za suvremenicu, koja se reflektira i na odnose. No, odnos koji inspirira ponovno proizlazi iz tijela koje traži odraz u drugome. Zašto je u zbirci<em> Ipak, zora </em>povratak tijelu pretpostavka za pomirenje s drugima i sa svijetom, koje vodi iz introvertiranog odnosa usmjerenog na sebe u otvoreni odnos s onim drugim i s prirodom?</strong></p> <p> Jedno je senzorna prezasićenost svakodnevice. Drugo je u zbirci tematizirano strukturno nasilje opresivnih hijerarhija moći nad tim istim nasiljem obespravljenim i onemoćalim tijelom. Nasilje nisam htio doslovno prikazati – jer žrtve uvijek štite nasilnike – već ga izraziti jednim "višim", artificijelnim/vještačkim jezikom. Inspiracija za prikaz tog nasilja su mi bile skulpture francuskog kipara <strong>Christophea Charbonnela</strong> – mitske, fiktivne ili arhetipske ličnosti namjerno oblikovane kao izgrizene hrđom i oštećene.</p> <p> U tom kontekstu, u zbirci povratak tijelu nije pretpostavka za pomirenje. Tijelo je svega "provizorni prostor primirja". Primirje je privremeno dogovorena obustava borbe, a ako je provizorno, znači da je bez određenih i riješenih trajnih aranžmana. Tijelo u zbirci jest alat, pokušaj da se uvjetno utjelovi vrijeme-i-prostor u kojem se može (u kojem mogu) pjesnički progovarati. Čak i u tom primirju, u zbirci, tijelo pati od destruktivnih radnji (i njim potaknute autodestruktivnosti), do te mjere da je ono de-estetizirano, obilježeno negacijom odlika, neodlučno i fragmentirao; rastrgano tijelo, tijelo razminutih kostiju i tijelo koje truli; tijelo koje nije ustaljeno ni učvršćeno i koje očajnički želi sigurnost. Premda, istovremeno, ovu dimenziju sam htio iskoristiti i kao subverzivnu, afirmirajući de-estetizaciju i nestabilnost/fluidnost tijela.</p> <p> Ljubavni odnos onaj je element koji tijelo učvršćuje, utvrđuje i osnažuje. Nježnost, ona ljubavna, je u vidanju i zacjeljivanju. No on ne proizlazi iz traženja vlastitog odraza u drugome. Stihovi na koje se referirate ("tijelo voljenog divno je jer je odraz mojeg divljenja; / moje tijelo divno je jer je odraz divljenja voljenog") pozivaju se na teze <strong>Rolanda Barthesa</strong> u<em><strong> Fragmentima ljubavnog diskursa</strong></em>.</p> <p> U stvarnosti, primirje je nemoguće i traženje svog odraza u drugima je opasna ideja jer kada oni na pozicijama moći u drugome ne vide svoj odraz, onda drugome oduzimaju humanost. Tijelo i njegova autonomija je prvo poprište i prvi predmet borbe. Osobito danas, kada tjelesna temperatura i bolest znači gubitak građanskih prava zbog politički oportunitetnog termina izbora, kada političke stranke u kampanjama zagovaraju i biračima obećaju dokidanje (tjelesne) autonomije žena (legaliziranjem državna kontrola nad ženskim tijelima i državnom prisilom provedbe trudnoće), kada granična policija dehumanizira migrante, kada svjedočimo toksičnom maskulinitetu itd. Povratak tijelu prije je poziv za općenarodni ustanak protiv fašizma.</p> <p> <strong>U obrazloženju nagrade navodi se kako je<em> Ipak, zora</em> ustrojena kao koncept, a ne kao zbirka autonomnih pjesama, što je čest pristup u mlađoj poeziji. Povezanost pjesama naglašava i izostanak naslova. Kako objašnjavate pojavu koncepta na pjesničkoj sceni? Zašto mladi pjesnici inzistiraju na naglašavanju i variranju jedne teme?</strong></p> <p> Moguće je da je to odgovor mladih autora na tendencije u književnom polju, na književnu produkciju i njezin prijam u književnom polju, a zasigurno dolazi i iz samog književnog polja koje afirmira mlađu poeziju. Već unazad pet godina, ako ne i više, u afirmaciji mlađe poezije govori se o "konceptima", što je moglo motivirati autorice i autore na spisateljsko preusmjerenje na taj kolosijek. Istovremeno, postoji izrazita potreba da jasnije profiliramo naše rukopise kako bi bili prepoznatljivi među svim drugim rukopisima koji pristignu na natječaje, ako ne na razini vlastitog jezika i stila onda na razini "koncepta". A opet, žiriji sastavljeni od aktera iz književnog polja biraju nagraditi rukopise i zbirke s "konceptom". Moj vlastiti rukopis bio je u četiri prilike, dvaput na Goranovom proljeću, jednom na natječaju za nagradu Zdravko Pucak, pohvaljen, a nagrađen tek kada sam ga na razini naracije, retorike i strukture ulančao i uokvirio u istraživanje središnje preokupacije. I premda pjesme u okviru zbirke funkcioniraju kao jedna poema, pisane su da mogu i biti i autonomne.</p> <p> Konačno, "koncept" je lako dohvatljiv izraz, a u diskursu i o mlađoj i o „starijoj" poeziji, u pogovorima i predgovorima, blurbovima i kritikama, pod njega se svrstavaju različiti elementi. Iznijansiranijim čitanjem mlađe poezije uvidjet ćemo da je ono što se naziva "koncept" i pripisuje kao odlika mlađoj poeziji zapravo vrlo raznoliko.</p> <p> <strong>Na Petrarca festu 2016. godine osvojili ste prvu nagradu za najbolji sonet. Što je bilo prije u vašem pjesničkom razvoju – disciplina soneta ili sloboda stiha koju ste demonstrirali u nagrađenoj zbirci <em>Ipak, zora</em>?</strong></p> <p> Sloboda stiha, potom disciplina soneta.</p> <p> <strong>Kako se snalazite na tržištu rada s diplomom antropologije i etnologije? Jeste li razmišljali o tome gdje ćete se zaposliti dok ste upisivali fakultet? Jeste li požalili što ste stekli rijetka i malo tražena zvanja antropologa i etnologa?</strong></p> <p> Radim u udruzi u Karlovcu koja se bavi nezavisnom kulturom. Svjesno sam se prebacio sa studija prava na studij etnologije i kulturne antropologije i studij antropologije, znajući da neće biti posla u struci. Nisam požalio, zašto bih?</p> Sandra Pocrnić Mlakar Sat, 04 Jul 2020 10:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/intervju/povratak-tijelu-poziv-je-za-opcenarodni-ustanak-protiv-fasizma https://booksa.hr/kolumne/intervju/povratak-tijelu-poziv-je-za-opcenarodni-ustanak-protiv-fasizma Natječaj za kratku priču koprivničke knjižnice <p> Tema je 'Ljubav u Koprivnici u doba korone'. Rok: 31. kolovoza.</p> <p> <strong>Ljubav u Koprivnici u vrijeme korone</strong> kreativni je natječaj za najbolju kratku priču s temom ljubavi u kriznim uvjetima čija je radnja smještena u grad Koprivnicu, na koprivničke ulice i u koprivničke kvartove. Natječaj traje do 31. kolovoza.<br /> <br /> Cilj natječaja je potaknuti literarno stvaralaštvo o Koprivnici te po motivima najboljih priča organizirati književne šetnje i doprinijeti novom vidu kulturnog turizma u Koprivnici.<br /> <br /> Na natječaj se mogu prijaviti tekstovi pisani hrvatskim standardnim jezikom. Priča, a ni dio priče ne smiju biti prethodno objavljeni. Može imati do 10 kartica, a radnja mora biti smještena u ambijent grada Koprivnice.<br /> <br /> Priče treba poslati na adresu Knjižnice i čitaonice Fran Galović Koprivnica do 31. kolovoza s oznakom <em>Natječaj za kratku priču 2020</em>. O pobjednicima, koje očekuju nagrade i javna promocija priče, odlučivat će stručni žiri.<br /> <br /> Detaljnija pravila natječaja nađite na internetskoj stranici <a href="http://www.knjiznica-koprivnica.hr">Knjižnice</a>.<br /> <br /> <br /> Izvor: <a href="http://www.knjiznica-koprivnica.hr">Knjižnica i čitaonica Fran Galović Koprivnica</a>, foto: <a href="https://www.pexels.com/@freestocks">freestocks</a></p> Booksa Booksa Fri, 03 Jul 2020 16:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-za-kratku-pricu-koprivnicke-knjiznice https://booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-za-kratku-pricu-koprivnicke-knjiznice 'Dok mi pripitomljavamo u sebi ideju o izolaciji, neke se kolone ljudi premještaju' <p> Ususret festivalu Prvi prozak na vrh jezika razgovarali smo sa Stašom Aras.</p> <p> <br /> <em><strong>Staša Aras</strong> dobitnica je nagrade Treći trg za rukopis romana "Horor vacui" pa na temelju toga, a nisu nevažne ni dvije zbirke poezije "Nedolično i vrijedno spomena" i "Premještanja" objavljene u posljednje tri godine, postaje sudionica festivala Prvi prozak na vrh jezika. Razgovarala: <strong>Sandra Pocrnić Mlakar</strong>.</em></p> <p> <strong>Uoči korone i karantene objavili ste zbirku poezije <em>Premještanja</em>, u kojoj se bavite putovanjima, preseljenjima i migracijama. Imaju li <em>Premještanja</em> drukčije značenje danas, nego prije epidemije koja nas je zatvorila i suzila nam radijus kretanja?</strong></p> <p> <em>Premještanja</em> imaju drugačije značenje danas, pogotovo premještanja koja su nam odjednom ograničena i smanjena. Putovanja postaju komplicirana nakon što su izvjesno vrijeme bila vrlo jednostavna i pristupačna. Tako brza promjena i spoznaja da se stvari mogu radikalno promijeniti u jedan dan i da tome zapravo sada svjedočimo, svakako mijenja pogled na stvari u svakom smislu. Koliko se nekada govorilo o preseljenjima u gradove zbog intenziteta života, toliko se sad govori o preseljenju na osamu. Poglavito na osamu s vrtom.</p> <p> Spoznaja da ne možemo učiniti nešto što smo do jučer bez razmišljanja činili svakako nas mijenja, relativizira naše planove i koncepte. Čini situaciju kriznom u doslovnom smislu. Čak da smo i od onih ljudi koji su ukotvljeni u svojim krajevima, gradovima, kućama, poslovima, pogođeni smo ovim mjerama ograničavanja kretanja i nemogućnošću planiranja budućnosti. Odjednom su mnoge stvari postale neizvjesne.<br /> No, dok mi pripitomljavamo u sebi ideju o izolaciji, neke se kolone ljudi premještaju i dalje. Neke se ljude tjera, nekima se ne dozvoljava kretanje, to su procesi kojima svjedočimo. Time se manipulira i to je zastrašujuće.<br /> <br /> <em><strong>Premještanje</strong></em><strong> i<em> Meke granice</em>&nbsp;vaša su književna i životna tema – rođeni ste u Trogiru, živjeli u Zadru, danas živite u Zadru i Dubrovniku i radite u Dubrovniku. Jeste li nakon svojih životnih premještanja našli što ste tražili?</strong></p> <p> Naravno da da i naravno da ne. Smisao puta je da se on uvijek nastavlja i da naša ideja o životu ne ide iz točke A u točku B i tu se zaustavlja. Put se produžava i postoje još neke točke C i D itd. Jednom sam tako naglas razmišljala o mjestu s kojega se neću imati potrebu maknuti, pobjeći s njega, na kojemu ću se smiriti, a moj prijatelj koji je sjedio sučelice je rekao: "Aha, ali čini mi se da će to mjesto biti prilično mračno, studeno i usko." Nisam našla baš sve što sam tražila, ali u Dubrovniku nalazim i otkrivam zaista obilje onoga što sam priželjkivala. To je izrazito vibrantan i bogat grad i u njemu je nešto od onoga što mi je u Zadru, primjerice, nedostajalo. To je prvenstveno raznolikost i njegova otvorenost. Tradicija i mentalitet koji je vrlo osebujan, a meni nije stran i nepristupačan, već mi je inspirativan. Dubrovački govor, također. Puno je toga što me ovdje zaustavilo.</p> <p> Netko će sad reći - govorimo li mi o istome gradu kad spominjem Dubrovnik u smislu otvorenosti i blizini drugih gradova. Ali on za mene, kao i za mnoge prije mene, nije na kraju svijeta. Putevi koji iz Dubrovnika geografski, povijesno, kulturološki vode ne iscrpljuju se lako i stalno se otkrivaju novi slojevi.</p> <p> Jučer je jedna žena spominjući se pisaca koji su u Dubrovniku pisali i živjeli rekla: "Dubrovnik nije kulisa, nego mjesto radnje." Ovdje stalno otkrivam nešto novo i zapravo jesam ovdje našla nešto što sam tražila, a da nisam ni znala da sam to tražila. Kada bismo lako artikulirali svoje želje, lakše bismo ih i ispunjavali, ali pisanje je upravo ta potraga i put.</p> <p> <strong>U Dubrovniku vodite radionice kreativnog pisanja i poezije i proze. Ima li polaznika koji pohađaju oba programa – i poeziju i prozu? Na kojem se terenu vi osobno kao autorica osjećate sigurnijom – na poetskom ili na proznom?</strong></p> <p> Vodim radionice i poezije i proze. Zapravo vodila sam samo jednu radionicu poezije. To je bila ljetna radionica u Galeriji Flora u Lapadu i bilo nam je divno. Pjesme polaznika objavljene su u časopisu Literat. Podjednako se osjećam i sigurno i nesigurno. Nesigurnost je možda i plodnije polje za književno istraživanje od sigurnosti, tako da se ti pojmovi prožimaju. Kako kada.</p> <p> Dobro se osjećam na oba polja, čak i u nesigurnostima koje me ponekad zateknu. Pisanje proze ili poezije je istraživački i meditativan rad i ovisi o mnogočemu. Nedavno sam koristila rezidenciju u Dubrovniku u okviru projekta <em>Sakupljač</em> u organizaciji Art radionice Lazareti. Boraveći u prostoru koji se interesom građana pretvarao pred našim očima u muzejski prostor, muzejsku zbirku predmeta koja se stalno mijenja i raste, pisala sam ne znajući u prvo vrijeme što pišem i koju će formu taj tekst oblikovati. Volim eksperimentalne forme, fragment, esej, dijaloške forme, likove koji ne moraju biti čvrsto utisnuti u psihološke obrasce niti njihovi postupci moraju nužno biti opravdani. Tako je nastao taj tekst <em>Premještanja </em>koji koleba od tvrde realističke proze i potpuno fluidnih poetskih dijelova do scena koje su u dramskoj formi, a opet je povezan motivima s izložbe i gradom kao inspiracijom te likovima kao nositeljima određenih kvaliteta.</p> <p> Na radionicama pisanja nije važna toliko sama poezija ili proza već&nbsp; ljudi s kojima se radi. Njihovi glasovi i kapaciteti. Poezija i proza su magnetne ploče.</p> <p> Osjećam se nesigurno u kontaktu s ograničenošću ljudskog uma, nesigurna sam kad vidim da ljudi ne mogu uhvatiti u tekstu ono što je očito, kada nisu realni. A što se tiče poezije i proze − to su svjetovi koji su sigurni. Ima polaznika koji pohađaju oba programa, zapravo dogodilo se ono što sam i htjela. Okupio se stanoviti broj ljudi koji vole te svjetove. Vodim i čitateljski klub u Dubrovačkoj knjižnici. Ti ljudi čitaju, pišu, razgovaramo, pomažem koliko mogu u inspiraciji. Želim ih podržati i individualno ali i kao grupu ljudi. Kao publiku književnih programa, čitatelje. Kao i sve, tako se i literaturi učimo i senzibiliziramo se za finije razine, teže teme, dublje spoznaje.</p> <p> <strong>Za roman <em>Horor vacui</em> osvojili ste nagradu Treći trg za drugu knjigu proze, a kritičari primjećuju da se u vašoj prozi osjeća poezija. Zašto se sami sebi postavili prozni izazov nakon poetskog? Koliko su tome pridonijele radionice kreativnog pisanja koje vodite?</strong></p> <p> Ne radi se o proznom izazovu. Ja sam pisala u isto vrijeme i kratke priče i poeziju. <em>Meke granice</em> su izašle malo poslije prve zbirke poezije. Izazov mi je neka tema, glas ili način na koji ću neku priču zahvatiti. Poezija, proza i drama su toliko povezane, da mi, moram priznati, to stanovište da se u poeziji osjeća proza, a u prozi poezija, ne znači ništa.</p> <p> Ali, da, ja sam najčešće privučena i uvučena u atmosferu. Često mi je izazov preciznost jezika da određene senzacije zabilježi, prenese i proširi. Atmosfera, jezik, šutnja, nevidljivo, povezanosti, to su lirske teme, a ja i u prozi polazim iz njih samo im dajem širu pozornicu.</p> <p> <em>Horor vacui</em> nije napisan s ciljem da bude objavljen. On jest bio izazov, odnosno moja intimna vježba. Na početku nogometnog prvenstva pomislila sam kako će se u tih mjesec dana dok gledamo nogometne utakmice svašta usput dogoditi i naprosto sam počela zapisivati i literarizirati ono što je do mene došlo. Ispalo je da sam u pisanju tog romana osjetila veliko zadovoljstvo, intimizirala sam se s&nbsp; tekstom i shvatila slast duže forme, fokusa, razvoja likova. Ma svega u tom zatvorenom svijetu koji se može širiti u svim smjerovima, samo ako mu to dopustimo.</p> <p> <strong>Čega se boje likovi romana <em>Horor vacui</em>? Gdje se horor vacui kao suvremena neuroza pojavljuje danas u svijetu prezasićenom sadržajima i multimedijom?&nbsp;</strong></p> <p> Znamo svatko za sebe čega se bojimo i čemu istovremeno hrlimo. Bojimo se siromaštva duhovnog i materijalnog, bojimo se da se ono što smo za sebe zamislili u životu i ono što nam se događa ne poklapa baš i da su točke nepoklapanja sve prisutnije i da metastaziraju. U ovom romanu nije toliko stvar straha koliko primjećivanja mehanizama i automatizama, prisutna je volja da se tim mehanizmima barem malo suprotstavimo pa makar i ne čineći ništa. Danijel Dragojević u jednom svom tekstu govori da su riječi sredina i okolina, iako suprotne koriste u istom značenju. Kažemo U mojoj okolini, ili U mojoj sredini.</p> <p> U romanu <em>Horor vacui</em> glavni lik razmišlja o tome, o takvim stvarima, koliko se moramo isprazniti i od čega da bismo se osjećali ispunjenima. Koje su to stvari koje se bojim otpustiti i za koje se grčevito držimo, što sve dovlačimo u svoj život da bismo popunili prazninu.</p> Sandra Pocrnić Mlakar Fri, 03 Jul 2020 10:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/intervju/dok-mi-pripitomljavamo-u-sebi-ideju-o-izolaciji-neke-se-kolone-ljudi-premjestaju https://booksa.hr/kolumne/intervju/dok-mi-pripitomljavamo-u-sebi-ideju-o-izolaciji-neke-se-kolone-ljudi-premjestaju Novinarka, pjesnikinja i glumac u borbi protiv nasilja <p> Barbara Matejčić, Monika Herceg i Dado Ćosić udružili su snage u borbi protiv policijskog nasilja.</p> <p> <br /> Ponašanje policije i njihova brutalnost prema migrantima nije novost, a kao odgovor i reakcija na nasilje nastao je potresan tekst <strong>Barbare Matejčić</strong>, kao i poema <strong>Monike Herceg</strong>, koju u videu interpretira <strong>Dado Ćosić</strong>.</p> <p> Uvodni tekst Barbare Matejčić započinje ovako:</p> <p> "Početkom ožujka pisala sam tekst za nizozemski magazin De Groene Amsterdammer&nbsp; i još jednom, po tko zna koji put, iščitavala svjedočanstva o brutalnosti hrvatske policije prema migrantima.</p> <p> Osamnaestogodišnjaka je hrvatski policijski službenik davio majicom.</p> <p> Grupu od pet mladića, među kojima su bili i maloljetnici, hrvatski policajci su prisilili da se skinu te su goli stajali dva sata na ranojutarnjoj hladnoći.</p> <p> Također petoricu mladića hrvatski su policajci ugurali u maricu, ubacili unutra dva suzavca, zatvorili vrata i šest sati ih vozili mijenjajući brzo smjerove i naglo stajući. Kada su ih konačno pustili van, pretukli su ih, naredili im da se skinu i uđu u rijeku kako bi prešli u Bosnu i Hercegovinu.</p> <p> Šestorici Sirijaca hrvatska policija je naredila da legnu na tlo, iako je padao snijeg, te su nahuškali policijskog psa na njih. Pas ih je sve izgrizao, jednom je razderao potkoljenicu, dok su se policajci smijali i bodrili psa. Usput su ih mlatili čizmama po glavi i leđima.</p> <p> Grupu u kojoj su bili majka, otac, petogodišnji blizanci i trogodišnja curica hrvatski policajci su pucnjevima u zrak požurivali da prijeđu nazad iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu. Muškarac koji je u naručju nosio dvoje djece bio je sporiji. Policajac mu je stavio pištolj na sljepoočnicu praveći se da će pucati i onda ga je udario drškom pištolja. Čovjek je pao, zajedno s djecom." Čitav tekst pročitajte na <a href="https://www.kulturpunkt.hr/content/protiv-policijskog-nasilja-0?fbclid=IwAR1j-bDmFh9hxIjIM5RGNKVzQ8cKJnnKWVrHvLOFPXr9EZmRh7ebdDMBRCM">linku</a>.&nbsp;</p> <p> Barbara je, potakuta nemilim događajima, kontaktirala pjesnikinju <strong>Moniku Herceg</strong>, koja je napisala poemu <strong><em>Ocu</em></strong>,<em> </em>koju možete u cijelosti pročitati u nastavku.<em>&nbsp;</em>Poemu u interpretaciji <strong>Dade Ćosića</strong> također pogledajte <a href="https://www.kulturpunkt.hr/content/protiv-policijskog-nasilja-0?fbclid=IwAR1j-bDmFh9hxIjIM5RGNKVzQ8cKJnnKWVrHvLOFPXr9EZmRh7ebdDMBRCM">na linku</a>.&nbsp;</p> <p> <strong>Monika Herceg</strong>, <strong><em>Ocu</em></strong></p> <p> Dobro sam oče, ne brini. Držimo se u skupinama da nam bude lakše. A i barem imaš s kim porazgovarati. Ima starijih, ima i djece.</p> <p> Prošla je godina, oče<br /> I godina i godina<br /> i godina i godina<br /> pa još jedna godina<br /> Možda je ta zadnja bila i najkraća<br /> Možda je</p> <p> Naučio sam da se na sve navikneš<br /> Pogotovo na bol<br /> Naučio sam kako jedna bol umanjuje drugu<br /> Naučio sam koliko tijelo može podnijeti<br /> Naučio sam da se nikad nisam prestao bojati mraka<br /> Nisam, oče<br /> Bole me stopala<br /> Nekad netko donese nekakve cipele<br /> Veselim im se kao tom novom svijetu<br /> Ali opet me izuju.<br /> Pa nas potjeraju natrag<br /> Uvijek natrag</p> <p> Ma sve je u redu, oče. Neću se vratiti. Zima je bila lakša nego prošle godine.<br /> Neću sada valjda odustati. Znam da se brinete. Ali bit će dobro, vidjet ćeš.</p> <p> Bos, oče<br /> Vani je štipala zima,<br /> snijeg je taman prekrio sve,<br /> a ja sam bos hodao šumom<br /> Nisam ih osjećao<br /> Prste<br /> Opet su nas uhvatili<br /> Uzeli nam obuću<br /> Čak i dječacima<br /> Prsti su nam plavi<br /> Ne osjećamo više<br /> Mrak je, takav mrak da<br /> sam umro, oče<br /> Prvi puta, tada<br /> Hoće li ih rezati, hoće li oče?</p> <p> Meni<br /> Njima<br /> Prste<br /> Naše prste</p> <p> <br /> Dobro sam, ne brini. Djeci s nama je puno gore. Ima dječaka od desetak godina.<br /> Lako za mene. Zbilja ne brinite. Mi se znamo za sebe izboriti nekako.</p> <p> <br /> A oni su pustili na mene psa<br /> Rekli da je zemlja njihova<br /> i zrak je njihov oče nema veze što je sve božje<br /> Što oni znaju o bogu, oče<br /> Oni su rekli grizi i grizao je grizao je oče<br /> Meso do kostiju je grizao<br /> Kada sam pao u još jednu smrt<br /> rekao mu je dobro je dobro<br /> Ali ja nisam mrzio psa, oče<br /> Zaista nisam</p> <p> Dobro sam oče, mislim da ćemo uskoro moći preko.<br /> Nisu takvi, oče, dobro je, više nas je, držimo se.</p> <p> <br /> Sreo sam očeve, oče, mnoge očeve<br /> i one koji to nikada neće postati<br /> jer su nam to oduzeli<br /> Lako za odjeću i obuću oče,<br /> ali oni su nam uzeli šansu da volimo<br /> Skinuli su nas gole<br /> i prekrili pendrecima<br /> Mislili su nestat ćemo ako dovoljno jako udare<br /> Mislili su da smo izmišljeni<br /> Tu na granici dva svijeta samo je njihov stvaran<br /> i ako udaraju dovoljno<br /> po našim golim tijelima,<br /> ako nam ih oduzmu,<br /> ako nam uzu čvrstoću</p> <p> To što ne plačemo</p> <p> Ali plakali smo, oče</p> <p> Plakao sam<br /> I bio sam tako malen<br /> Molili smo ih oče<br /> Molio sam ih<br /> Nemojte nemojte više<br /> Molim vas<br /> Ne mogu više<br /> Molim vas</p> <p> Bilo je djece, oče<br /> koji su postali muškarci<br /> kad su ih tako sitne i pothlađene<br /> skinuli i ostavili da čekaju satima<br /> Gutali su maglu oče<br /> Bolesni<br /> Ta desetogodišnja tijela<br /> tresla su se tako su se tresla oče<br /> i ne znam kako su preživjela</p> <p> Jesu li preživjela, oče?</p> <p> Dobro je, oče. Imamo za pojesti.<br /> Ne brini. Imamo i odjeće, nađe se dobrih ljudi, uvijek ih se nađe.<br /> Ako se ja vratim sad, kako ću nam moći pomoći?</p> <p> Jesam li ja preživio, oče?</p> <p> Jesam li umro već onda, kad je pala smrt među nas<br /> Već onda, oče, dok sam ih nosio tako tihe<br /> Nisam znao<br /> Nisam znao, oče<br /> Još sam tamo<br /> i govorim im da žive,<br /> a oni su umorni od te stalne buke i ne žele<br /> pusti nas kažu mi<br /> Smrt je dobra</p> <p> <br /> &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Ma bit će to dobro, oče. I doživjet ćeš unuke. Da, obećavam ti.<br /> Kad budem imao djecu, neće odrastati u krvi.<br /> Neće.</p> <p> Tvoj brat, pod zemljom oče<br /> Moj brat, pod zemljom oče<br /> Ti tu zemlju ne želiš pustiti<br /> Kažeš da je smrt ionako tu kraj tebe<br /> I kraj mene je</p> <p> <br /> Čekali smo goli,<br /> čekali smo<br /> Zaboravili da imamo ruke,<br /> da imamo oči,<br /> Mi smo šibe oče,<br /> šibe koje su lomili<br /> i nismo tako jaki da se ne slomimo<br /> I čovjek kraj mene i žena kraj mene,<br /> imali su troje djece ,<br /> pet godina oče,<br /> tri godine oče<br /> A oni su nas skinuli tukli, skinuli<br /> On je držao dijete<br /> kad su mu stavili pištolj na glavu<br /> Smijali se<br /> Smijali se, oče<br /> dok je gol držao,<br /> svoje maleno dijete<br /> Gdje je taj bog<br /> Reci mi, gdje je taj bog?<br /> Tvoj njihov<br /> Gdje je?<br /> Vrištali su<br /> Vrištali su<br /> A čovjek je uzeo pištolj<br /> i držao ga na glavi<br /> čovjeku koji drži dijete<br /> On je plakao,<br /> dijete je vrištalo<br /> i mi smo pomislili<br /> to je to,<br /> gotovo je,<br /> sad je sve ovo gotovo</p> <p> Onda ga je udarao,<br /> udarao, udarao<br /> Vrištali su<br /> Trčali smo goli<br /> Pao sam<br /> Dijete, gdje je dijete?<br /> Je li dobro?<br /> Žao mi je, tako mi je žao<br /> Lako za mene, oče,<br /> ali kako njima objasniti<br /> te zvijeri</p> <p> Dobro sam, oče. Dani su dugi. Pokušavamo svako malo prijeći, ali znaš kako je.<br /> Nisu povjerljivi. Promijenit će se to, siguran sam. Poljubi majku. Reci joj da je volim.</p> <p> Gdje da zakopam to dijete, oče?</p> <p> Jer ono nikad neće otići<br /> iz ruku svog oca<br /> Ono će vrištati<br /> cijeli svoj život<br /> Gledat će pištolj na glavi svoga oca<br /> i njegov strah<br /> Bit će u svakom mraku, oče<br /> U svakom mraku bit će<br /> strah njegova<br /> gologa oca<br /> Ono će gladovati<br /> Ono će zepsti, oče<br /> A oni će se smijati</p> <p> Je li to stvarno taj bolji svijet?</p> <p> Ta djeca&nbsp; će odrasti<br /> pokušavajući preći<br /> zamišljenu crtu<br /> između dva svijeta<br /> Zamisli, oče,<br /> ta djeca postat će ljudi<br /> u tom mraku<br /> I gladovat će<br /> i onda opet<br /> bit će goli,<br /> goli,<br /> pretučeni</p> <p> Još malo oče. Ma što je jedna godina, još jedna godina, naspram cijelog života.</p> <p> Gdje da zakopam ovu nemoć?<br /> Gdje da zakopam taj bijes?<br /> Šaka mi je nemirna,<br /> ali ne želim udarati oče<br /> Ne želim<br /> jer nisam kao oni<br /> Nisam</p> <p> I toliko nas je koji nikad nećemo<br /> postati očevi<br /> jer nećemo htjeti ovo,<br /> ovaj bijes<br /> nikome dati<br /> Pogotovo ne djeci</p> <p> &nbsp;</p> <p> &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Bila je blaga zima, oče. Sad će i ljeto. Ne brini. Voda je tada mirnija. Što je još jedna godina naspram cijelog života.</p> Booksa Booksa Fri, 03 Jul 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/novinarka-pjesnikinja-i-glumac-u-borbi-protiv-nasilja https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/novinarka-pjesnikinja-i-glumac-u-borbi-protiv-nasilja Kako nastaje ljudsko biće? <p> 'Rekla bih, to pitanje je presudno, ne kada, nego kako nastaje ljudsko biće?'</p> <p> <br /> To: Olja Savičević Ivančević<br /> Subject: Kako nastaje ljudsko biće?</p> <p> Draga moja prijateljice,</p> <p> kasnim, kasnim s tekstom bar tri dana, molim te da mi oprostiš što sam toliko rastegnula ovaj put, uzela sam nekoliko dana predaha nakon završetka rukopisa, iskopčala se s interneta, odgodila sve mailove i prepiske, zatvorila aplikacije s vijestima, završila online nastavu, započela ljeto. Ta moja odluka nesretno je kolidirala s vrhuncem političke kampanje za parlamentarne izbore u Hrvatskoj, dok su do mene još dolazili odjeci naše <a href="https://booksa.hr/kolumne/cetvrtkom-u-cetiri-oka/koji-fasizam-je-moj">zadnje prepiske</a> koja se bavila našim i tuđim fašizmima.</p> <p> Rekla sam si, nakon prva dva-tri dana na otoku: e sada ću pisati Olji o nečemu lijepom, nečemu s okusima i mirisima ljeta, o nečemu što nas puni svjetlošću ili barem mekanim, plavim mrakom iznad jadranskih otoka, o nečemu što nas relaksira nakon perioda čudnog i stisnutog života, pisat ću o knjigama koje sam ponijela za čitanje, o tome kako sam zaključila da dan mora izgledati drugačije kad ga započneš gledajući u otvoreno more, skliznut ću i u patetiku, neka, briga me, fašizmi idu na <em>hold on</em>.</p> <p> A onda mi jedno popodne vrag nije dao mira, dok sam čekala porciju lignjica na žaru (vidim kako ti se brk podiže, s pravom to smatraš vlastitom zaslugom), kliknula sam na portal s vijestima, bilo je to oko riječkog Hoda za život, ono kad se usred korone skupi kolona muškaraca i žena koji zahtijevaju, ne za sebe, nego za njima nepoznate žene, restrikcije, zabrane, zakonsko pravo da upravljaju njihovim životima. Uoči tog skupa jedna od organizatorica, stanovita gospođa <strong>Barbara Brezec Benigar</strong> izjavila je kako su za nju žene koje abortiraju nakon silovanja ubojice. Trebam li i mogu li dodati bilo što kako bih predočila monstruoznost ove izjave? Mislim da ne mogu pa nek samo ostane tu, u ovoj bjelini, bez aditiva i pojačivača okusa.</p> <p> Vratit ću se tek ovlaš na jalovu i sramotnu predizbornu kampanju koja je na neki čudan način, skoro ispražnjena od svakog sadržaja ove godine, u fokus političkih programa ponovo uvela prava žena. I to ne bilo kojih. Prava silovanih žena da abortiraju. Krenuvši tim putem, slušajući kojekakve protuhe oba roda, kampanju su okončali silovanim ženama ubojicama. Oprosti mi, molim te, što ću sad sve svoje dobronamjerne planove za našu prepisku staviti sa strane, nisam se, nakon prethodne kolumne htjela baviti s ovim, nisam, ali želudac mi govori da moram.</p> <p> Za početak, samo da razjasnimo nešto, reci mi slažeš li se, ali strahovito me nerviraju pojedinci koji devalviraju važnost ove teme kao takve, argumentirajući na način: nije to sad bitno, idemo se baviti ekonomijom. Ne, prijatelji dragi, važno je da se svatko od kandidata odredi što misli o tome, izuzetno važno, kako nam se ne bi jednog dana dogodilo da nas iznenade nove zakonske procedure. Strašno je jedino što sve možemo čuti kad se počnu određivati. Zatim, ne znam jesi li primijetila, svi koji su se počeli nabacivati mišljenjima uglavnom su tamburaši, hohštapleri s fakulteta i instituta koji ni dana života nisu posvetili radeći s ljudima koji su prošli traume. Nadalje, spretno su za iskorištavanje uzeli ne najranjiviju skupinu, nego najranjiviju među najranjivijima. Zamisli sad sve one žene koje su zaista prošle i preživjele takvo mučno nasilje i nastavile živjeti u jednom ovako zastrašujuće konzervativnom društvu u kojem je tabu pričati o menstruaciji pred braćom i očevima, a kamoli iznijeti priznanje o tome da si bila silovana. Pa se zatim uputiti u, vjerujem, jednako mučan i možda još više ponižavajući, dugotrajan sudski proces ukoliko se odluče podignuti tužbu. Kolika je to razina retraumatizacije, srama, agonije kroz koju žrtva mora proći.</p> <p> Zato je idealno da razni škore, raspudići, selakice, markićke, i ova zadnja nova što je iskočila, bog da joj ime zaboravi, ukližu u taj prostor sa svojim mudrim razmišljanjima o tome što bi one i kako trebale. Znaju oni da se u našem društvu neće javiti niti jedna žrtva koja bi ih prokazala svojim svjedočanstvom jer baš su oni i njihove politike stvorile takvo konzervativno, patrijarhalno društvo u kojem žena mora pitati obitelj što će u životu sa svojim tijelom, pa onda i svim ostalim, napose ugledom. Znaju oni da im je takav politički sustav dao luksuz zbog kojeg će imati monopol nad glasom žrtava jer nema te žene koja želi, nakon svega što je prošla, još dodatno biti osuđivana pred čitavim društvom i tim vrlim obiteljima u kojima se, uzgred, počini najveći broj silovanja.</p> <p> Po mom mišljenju tu leži srž njihove pokvarenosti jer nakon silovatelja, oni su ti koji još jednom čine nasilje nad žrtvama uzimajući njihov glas bez ikakve odgovornosti, empatije, iskustva ili stvarne brige. Nabacuju se malim postocima trudnoća uzrokovanih silovanjem i tvrde da znaju sretne ljude koji su plod takvog čina. Dovodeći stvar do krajnosti, oni bi vjerojatno u budućnosti mogli biti ti koji će arbitrirati o tome je li bilo silovanja ili ne, to jest, kad je ona malo htjela pa onda više nije, predomislila se u zadnji čas. Zato je užasno opasno ostavljati bilo kakav prostor u kojem će se raspravljati što je opravdan razlog za prekid trudnoće. Jedini opravdan razlog može i mora biti ženina odluka, i samo njezina, bez ikakvih utjecaja i navođenja razloga. Jer što ako nije silovana, ako je trudnoća rezultat krive odluke u krivom trenutku, mladosti, neiskustva, neobrazovanja, ili je žena jednostavno stava da ne želi biti majka - svejedno ima da snosi odgovornost za to i da rodi iako ne želi? Toliko je to sve opasno, moja ti, da potiskuje svaki ljetni pejzaž u dubinu i ostavlja tek malo prostora za druge stvari.</p> <p> Vjerojatno bih mogla pretpostaviti što ti misliš o svemu ovome, nije neki veliki izazov koji sam ti postavila, ja samo ovaj put nisam mogla zanemariti ovu stvarnost. Također, još jednu misao nisam mogla zanemariti, a koja je popratila bijes i nevjericu na što se svela ova kampanja i tko je sve žrtvama uzeo njihov glas. Da znaš, zvučat će predvidivo, ali u ovakvim povijesnim i društvenim okolnostima, nikada političari nisu bili ti koji su, primjerice, silovanim ženama omogućili da ih se čuje. To su, prije svega, bile književnice/i i književnost koji su ponudile/i jedini siguran i empatičan prostor u kojem su se mogle čuti autentične priče, istinitije od stvarnosti, točnije od statistika, od površnih crno-bijelih tumačenja onoga što se nama čini kao ispravno, logično, razumljivo. Umjesto što su mahali postocima trudnoća, iskazivali lažnu solidarnost s majkama, ali ne i ženama, umjesto što su izbjegavali odgovoriti na pitanje kako bi se svidjele jednima i drugima, samo da su barem uzeli u ruke roman <strong>Slavenke Drakulić</strong> <strong><em>Kao da me nema</em></strong> za svega nekoliko sati bili bi to bolji ljudi.</p> <p> A ako ne bi, pitanje je koliko su ljudi. Točnije, jesu li ikada od začeća zapravo postali ljudska bića. Rekla bih, to pitanje je presudno, ne kada, nego kako nastaje ljudsko biće?</p> <p> Piši mi,<br /> Iv.</p> <p> &nbsp;</p> <p> To: Ivana Bodrožić<br /> Subject: Kako nastaje ljudsko biće?</p> <p> Drago ljudsko biće,</p> <p> namjerno te nisam zvala da provjerim gdje je zapelo jer sam se nadala da si na nekom dobrom mjestu do kojeg ne dopire ništa s kopna, a ponajmanje ove sumanute vijesti o licitiranju ženskim životima u predizborne svrhe. Ja sam se zadnjih dana borila s intervjuima povodom izlaska nove zbirke pjesama (kako dati različite odgovore na ista pitanja) i pogađaš, nema tko me nije pitao nešto u vezi s temama koje su se zavrtjele u kampanji. Ali dobro je to, prilika da i mi kažemo koju na temu vlastite kože, kada je već svaka prikaza stavlja na bubanj. Ne radi se kod njih ni o kakvoj brizi za zametak – kako to da ih ne brinu djeca koja su rođena pa napuštena – nego o staroj dobro kontroli žena, a preko njih i muškaraca, putem reproduktivnih prava.</p> <p> Iza svakog slova tvog pisma, draga prijateljice, mogu samo stati, ali ne bih se zaustavila na otporu tom prozivanju silovanih žena kao ubojica jer odbijaju roditi: svakog onog tko ženama osporava pravo na taj važan izbor, te psihički siluje, maltretira, posramljuje, stigmatizira i proganja žene koje su se iz bilo kojeg razloga morale odlučiti na abortus, svakog bezočnog klipana i klipanicu koji na takav način skupljaju političke poene na tuđoj nevolji, za govor mržnje bih kaznila edukacijom i evo, samo za njih sam osmislila kratki odgojno-obrazovni kurs koji sam prigodno za njih naslovila <strong><em>Spas duše</em></strong>. Dala si mi ideju spominjući potresnu Slavenkinu knjigu <em>Kao da me nema</em> koja je upravo žrtvama silovanja, u ovom slučaju ratnih, dala glas, mogućnost da progovore o onom što su proživjele.</p> <p> Ispisala sam ovdje neke rečenice stvarnih žena koje sam pronašla: onih žena koje prošle kroz pakao seksualnog nasilja ili kroz iskustvo abortusa bez odgovarajuće medicinske skrbi, kao i misli onih žena koje su se njihovim sudbinama bavile i o njima pisale pokušavajući dati neko dostojanstvo i smisao toj besmislenoj patnji kroz stoljeća. Ove bi rečenice svi ti estradni političari i <em>pro-liferi</em> koji se nonšalantno razbacuju glupostima i osudama, da je neke pravde, morali sto puta prepisati u bilježnicu i naglas čitati na državnoj televiziji sve dok se dobro ne zacrvene:</p> <p> "A. je najmlađa sudionica rata. Iako tvrdi da ima petnaest godina, ostalim ženama je jasno da jedva ima trinaest. Ona zamišlja da je već odrasla, rat ju je učinio odraslom. Naglo, preko noći vojnici su od te djevojčice napravili ženu." (Slavenka Drakulić, iz knjige <em>Kao da me nema</em>)</p> <p> "Čin koji je izvršen nad njenim tijelom ustvari je poruka muškarca muškarcu, živi dokaz pobjede jednog, a neuspjeha i poraza drugog." (Susan Brownmiller, iz knjige <em>Protiv naše volje : muškarci, žene i silovanje</em>)</p> <p> "Dvojba se povećava kada S. shvaća da otac njezina djeteta može biti bilo tko od silovatelja. Ona ne može zamisliti jednog oca, već samo očeve." (Iz knjige Slavenke Drakulić <em>Kao da me nema</em>)</p> <p> "Na to mi je rekao, onako slomljenoj, polomljenoj s bolovima: eto vidiš da ti nije ništa bilo, taj seks u anus, to nije ništa strašno i to žena svaka može izdržati. Vidiš, izdržala si i ti!" (Ispovijest silovane žene za Novu TV)</p> <p> "Kažu da ste 'grišnice', da je u vama ugasio materinski osjećaj, kad svoju djecu sami ubijate. Što na to kažeš, Kaja?</p> <p> Ponda, da im opsujem, gadovima, sve što znam. Nismo čestite matere! A oni su čestiti, što na mekanom side i nama pridikuju kako ćemo živit, a našeg teškog života ni vidili ni okusili nisu… Lipo se nose, lipo jidu i piju, u lipom odaje, jo raj, raj sebi na zemlji napravili, a nama raj na onom svitu obećaju. I još nam gospoda prigovaraje da nismo dobre matere! A znaju l’ oni, šta je mater? Nije mater samo roditeljica, veće je mater i raniteljica. Lako je rodit, to može svaka, al teško otranit i ljude od njia napravit. Mogla sam i ja dvanajstero rodit, slipaca a ne dice. Jo, al ja sam čestita mater, reci im, pa na svoju dicu mislim. Sebe sam trovala, bola, bušila, ciganke me dropile i gnjavile, da me samrtni znoj oblio, samo da ne narodim dice. A zašto? Za oto da živima bude lipo, na žive sam mislila, za nji sam se patila i svoje tilo mučila. A oni, gadovi, gospodski, meni moju muku ne priznaju, već me još pritvorili da nisam čestita mater. A žena se pati od sviju najviše, ona je robinja, zapamti, robinja najgorja na ovome svitu." (Iz razgovora sa snaš Kajom, Nada Sremec,<em>&nbsp;Nismo mi krive. Kako živi narod</em>, Gospodarska sloga, Zagreb, 1940.)</p> <p> "Kao što su mnoge siromašne žene uočile, dati ženi legalno pravo na odluku ne jamči da žena uistinu ima izbor. Ako trenutne društvene okolnosti ostanu nepromijenjene, tada je izbor tek formalan i ne predstavlja pravi izbor. Pravi izbor o pobačaju zahtijeva da žena ima mogućnost i da pobaci i da zadrži dijete. To znači da mora biti zajamčeno puno pravo djeteta na život, bilo od strane zajednice bilo od strane majke koja ga želi podići, ili u nekom alternativnom aranžmanu. Također pobačaji moraju postati tako jeftini i pristupačni da svaka žena može vršiti svoje pravo bez poteškoća." (Alison Jaggar, <em>Abortion Wars: A Half Century of Struggle 1950-2000</em>)</p> <p> "Baka Kato, jel istina da je vaša Marta umrla?<br /> Umrla, umrla, rođenica moja jedina.<br /> A šta joj je bilo?<br /> Kad u selu, sinko, za mladom ženom zvona zazvone, onda pitaj: ‘Jel sušica?’ pa ako ti kažu da nije, onda znaš daj’ utrošila.<br /> Je li kod Marte bila sušica?<br /> Nije.<br /> Utrošila?<br /> Da šta je! Ko i druge. Redaje se grobovi, kukaje matere. Sad je i nekud bolje izučile se, al’ u moje vrime umirale mlade ka muve. Nije sama, sirotica moja Marta, i druga joj je od toga umrla. Vidiš onu kuću tamo priko puta, troje siročadi ostalo." (Iz razgovora s bakom Kata, Nada Sremec,<em>&nbsp;Nismo mi krive. Kako živi narod</em>, Gospodarska sloga, Zagreb, 1940.)</p> <p> "Namjeravam doktorirati i život posvetiti znanstvenim istraživanjima. Mislim da ću na tom polju biti korisnija društvu nego kao majka. Odluku o pobačaju nije bilo lako donijeti, no mislim da sam ispravno postupila." (Dunja 29, studentica, prepisano iz dnevnog tiska)</p> <p> "Pravo žene da odluči o pobačaju ne proistječe iz nekog opskurnog prava na njezino vlastito tijelo; niti je to dio njezina prava na privatnost. To je kontingentno, a ne apsolutno pravo te proistječe iz ženinog položaja u društvu. U našem je društvu žena prvenstveno odgovorna za svoje vlastito uzdržavanje, za medicinske troškove tijekom trudnoće i poroda, za ispunjavanje kako materijalnih tako i emocionalnih potreba svog djeteta. Zbog toga su ženski životi pod velikim utjecajem njihove djece, dok je utjecaj na cjelokupnu zajednicu zanemariv. Nadalje, zbog takve situacije, svaka žena shvati da je ona, a ne država, primarni zaštitnik djetetova prava na život. S obzirom na te činjenice te gorespomenute principe, čini se bjelodanim da u ovom društvo isključivo žena ima pravo donositi odluku o opravdanosti pobačaja." (Alison Jaggar,<em> Abortion Wars</em>)</p> <p> Mogla bih ovako nizati do sutra, ali mislim da je dovoljno jasno svakome tko želi razumjeti, a na nama je da se, ma kako god nas nazivali i što god nam govorili, borimo za Dunjino pravo kako se sutra ženama ne bi ponovila priča pokojne Marte, da se nikad nigdje ne bi ponovila ne tako davna priča žene iz Afganistana koja je zato što je silovana osuđena na dvanaest godina robije (silovatelj oslobođen) ili devetogodišnje djevojčice iz Brazila koja je ekskomunicirana iz Crkve nakon što je pobacila (silovatelj, pedesetogodišnji očuh, pogađaš, nije ekskomuniciran, ali liječnici koji su pomogli djevojčici jesu).</p> <p> Jedini bol koji nam je podnošljiv uistinu jest tuđi bol, i tu je, možda odgovor na pitanje koje si postavila: kako nastaje ljudsko biće, čovjek? Čovjek nastaje tako da mu tuđi bol postane nepodnošljiv, a tuđe pravo podnošljivo. Mimo toga je ništavilo, poništena humanost.</p> <p> Do nekih, nadam se, vedrijih i "suvremenijih" tema, vedro te pozdravljam i suvereno grlim,<br /> Tvoja Olja</p> <p> Foto:&nbsp;<a href="https://www.flickr.com/photos/joeflood/47108279111">Joe Flood</a>; <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/2.0/">licenca</a>.</p> Ivana Bodrožić i Olja Savičević Ivančević Thu, 02 Jul 2020 11:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/cetvrtkom-u-cetiri-oka/kako-nastaje-ljudsko-bice https://booksa.hr/kolumne/cetvrtkom-u-cetiri-oka/kako-nastaje-ljudsko-bice Natječaj za satiričnu kratku priču <p> Ako ste u satiričnom raspoloženju. Rok: 30. rujna.</p> <p> <a href="https://www.gradska-knjiznica-cazma.hr/">Gradska knjižnica Slavka Kolara Čazma</a> i Organizacijski odbor manifestacije Slavko Kolar – književni dani raspisali su <strong>natječaj za kratku priču – satiru</strong>. Sudjelovati mogu autorice i autori iz Republike Hrvatske i inozemstva koji pišu hrvatskim jezikom, svaki sa samo jednim radom, a tema kratke priče - satire je slobodna. Natječaj traje do 30. rujna.<br /> <br /> Kratka priča – satira ne smije biti objavljena, a može imati najviše 300 redaka (18.000 znakova).<br /> <br /> Na ovogodišnji natječaj može se prijaviti na dva načina:<br /> <br /> - u pisanom obliku, označeno šifrom, na adresu: Gradska Knjižnica Slavka Kolara Čazma, Ulica Alojza Vulinca 3, 43240 Čazma, s naznakom <em>Natječaj za kratku priču - satiru</em>, a ostale podatke (puno ime autorice ili autora, adresu, telefon, rješenje šifre) treba priložiti u zasebnoj, zatvorenoj koverti<br /> <br /> - u elektroničkom obliku na&nbsp; e-mail <a href="http://slavkokolar.price2020@gmail.com">slavkokolar.price2020@gmail.com</a>, prijavljena priča označena šifrom, te rješenje šifre i osobne podatke autora.<br /> <br /> Kratke priče - satire ocijeniti će žiri sastavljen od književnika i/ili književnih kritičara te dodijeliti nagrade. Osim toga, deset najuspjelijih priča bit će objavljeno u elektroničkom obliku na web stranici Gradske Knjižnice Slavka Kolara.<br /> <br /> Dodjela nagrada i javno čitanje nagrađenih priča – satira bit će organizirano u okviru manifestacije Slavko Kolar – književni dani u Čazmi.<br /> <br /> <br /> Izvor i foto: <a href="https://www.gradska-knjiznica-cazma.hr/">Gradska knjižnica Čazma</a></p> <p> &nbsp;</p> Booksa Booksa Thu, 02 Jul 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-za-satiricnu-kratku-pricu https://booksa.hr/vijesti/natjecaji/natjecaj-za-satiricnu-kratku-pricu 'Višnja Machiedo' Slobodanu Šnajderu <p> Za najbolje književno-esejističko djelo.</p> <p> Književna nagrada <strong>Višnja Machiedo</strong> <a href="https://www.facebook.com/pg/Hrvatski-PEN-Centar-344229309527768/posts/">Hrvatskoga P.E.N. centra</a>, koja se dodjeljuje za najbolje književno-esejističko djelo nastalo na hrvatskom jeziku i u hrvatskoj produkciji, dodijeljena je <strong>Slobodanu Šnajderu</strong> za knjigu <a href="https://booksa.hr/knjige/proza/umrijeti-u-hrvatskoj"><em><strong>Umrijeti u Hrvatskoj</strong></em></a>.<br /> <br /> Prosudbena komisija, u kojoj su bili <strong>Mladen Machiedo</strong>, <strong>Tomica Bajsić</strong>, <strong>Nadežda Čačinović</strong>, <strong>Tonko Maroević</strong> i <strong>Sibila Petlevski </strong>Šnajderovu knjigu ocijenila je&nbsp;"knjigom snažnoga osobnog uloga i uvjerljiva načina svjedočenja, ispisanom živim, iskustveno pokrivenim rečenicama".<br /> <br /> Ove godine na natječaj za nagradu namijenjenu afirmiranju književne esejistike stiglo je 18 knjiga, a žiri je o nagrađenoj rekao: "U toj je knjizi pet ovećih eseja različita usmjerenja i karaktera, ali svi su intimno i prisno vezani uz življenje i djelovanje samog autora, te predstavljaju gotovo organski produžetak njegova dramskog i prozno-romanesknog opusa, a opet imaju dovoljnu autonomiju raspravljanja i promišljanja povodom konkretnih ljudi i prilika, drugih knjiga i pisaca."<br /> <br /> Nagrada utemeljena u znak sjećanja na prevoditeljicu, esejisticu, antologičarku i kritičarku Višnju Machiedo (1940.-2013.) tradicionalno se dodjeljuje na datum njezina rođenja, 27. ožujka. Dosadašnji dobitnici su <strong>Ingrid Šafranek</strong>, <strong>Viktor Žmegač</strong>, <strong>Renata Jambrešić Kirin</strong>, <strong>Morana Čale</strong>,<strong> Ljiljana Filipović</strong> i <strong>Dorta Jagić</strong>.<br /> <br /> <br /> Izvor: <a href="https://www.culturenet.hr/default.aspx?id=98432">Culturenet</a>, foto: <a href="https://www.facebook.com/vrisakVBZfestival/photos/a.442882476281594/442889889614186/?type=3&amp;theater">Facebook</a></p> Booksa Booksa Wed, 01 Jul 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/visnja-machiedo-slobodanu-snajderu https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/visnja-machiedo-slobodanu-snajderu Roman koji ima sve <p> 'Ne reci da nemamo ništa' Madeleine Thien melankolična je i brutalna knjiga koja pogađa točno gdje treba.</p> <p> <br /> <strong>Madeleine Thien </strong>rođena je 1974. u kanadskom Vancouveru, kćer je malezijsko-kineskih useljenika, njezina obitelj napustila je Kinu još prije 1950., pa se tako ni njena obiteljska povijest ne preklapa s poviješću likova u romanu <em><strong>Ne reci da nemamo ništa</strong></em>.</p> <p> No, uvijek postoje detalji, nevidljive niti kojima je stvaran život povezan s fikcijom. Kod Madeleine Thien to je svakako imigrantsko iskustvo njenih roditelja koji o prošlosti nisu rado govorili. Iz te tišine izrasla je želja da se ispriča jedna velika priča o tri generacije jedne kineske obitelji. Držeći se povijesti, naročito onih dijelova o kojima se u Kini jako malo govori, <em>Ne reci da nemamo ništa</em>&nbsp;prostire se kroz nekoliko desetljeća i u prostoru koji je teško sagledati.</p> <p> Jedan britanski povjesničar koji se cijeli život bavio Kinom i mnogo puta ondje boravio, rekao je da ga u Kini uvijek iznova fasciniraju brojke – brojke koje netko sa Zapada teško može shvatiti. Kako uopće i pojmiti zemlju čija površina zauzima blizu devet i pol milijuna kvadratnih kilometara, a broj stanovnika bliži se granici od milijardu i pol, i kako barem djelomice razumjeti njezinu prebogatu povijest koja seže tisućama godina u prošlost? Thien je, za potrebe ovog romana, mjesecima putovala s jednog na drugi kraj Kine, pročitala gomilu knjiga i danonoćno razmišljala o glazbi, politici i svemu ostalom što se provlači kroz njenu epsku priču.</p> <p> Mala Kanađanka Li-ling živi s majkom u Vancouveru, otac joj je 1989. skončao u Hong Kongu pod nerasvijetljenim okolnostima kada je imala devet godina, a kada im se u kuću privremeno doseli djevojka Ai-ming – sve će se u njenom životu promijeniti. Ono što povezuje njih dvije priča je o njihovim očevima, priča koja će je opsjedati i čije će slojeve još godinama otkrivati. U isto vrijeme to je i priča o Kini u doba Velikog vođe <strong>Mao Ce-tunga</strong>, ali i godinama poslije njegove smrti. Problem je što je ovakve priče teško pratiti kroz vrijeme i prostor – njeni dijelovi dobro su skriveni, jer to su ujedno i oni dijelovi priče o kineskoj povijesti o kojima se ne govori previše.</p> <p> Jedna od najvažnijih poveznica između njihovih očeva je glazba. Jednako važnu ulogu glazba, odnosno <strong>Bachove</strong> <strong><em>Goldbergove varijacije</em></strong>, igra u strukturi samog romana.&nbsp;Evo kako to <a href="http://express.24sata.hr/life/vladina-cenzura-u-kini-je-danas-bremenitija-nego-ikad-24324">pojašnjava</a> Thien: "Jednostavni motiv koji generira varijacije duž nepreglednog emocionalnog spektra, s istom jednostavnom arijom na početku i na kraju, i 30 fenomenalnih varijacija između. Željela sam tu arhitekturu, taj osjećaj pokretnosti, ugraditi u roman koji ima unaprijed definiran i početak i kraj, jer ta je povijest ionako već bila napisana, ali koji svejedno pokušava istražiti mogućnosti slobodnog kretanja…"</p> <p> Jedan od najsnažnijih i najpotresnijih dijelova romana jesu događaji vezani uz Kulturnu revoluciju. Službeno je pokrenuta na XI. plenumu CK KP Kine početkom kolovoza 1966., a okončana je desetljeće poslije, nakon Maove smrti. Teror mladih pripadnika Crvene garde ostavio je veliku pustoš iza sebe i zauvijek promijenio sudbine brojnih obitelji, pa tako i sudbinu očeva Li-ling i Ai-ming. Prije Kulturne revolucije bio je Veliki skok naprijed koji je izazvao jednu od najvećih katastrofa modernog doba s bilancom od dvadeset milijuna mrtvih.</p> <p> Jednako potresan dio priče vezan je uz prosvjede na pekinškom trgu Tiananmen koji kulminira nesmiljenom, krvavom intervencijom vojske u noći između 3. i 4. lipnja 1989. – ako po ničemu drugom, ovaj događaj možemo povezati s onom čuvenom fotografijom čovjeka koji na Tiananmenu staje pred kolonu tenkova. Da bi otkrila priču o svom ocu i njegovim roditeljima, Li-ling na ovaj ili onaj način morala je proći svaku od ovih teških povijesnih stranica. Dio te priče skriven je u glazbi, a dio u <em>Knjizi sjećanja</em> – roman koji vremenom postaje sredstvo prosljeđivanja poruka i čuvanja povijesti ili oni njenih dijelova koji s nestali iz službenih arhiva.</p> <p> <em>Ne reci da nemamo ništa</em> kompleksna je i velika, tužna priča o žrtvama Kulturne revolucije, stradanjima i raspadima obitelji, ponižavanju i proganjanju nadarenih umjetnika, kompozitora i glazbenika čija djela će ih neminovno nadživjeti. Također to je i priča o zabranjenim ljubavima, izdaji i iskupljenju, o vremenima kada se preživljavalo odričući se vlastitih roditelje ili sestara i braće.</p> <p> Opsjednutost Madeleine Thien i vrijeme koje je uložila ovaj roman, isplatilo se, njezina priča jednako melankolična i brutalna, niče iz pepela, iz nečitljivih, skrivenih tragova u vremenu i pogađa točno gdje treba – ravno u srce.</p> <p> U <a href="https://express.24sata.hr/life/vladina-cenzura-u-kini-je-danas-bremenitija-nego-ikad-24324">razgovoru</a> s<strong> Geom Vlahović</strong>&nbsp;Thien kaže: "Moramo biti iskreni prema sebi. Ljudska je duša nevjerojatno složena, a toliko je mnogo iluzija. Svi smo mi jako dobri u prikazivanju svojih želja, nenadmašni smo u zavaravanju samih sebe. Ljudi su iznenađujuće popustljivi, iznenađujuće podložni sugestijama. Također: događaji ne dolaze iz vakuuma. Čak su i najšokantnijim događajima prethodili mnogi manji koraci."</p> <p> Preporuka!</p> <p> F.B., 1. srpnja 2020., Zagreb</p> F. B. Wed, 01 Jul 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/roman-koji-ima-sve https://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/roman-koji-ima-sve Solidno, i samo to <p> Neven Ušumović novom knjigom 'Zlatna opeklina' potvrđuje da je vješt pisac, ali očekivalo se više.</p> <p> <br /> Dobri se pisci mjere vlastitim metrom, a očekivanja su uvijek pomalo nezgodna stvar. Dogodi se tako da izvrstan autor objavi knjigu koja je dobra ili čak vrlo dobra (isprike zbog preuzetnih kvalitativnih kategorija, simbolične su), ali da svejedno ostavi neki čudan okus u ustima. Posebice to važi u slučaju kada autor tom novom knjigom tematski, idejno i formalno ne donese ništa novo u odnosu na ono što joj je iz opusa prethodilo. Takva je sudbina zadesila <strong><em>Zlatnu opeklinu</em></strong>, novu zbirku priča <strong>Nevena Ušumovića</strong>.</p> <p> Ušumović je, čini mi se, jedan od onih poznato-nepoznatih autora. Svi su čuli za njega, ali ga nisu baš svi čitali; od onih koji su ga čitali, nije se svima svidio, ali je, takvog sam dojma, ipak okupio svojevrsnu sljedbu obožavatelja. Ušumović je inače biografski zanimljiv koliko i bibliografski – rođen u Zagrebu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu, djetinjstvo proveo u Subotici, a trenutno živi na relaciji Umag-Kopar; i svaki od ovih kulturnih areala ostavio je pečat u njegovoj poetici.</p> <p> Još u prvoj zbirci priča, <a href="https://elektronickeknjige.com/biblioteke/online/7-mladih/"><em><strong>7 mladih</strong></em></a>, Ušumović trasira osnovne elemente svoje poetike – sklonost likovima luđaka čija je svijest pomjerena u nadrealno, bilo zbog rakije, bilo zbog života, poetizirano pripovijedanje (neke se kratke priče dotiču pjesme u prozi) i ispitivanje identiteta kroz prostore geografije i kulture u ludičkom spajanju raznih jezika (primjerice, hrvatski i mađarski), u međusobnom kreveljenju i (ne)razumijevanju. Dodajmo ovdje i kontekstualni fakt – knjiga je objavljena 1997. godine, kada je autoru bilo tek 25 godina.</p> <p> Četiri godine kasnije izlazi najeksperimentalnije Ušumovićevo djelo, <a href="https://elektronickeknjige.com/biblioteke/online/ekskurzija/"><em><strong>Ekskurzija</strong></em></a> (<em>roman kratkog daha</em>). Ovaj žanrovski diskutabilan tekst (pripovijest ili roman?; slično kao što je i <strong>Venedikt Jerofejev </strong>svoju <strong><em>Moskvu-Petuški </em></strong>nazvao "poemom") obiluje filozofsko-ljubavnim buncanjima, osjećajem ludila i identitetsko-nacionalnim problemima. Na 45 stranica događa se, kako stoji prije početka pripovijedanja, "diskurs sastavljen od samih ekskura" (otud i ime romana) koji su raspoređeni u uglavnom kratke odlomke, s mnogo naoko nepovezanih motiva, metafora, mjesta, likova i upečatljivih (mikro)esejističkih opservacija.</p> <p> Osam je godina proteklo od <em>Eksurzije</em> do najhvaljenije i najzrelije autorove knjige,<strong><em> <a href="https://elektronickeknjige.com/biblioteke/online/makovo-zrno/">Makovo zrno</a></em></strong>. Tom je zbirkom priča Ušumović, uvjetno rečeno, zagazio u mainstream – knjigu je uredio <strong>Roman Simić</strong>, a objavio Profil.&nbsp; Pišući o knjizi,&nbsp;<a href="https://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-21-neven-usumovic">kritičari</a> su isticali manje-više iste karakteristike: opreku erosa i tanatosa, opijumsko ludilo likova prisutno u naslovu, a povezano s tekstovima kratkih priča mađarskog pisca <strong>Géze Csátha</strong> koje autor bira za svoj referentni okvir. Kao i u prethodnim Ušumovićevim knjigama, likovi na bezumlje reagiraju ludilom, kao da je jedini izbor koji im se nudi ludilo ili smrt. S pripovjedačke se strane odvija (uvjetno rečeno) pasivno bilježenje u gustim motivskim spletovima, raznim gradovima, relacijama i nesretnim izmještanjima.</p> <p> Sljedećom knjigom – <a href="https://elektronickeknjige.com/biblioteke/online/rajske-ptice/"><em><strong>Rajske ptice </strong></em></a>– Ušumović uplovljava u svojevrsni pripovjedni konformizam. Vidno smanjuje motivsku gustoću i jezičnu napetost, pojednostavljuje pripovjedačevu poziciju, fiksira ju i omogućuje lakši ulazak u priče u kojima nema ništa zaumno i nadrealno, što je bila odlika njegova dotadašnjeg opusa. Svejedno, <em>Rajske ptice</em> je vrlo dobra zbirka o požudi i libidalnoj tuzi (kako bi to nekako <a href="https://elektronickeknjige.com/biblioteke/online/rajske-ptice/">formulirao</a> <strong>Vladimir Arsenić</strong>), a poneke su priče i odlične. Međutim, <em>Rajske</em> ptice su zacrtale put koji će autor legitimirati najnovijim izdanjem, <em>Zlatnom opeklinom</em>.&nbsp;&nbsp;</p> <p> U intervjuu povodom izdavanja <em>Rajskih ptica </em>Ušumović <a href="http://arhiva.portalnovosti.com/2012/11/poetika-kratkog-spoja/">je istaknuo</a> kako su <em>7 mladih</em> i <em>Ekskurzija</em> zagrebačke, <em>Makovo zrno</em> subotička, a <em>Rajske ptice</em> koparska knjiga. Tom logikom možemo reći da je <em>Zlatna opeklina </em>istarska knjiga u kojoj najviše prostora zauzima Umag, čime autor nastavlja poetiku kulturnih prostora svojih tekstova.</p> <p> <em>Opeklina</em> je podijeljenja na 2 strane, kao kaseta koja se nalazi na koricama knjige, i svaka strana počinje od svog početka, tako da knjigu valja okrenuti kada se prelazi iz A u B, ili obrnuto, što djeluje kao dizajnerski trik kojim bi se trebala sugerirati formalna otvorenost i sklonost eksperimentu iz Ušumovićevih ranijih izdanja. Priče su linearne s vrlo malo analeptičnih skokova, pripovjedači pouzdani i sigurni u svoju dramaturšku gradnju u kojoj je sve jasno. Svijet teksta stvara se realistično, autorska je težnja ući u tekst s vrlo otvorenim kartama, i što se tiče likova, i što se tiče vremena radnje, mjesta i motivike. Autor koji se nekada poigravao kombinacijama komentara i pripovijedanja, snovitom "opijumskom" motivikom, preklapanjem prirodnih jezika i raznim glasovima koji su iz njih dopirali sada staje na loptu i svjetove gradi ciglu po ciglu, do potpune transparentnosti i jasnoće.</p> <p> Ujedinjene prostorom, a na momente razdvojene vremenom (skokovi od Jugoslavije do Hrvatske, uz povremene izlete u doba Italije, odnosno Austrije), priče su motivski šarolike, dok im tematski kišobran čine Umag i Istra s jedne, te turizam, odnosno ljetovanje s druge strane. Prva priča,<em> Lov na sezonke</em>, za tematski okvir uzima fenomen iz suvremene hrvatske zbilje – sezonski rad Slavonki na moru. Točnije, bavi se samim početkom tog procesa, selekcijom kandidatkinja. Likovi su polarno tipični – selektori su zadrigli sredovječni muškarci, seksisti, koje procjenjuju fizički izgled naivnih žena kako bi za "posao" izabrali one najzgodnije. Druga priča A strane, <em>Le anguille</em>, jegulje, prati umornog i ostarjelog prvoborca Stefana, Talijana iz istarskog sela Juricane čija se žena, također Talijanka, ali buržujka, seli u Italiju. Stefano je komičan, pasivan, ali dobroćudan, sklon čašici, zbog čega upada u raznorazne neugodne situacije (pa priča na trenutke dobija auru<em> slapsticka</em>).</p> <p> Sljedeća priča, <em>Zlatna opeklina</em>, prati starog profesora talijanistike iz Graza koji sa svojim roditeljima (!) dolazi u Istru na tradicionalni odmor. Iako je u središtu priče motiv karnevala, iz ove priče valja izdvojiti diskurzivni pomak u etnologiju, esejističku usporedbu dvaju umaških turističkih vodiča:<strong> Travaševog </strong>iz 1970. i <strong>Fachinovog</strong> iz 2002. Na ovom primjeru autor demonstrira svu svoju analitičku moć i vrlo lucidno ulazi u probleme prezentacije kod jednog i drugog autora, uzimajući u obzir njihove kontekste, vrijednosti za koje se zalažu i koje promiču, načine na koje su pisani itd. Tih desetak stranica definitivno su najbolji dio cijele knjige – sadržajnim iskakanjem koje je ujedno i formalno Ušumović oplemenjuje ne samo ovu priču nego i sve ostale, dajući dodanu vrijednost i stanovito kulturološko zaleđe, stvarajući kontekst svim ostalim pripovijestima.&nbsp; Napomenimo odmah da je i sljedeća priča, <em>Divlji Lovro</em>, slične tematike, ali je ideološki puno izraženija i jednostavnija, s obzirom na to da tematizira kolonijalističku sklonost eksploatacije lokalnih fenomena miješanjem različitih, naoko nespojivih elemenata u "egzotični" miš-maš koji će se ponuditi lakomim turistima na uživanje.</p> <p> B stranu otvara nostalgična priča <em>Hej, Slaveni Neubateni </em>o vremenima u kojima su bendovi bili više <em>true</em>, festivali bolji, a ljubavi romantičnije. Priča o pulskom Arena festivalu iz 1990., ispripovijedana iz prvog lica, kroz sjećanja junaka, odiše mladenačkom "uzbuđenošću", kako sam pripovjedač primjećuje, ali ne doseže puno dalje od simpatičnog blog zapisa o nekom festivalskom iskustvu. Priča <em>Bikini</em> ima u svojoj ideji ima nešto od ludila Ušumovićevih prethodnih knjiga. <strong>Fero Nagy</strong>, mađarski roker iz Budimpešte, 1981. ilegalno prelazi u Jugoslaviju da bi se naposljetku obreo u Umagu. I kada se pričini da tu postoji potencijal za uređeni kaos, pripovijest se pretvori u još jednu priču o mladenačkoj ljubavi. Baš kao što je slučaj s pričom <em>kalt &amp; klar</em> o djevojci iz Švicarske koja se navukla na rock i heroin pa su je roditelji, za kaznu i za odvikavanje, poslali s bakom i djedom na ljetovanje u Umag. I opet, sjajno izveden i pogođen motiv švicarske <em>underground</em> scene osamdesetih (inače, iz priča se vidi da Ušumović zaista poznaje i voli muziku o kojoj piše, iako se uglavnom žanrovski ne odmiče od gitara i rifova) rasplinjuje se u priči o prijateljstvu dviju djevojaka koje se povezuju preko muzičkih senzibiliteta.</p> <p> S B strane kao najbolju valja izdvojiti priču<em> Neke stvari su nepromjenjive </em>o vojvođanskom pjevaču kojeg jedan umaški hotel 1989. godine angažira kako bi pjevao šlagere <strong>Dragana Stojnića</strong>. Ono što počinje kao priča o izgubljenosti i besmislu, u kojem niti jedna puzzla ne sjeda na mjesto (zašto baš Stojnić? zašto Vojvodina? zašto Umag?), kroz dnevničke zapise pjevača uzburka se drama bizarnosti i apsurda nacionalnog pripadanja, odnosno nepripadanja.</p> <p> Da zaključim, Ušumović je u <em>Zlatnoj opeklini </em>pokazao nešto od formalne raskoši i konceptualne dovitljivosti iz prethodnih djela.&nbsp;<em>Zlatna opeklina</em> nipošto nije loša knjiga; dapače, u našem je kontekstu ona više nego solidna. Ušumović je vješt pisac koji zna što radi. Istovremeno, ova mi se knjiga iz perspektive njegova opusa čini, nažalost, suvišnom. Nakon što je pisao knjige koje su bile, da se poslužimo <strong>Barthesovom</strong> terminologijom, <em>scriptible</em>, one koje čitatelj mora ispisivati zato što ga tehnikom diskurzivnih prekodiranja i preslagivanja na to naprosto tjeraju, Ušumović je napisao knjigu koja je <em>lisible</em>, odnosno ona koja pristaje na to da ju se tek – jednom pročita.</p> <p> Foto: <a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:%C5%A0etali%C5%A1te_Miramare,_Umag,_Croatia_-_panoramio_(3).jpg">bogdan1971</a>; Wikimedia Commons.</p> Ivan Tomašić Tue, 30 Jun 2020 10:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/kritike/solidno-i-samo-to https://booksa.hr/kolumne/kritike/solidno-i-samo-to VIDEO: Booksa u parku: Dramsko pisanje - nove generacije <p> Na Booksi u parku održan je razgovor na temu queer dramskog pisma.</p> <p> <br /> U suradnji s udrugom&nbsp;<a href="http://spid.com.hr/onama/">Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela (</a><a href="http://spid.com.hr/onama/">SPID)</a>&nbsp;u parku ispred Bookse održan je razgovor na temu&nbsp;<em>queer&nbsp;</em>dramskog pisma.</p> <p> Sudjelovali su&nbsp;<strong>Ivica Buljan</strong>, kazališni reditelj,&nbsp;<strong>Jasna Jasna Žmak</strong>, dramaturginja i spisateljica, te<strong>&nbsp;Espi Tomičić</strong>, student dramaturgije i autor drame&nbsp;<em><strong>Your love is King</strong></em>, uz moderaciju dramaturginje&nbsp;<strong>Nine Gojić</strong>.<br /> <br /> Raspravljali su o tome koliko domaće dramsko pismo zastupa likove koji pripadaju seksualnim i rodnim manjinama, ali i kako se&nbsp;<em>queer&nbsp;</em>pristup pisanju odnosi prema svojem sadržaju i formi.<br /> &nbsp;</p> <p> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/W1lqAMl4MXA" width="560"></iframe></p> <p> <br /> <em>Gostovanje se odvilo u sklopu projekta "Korak dalje – prema uključivoj kulturi" kojeg je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Organizacija događaja sufinancirana je u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj objave isključiva je odgovornost Udruge za promicanje kultura Kulturtreger.</em></p> <p> <a href="https://imgbb.com/"><img alt="kifla-mini" border="0" src="https://i.ibb.co/YNXwkMx/kifla-mini.jpg" /></a></p> <p> <br /> <a href="https://imgbb.com/"><img alt="kifla-mini-kuc" border="0" src="https://i.ibb.co/G5WBWQy/kifla-mini-kuc.jpg" /></a></p> Booksa Booksa Mon, 29 Jun 2020 09:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/video/video-booksa-u-parku-dramsko-pisanje-nove-generacije1 https://booksa.hr/kolumne/video/video-booksa-u-parku-dramsko-pisanje-nove-generacije1