U četvrtak, 4. prosinca, točno u podne u Domu hrvatskih branitelja u Puli svečano se otvara 14. Sa(n)jam knjige u Istri. S bogatim programom festivala smo vas već detaljno upoznali, a samo prvog dana, nakon podnevnog performansa u režiji Matije Ferlina, posjetitelje očekuje i otvaranje izložbe fotografija Jakoba Goldsteina i pun bibliobus splitskih Utorkaša parkiran na Forumu od 19 sati. Na sajmu će se predstaviti čak 300 nakladnika, od toga 50 iz regije, s preko 18 tisuća naslova i - na kraju, ali ne manje važno, pogotovo u vrijeme blagdanskog shoppinga - popustima od 20 do 70 posto.
Booksa.hr će, kao medijski pokrovitelj, u stopu pratiti sva zbivanja u Puli, a umjesto klasične najave pozvali smo Srećka Horvata da nam približi središnju temu ovogodišnjeg Pulskog sajma - literarne nomade.
Tko je postavio tezu o literarnom nomadizmu? Je li to neki već ranije definiran fenomen i postoji li kakva paralela s drugim strukama?
Teza o literarnom nomadizmu vjerojatno JE stara kao i sama književnost. Naime, od samih početaka književnici su putovali i pisali o svojim putovanjima. U tom smislu Pulski sajam nije izmislio toplu vodu, ali je aktualizirao pitanje koje se već godinama proteže kroz teoriju književnosti. I ne samo nju. Nomadizam kao takav ponovno su afirmirali francuski filozofi Gilles Deleuze i Félix Guattari koji su pokazali sve subverzivne aspekte nomadizma. Prema njima, nomadi su uvijek na neki način bili suprotstavljeni vladajućim strukturama moći, a ako pogledamo bolje, vidjet ćemo da je isto i danas.
Naizgled paradoksalno, današnji svijet s jedne strane karakterizira iznimna pokretljivost, imamo low-budget kompanije poput Germanwingsa i Ryanaira, pa danas možemo biti u Londonu, a sutra već u Berlinu. S druge strane, posvemašnja prisutnost kontrole, ili biopolitike, veća je nego ikad. U svijetu nakon 11. rujna prijetnja terorizma postaje glavna legitimacija za uvođenje veće represije. A nije samo terorizam problem. Sjetimo se samo 'izvanrednog stanja' u Italiji na ljeto ove godine, kad su glavna prijetnja, uz teroriste, postali i imigranti. Jednako je s Francuskom i nemirima imigrantske mladeži u predgrađima 2005. Sve nam to govori da je nomadizam, nadilaženje i prelaženje granica, fenomen koji je itekako aktualan.
Koji je glavni uzrok današnjeg književnog nomadizma – egzistencijalni, avanturistički, egzibicionistički…?
Postoji, dakako, mnogo razloga. Onaj koji nam je svima vjerojatno najpoznatiji jest nomadizam uzrokovan nesnosnom situacijom u nečijoj domovini. Pa ipak, emigracija i nomadizam nisu jedno te isto. Nije dovoljno otići negdje kako bi se bilo nomad. Potrebno je stalno pronalaziti nove teritorije, jer definicija nomadizma jest stalno kretanje koje se uvijek iznova rađa kada se iscrpe 'resursi' pojedinog teritorija. U tom smislu u književnom nomadizmu ima i egzistencijalnog uzroka (barem u klasičnom Sartreovu smislu pronalaženja vlastite esencije), kao i stalnog avanturizma koji teži za onim Novim. Dovoljno je sjetiti se Lorda Byrona, koji je cijeloga života putovao, pa se, između ostalog, borio na strani Italije protiv Austrije, a kasnije i protiv Otomanskog carstva u grčkom ratu za nezavisnost. Takvih je primjera bezbroj, a svaki od njih pokazuje da su upravo nomadi najčešće bili oni koji su izazivali život, isisavali ga i vraćali u reflektiranom obliku. Jasno, s druge strane imamo, primjerice, jednoga Kanta, koji nikada nije napustio svoj rodni grad Köningsberg, a ipak je napravio filozofsku revoluciju. Tu očito vrijedi onaj postulat koji Kenneth White, jedan od gostiju ovogodišnjeg Pulskog sajma, naziva 'intelektualnim nomadizmom'. Ponekad, dakle, u sebi možemo pronaći ono što neki traže tisućama kilometara daleko od doma. Postoji, stoga, toliko uzroka današnjeg nomadizma koliko i samih vrsta nomadizma.
Zašto bi književni 'nomadi' po bilo čemu zasluživali neko posebno mjesto, za razliku od, primjerice, književnih 'ratara'. Osim 'raseljenosti' koja bi bila neka zajednička karakteristika, ako je ima kao takve, nomadskih književnika?
Naravno, netko bi mogao reći da ni 'ratarima', ako pod time mislimo na književnike koji marljivo obrađuju svoje 'polje' unutar granica naše male države, nije lako. Međutim, nomadizam kao takav je zanimljiva i neiscrpna tema upravo zato jer nadilazi granice. Ono što ima 'nomadizam', a nema 'ratarstvo', jest neizvjesnost, nemogućnost predviđanja sljedećeg teritorija, bilo fizičkog bilo mentalnog. S druge strane, nomadizam je uvijek protiv Države – budući da Država nastoji kontrolirati kretanje, njena je težnja "ne samo pobijediti nomadizam, nego kontrolirati migracije, i još općenitije uspostaviti zonu prava nad cijelim 'izvanjskim'" (Deleuze). I otuda potencijalna subverzivnost nomadizma: za razliku od 'ratarstva' nomadizam već unaprijed nije dio Sistema, on je uvijek negdje drugdje. Ako postoji neka zajednička karakteristika nomadskih književnika onda je to ta. Međutim, ono čemu danas svjedočimo, na žalost, jest svojevrsna deflacija termina 'nomadizam': čini se kako svi mogu biti nomadi, pa je tako u Economistu nedavno objavljen članak s tezom da čak i oni koji sjede u kafiću i surfaju Internetom nisu ništa drugo nego 'digitalni nomadi', a svima su nam odavno već poznati tzv. 'nomadi' koji su emigrirali iz domovine pa vani ostvaruju karijeru pričama o disidentstvu i nemogućnosti povratka. I ja osobno sam silom prilike emigrirao u Njemačku početkom 80-ih, vratio se u Hrvatsku 90-ih, živio u Čakovcu, a trenutno živim u Zagrebu, dok sam službeno prijavljen u Senju, točnije, na jednom mjestu na Velebitu. Znači li to da sam nomad ili disident?
Možeš li nam ukratko reći par zanimljivosti o gostima koji će sudjelovati na Sajmu u sklopu ovog programa?
Prije svega, moram reći da sam ja zadužen za Nomadske (op)sesije, pa uglavnom, zbog 'profesionalne deformacije', reklo bi se, mogu govoriti o svojim gostima. Tu je već spomenuti Kenneth White, vjerojatno najpoznatiji živući teoretičar nomadizma, škotski pjesnik kojega čak i Deleuze i Guattari citiraju u svojoj knjizi o nomadizmu. Posebno mi je drago što dolazi i Mihail Ryklin, jedan od najznačajnijih suvremenih ruskih filozofa, koji trenutno živi i predaje u Berlinu, a koji bi se mogao nazvati 'prisilnim nomadom', budući da je žestoki kritičar Putina. Uz njih, na Nomadskim (op)sesijama sudjelovat će i Mokhtar Ghambou, profesor postkolonijalne teorije na prestižnom sveučilištu Yale, kojemu upravo izlazi obuhvatna studija o nomadizmu, zatim Nikolai Jeffs s ljubljanskog sveučilišta, također teoretičar postkolonijalnih studija, ali i aktivist uključen u sva bitna alternativna strujanja u Ljubljani i šire, Michael Haerdter iz Njemačke, osnivač jedne od većih artist-in-residence mreža u zapadnoj Europi, poznati dramaturg koji je bio i osobni prijatelj i suradnik Samuela Becketta, and last but not least, naš čovjek, Tonči Valentić, sociolog i filozof, autor knjige Mnogostruke moderne, s kojim upravo u posljednjem broju Zareza koji je posvećen nomadizmu, možete pročitati intervju. Naravno, i svi ostali programi Pulskog sajma knjige bit će posvećeni nekoj vrsti nomadizma. Doći će brojni autori iz šire i bliže regije, a bit će tu i zanimljiva panel-diskusija 'Gdje su nomatkinje?'. Plus još mnogo toga…
razgovarala: Vanja Pavlović
