Renato Baretić, autor Osmog povjerenika i drugih uspješnica, pita se izumire li rukopis kao takav, pa kaže:
"...Gdje današnjim klincima, pa i odraslima, na kraju krajeva, uopće još u životu treba uredan i svakome čitak rukopis? Čemu bi on iole korisnijem u današnjem svijetu mogao zatrebati, ili barem poslužiti kao pomoćno sredstvo? Razmišljam sad već četvrt sata, ogledavam se po radnom stolu prepunom papirića s kojekakvim razbacanim bilješkama (većina ih se i ne vidi, jer su prekrivene kojekakvim razbacanim isprintima, po kojima su opet nove 'ručne' bilješke!) i ništa mi drugo ne pada na pamet osim − zapisivanja takvih kratkih notica koje možda nikad više neću ni pogledati. Čemu onda rukopisanje, čemu ta 'spojena' slova, čemu neprekinuto povlačenje olovke po papiru, gore-dolje s lijeva na desno, kad se ista riječ može lijepo nakucati na tastaturi ili touchscreenu, i brže i svakome čitljivije?"
Evo baš nekidan, u Booksi, kolegica Ana iz menadžmenta nešto je napisala kredom na ploču koristeći se takozvanim 'pisanim slovima' i nitko od prisutnih nije mogao odgonetnuti što je to vragolanka sročila. Ni Vanja, ni Luka, čak ni šampion pub-kvizova Saša koji zna sve!
"U kakvim ovo gađet vremenima živimo?", kliknuo je netko.
Cijeli Baretićev vrlo zanimljivi tekst pročitajte na autografu.
P.S. Ana je na ploči napisala nekakve prostote koje ne možemo ponavljati na ovom mjestu. Ukazala nam je na to jedna starija gospođa koja je poslije svratila na čaj od metvice začinjen zrncima marcipana.
izvor: autograf.hr
foto: churl han
