Apsolutni pobjednik ovogodišnjeg Pula Film Festivala - film Živi i mrtvi Kristijana Milića koji je nagrađen s čak 8 Arena, uključujući i onu za najbolji film, nastao je prema istoimenom romanu bosanskohercegovačkog književnika Josipa Mlakića koji je 2002. godine pobijedio na prvom V.B.Z.-ovom najtečaju za neobjavljeni roman.
Roman, baš kao i film, prati dvije isprepletene ratne priče koje su vremenski udaljene pola stoljeća. Radnja prve se odvija za rata u BiH gdje pratimo Tomu, pripadnika HVO-a koji s grupom kolega ratnika grabi po teritoriju BiH, dok se druga zbiva za Drugog svjetskog rata, a njen glavni protagonist je Tomin djed Martin, domobran koji 1941. godine pokušava probiti partizanski obruč.
Povezujući ove dvije ratne priče krvlju, lokacijama i sličnim situacijama kroz koje s 50-godišnjim razmakom prolaze unuk i djed, Mlakić apostrofira apsurd ratovanja, prije svega apsurd rata na ovim našim prostorima, gdje se svako malo susjed okrene protiv susjeda. Mlakić (1964.), inače inženjer strojarstva koji je i sam sudjelovao u ratu u BiH, ovu ratnu priču završava elementima horora, jasno izražavajući svoj antiratni stav.
Zbog izrazite filmičnosti Mlakićevog stila, Zrinko Ogresta ga je 2003. zaposlio kao suradnika na scenariju za film Tu, a napokon smo dočekali i ekranizaciju Živih i mrtvih. Sudeći prema prvim rekacijama, na film o kojem više možete saznati ovdje, itekako se isplatilo čekati. Na ovom pak linku saznajte koje je sve nagrade film pobrao u Puli. Eto, čine se da je Ante Tomić dobio konkurenta i nasljednika što se tiče uspješnog prebacivanja književnih uradaka u one filmske.
Ako smo vas uspjeli zainteresirati za ratno štivo Josipa Mlakića, možda će vas zanimati ovi njegovi uradci: Ponoćno sivo, Psi i klaunovi i Čuvari mostova.
