U petak 19.12. u 19 sati u Booksi će se opet jednokratno održati Pub kviz petkom. U tom povodu Kvizni Tonči Raić će u dva teksta podsjetiti na slavne dane pub kviza. ***
Pamtim to kao da je bilo danas... A bilo je prije gotovo 9 godina. Moja ondašnja cura pričala mi je o nekom kvizu u Booksi, kako njene frendice idu tamo, ona je isto jednom bila, pa daj da ja odem s njima, jer ja svakog đavla znam, tako nekako...
Kako sam se dotad okušao samo u jednom TV-kvizu ('Brzo naprijed', koji se emitirao na Novoj TV puna tri tjedna!), jedva sam dočekao prliku za novo dokazivanje. Sjećam se da nismo baš briljirali, ali da mi je bilo zabavno – nedvojbeno. Pobjedu je odnio Bioaktiv s LGG-om.
Svoje dojmove prenio sam svojoj ekipi (Gogo, Iko, Saša, Peras), koja je konceptom bila, malo je reći - oduševljena. U jednu riječ stane: "Ludilo!" I sljedećeg petka okupila se probrana ekipa znalaca i navrat-nanos si nadjenula ime Minimax, to gordo ime koje će udariti temelje pub-kviznoj kompetitivnosti u Hrvata.
Minimax je odnio pobjedu, a Bioaktiv je bio nezamjetan. Kasnije sam saznao da 'Bioaktiv' i 'Bioaktiv s LGG-om' nisu ista stvar, jer LGG je bio Krešo Međeral Sučević, danas poznato kvizno ime s TV-ekrana.
Kako je mojoj vezi uskoro istekao rok trajanja, baš kao i ekipi u kojoj sam debitirao, uslijedio je poziv Minimaxa da se pridružim, što sam objeručke prihvatio. A kako je u to vrijeme kretao i Booksin sajt, u mojoj se glavi rodila ideja o kolumni Kvizni štab u kojoj bi, baš poput pošćera Bombište, bio marljiv kroničar kviznih zbivanja.
S povijesnim odmakom mogu s ponosom ustvrditi - ako je kviz u Booksi bio kamen temeljac pub-kviziranja u Zagrebu, a posljedično i u Hrvatskoj (a jest), nedvojbeno je da je Kvizni štab bio nosivi zid, armatura ili barem oho-ljepilo koje je sve sastavne faktore držalo na okupu. Sjećam se dana, prije Kviznog štaba dakako, kada je moj suigrač Gogo znao nervozno brojati igrače u Booksi, pa kad bi nabrojao nekih 12-13 ljudi, zadovoljno bi protrljao ruke: "Dobro je, igrat će se!”
No, 'Le pub kviz' je svoje dno dotaknuo jednog prohladnog petka, kad smo kviz igrali – učetvero. Osim 'inventara' (Gogo i ja), pojavilo se još točno dvoje igrača – Tonći Kožul i Bilanda Ban. Kako bi doskočili jadu, odlučili smo se igrati pojedinačno – uz udvostručenje participacije od 10 kuna, kako ipak ne bismo igrali za kikiriki (nego za pivo i kikiriki).
Sjećam se da sam pobijedio, mada tadašnjoj voditeljici i sastavljačici pitanja (!) Mariji Mladini nije bilo svejedno. Ona je, naime, iz tjedna u tjedan sastavljala kviz (ponekad se znalo dogoditi da u petak oko 19 sati Marija sjedi za računalom i kaže "evo, još samo rubrika književnost"). Tako je imala osjećaj da je bezveze protratila kviz.
Iz svoje pozicije nedvojbeno je bila u pravu, ali iz naše - nije. Mi smo svoj kvizni šut dobili... Priča zvuči nestvarno iz današnje perspektive, kada postoji Hrvatski kvizni savez, kad u Zagrebu gotovo svakog dana možete birati gdje ćete na pun kviz. Ponekad se zna zalomiti da su ponedjeljom u ponudi - tri kviza! A nas je tog petka igralo - četvero...
Jasno je da je sastavljanje kviza iz tjedna u tjedan mukotrpan posao, tako da je udarnica Marija svoj posao prepustila ekipama, i to po pravilu - nakon što pobijediš dva puta zaredom, sastavljaš kviz. Kako se Minimaxu to često znalo dogoditi, mogu reći da smo se nasastavljali kvizova, toliko da sam čak i sastavio vodič za početnike ('Kako napraviti dobar, igriv, neprelagan i ne pretežak kviz?')
u sljedećem nastavku... Kvizni štab kao zamjena za Facebook, gužve u Booksi, Liga prvaka, nadrkani susjedi, policija, odlazak,iiii... veliki povratak!
Tonči Raić
foto: Iz arhive pub kviza
