Danas će u Madridu biti predstavljena nikad objavljena zbirka erotičnih pjesama španjolskog nobelovca Juana Ramóna Jiméneza (1881-1958). Zbirka po imenu Libros de amor, podigla je prašinu i prije objavljivanja zbog sočnih Jiménezovih opisa karnalnih veza s opaticama.
Vjeruje se da je Jiménez koji je 1956. nagrađen Nobelom, bio u vezi s najmanje tri sestre iz Reda Sv. krunice koje je upoznao u madriškom lječilištu, gdje je bio smješten zbog depresivnih poremećaja. Kasnije je taj period između 1901. i 1903. opisao kao najljepše razdoblje svog života.
Čini se da se mladi Jiménez, tada 20-godišnjak, tamo i predobro zabavljao na što ukazuje činjenica da je glavna sestra, upraviteljica lječilišta, bila primorana dvije svoje štićenice otpraviti u druge institucije, a kako mladog Jiméneza ni to nije pokolebalo u osvajanju opatica i on sam je završio na ulici. Izbacivanju su, nema sumnje, pridonijele i česte posjete njegovog raskalašenog pajdaša, španjolskog dramatičara, pjesnika i romanopisca Ramóna Maríe del Valle-Inclána.
Objavljivanje ove zbirke koju Jiménez nije želio tiskati za života kako ne bi šokirao svoju buduću suprugu pomoći će nam razumijeti razloge Jiménezove sreće. Urednik u izdavačkoj kući Linteo, José Antonio Expósito, upozorava da će "pjesme svojom nepristojnošću i erotizmom iznenaditi mnoge, jer to nije Jiménez na kojeg smo navikli."
El País izvještava da je Red sv. krunice uputio protestno pismo izdavaču, tražeći povlačenje zbirke s polica, na što ovaj ni ne pomišlja. Žene s kojima se slavni pjesnik spetljao su izvjesne sestre Amalia Murillo, Filomena i najvatrenija od tri, Pilar Ruberte.
"Bile su mlade, baš kao i on," rekao je Expósito, priznajući da je nemoguće utvrditi gdje završava stvarnost i počinje fantazija. "Ne možemo sa sigurnošću reći jesu li oni zaista bili u vezi."
Jiménez, koji je zbog svoje opsjednutosti iznenadnom smrću uvijek morao biti u blizini doktora, u madriškom lječilištu je završio nakon što ga je upravitelj francuske umobolnice u kojoj je bio smješten izbacio zbog afere s njegovom ženom Jeanne Roussié, također spomenutoj u zbirci.
Zbirku je Juan Ramón Jiménez, čiji opus sadrži više od 3.600 pjesama, umalo tiskao 1913. godine, ali se predomislio nakon što mu se njegova buduća žena Zenobia Camprubí požalila na njegovu prethodnu, puno neviniju zbirku.
"Rekla je da bi mogla loše utjecati na mladež," objasnio je Expósito, dodajući da je pjesnik zbirku povukao iz tiska i iz obzira prema djevojčinoj, iznimno konzervativnoj majci.
O koliko eksplicitnoj poeziji se radi, pročitajte u nastavku u španjolskom originalu i vještom engleskom prijevodu.
1.
¡Hermana! Deshojábamos nuestros cuerpos ardientes
en una profusión sin fin y sin sentido...
era otoño y el sol -¿te acuerdas?
endulzaba tristemente la estancia de un fulgor blanquecino...
2.
Hermana Pilar, ¿tienes aún tan negros tus ojos?
¿Y tu boca tan fresca y tan roja?
Y tus pechos... ¿cómo tienes los pechos?
Ay, ¿te acuerdas cuando entrabas en las altas horas en mi cuarto, cuando me llamabas como una madre, cuando me reñías como a un niño?
3.
Cuando huía, en un vuelo de tocas trastornadas,
de la impetuosa voluntad de mi deseo,
se refugiaba en un rincón, como una gata...
pero sus uñas eran más dulces que mis besos...".
1.
Sister! We stripped off our ardent bodies
In endless and senseless profusion....
It was autumn and the sun - don't you remember?
Added sweet sadness to the white splendour of our abode...
2.
Sister Pilar, are your eyes still so black?
And your mouth so fresh and red?
And your breasts...? How are they?
Oh, do you recall how you would come into my room late at night, calling to me like a mother, telling me off like a child?
3.
When she fled, in a flight of deranged wimples,
from the impetuous will of my desire
she would seek shelter in a corner, like a cat ...
but her nails were sweeter than my kisses.
Juan Ramón Jiménez
Prijevod na hrvatski je i više nego dobrodošao.
