Page arrow

Pirelli pjesnici

Large 2430
Ponedjeljak
22.08.2011.

Max Wallis by Annabel Williams

Velik je broj pjesnika u određenom periodu svoje karijere iz ovog ili onog razloga koristio opijate. Konkretno opijum. Neki, doduše, i tokom čitave pjesničke karijere, poput Thomasa De Quinceya (koji, doduše, nije bio pjesnik). Iz toga su se znale roditi i važne knjige, poput De Quinceyevih Ispovijesti engleskog uživatelja opijuma, ili knjige njegovog velikog poštovatelja Charlesa Baudelairea Umjetni rajevi. U ovim ćemo knjigama naći konkretne opise uzimanja opijuma, recepture i načine na koje su ga ljudi u to vrijeme konzumirali.

Iako Baudelairea nipošto ne možemo nazvati romantičarskim pjesnikom – štoviše, on je svjesno i aktivno sudjelovao u dekonstrukciji romantičarskih postulata – upravo je prva polovina 19. stoljeća bila razdobljem masovnog korištenja opijuma među pjesnicima, posebno u Velikoj Britaniji, bilo da je riječ o rekreativnom  uzimanju ili u medicinske svrhe.

Opijumom su se služili Samuel Taylor Coleridge, Thomas de Quincey, Lord Byron, John Keats, Percy Shelley i Crabbe George. Zapravo, jedini od britanskih romantičara koji nikad nije posezao za opijumom jest William Wordsworth, usprkos opće raširenom mišljenju da se i on odavao užicima ove droge. No, ako nije Wordsworth, a ono je njegov prijatelj Coleridge.

Mnogi su eseji posvećeni utjecaju opijuma na pjesništvo Coleridgea, poput Abramsove studije The Milk of Paradise (1934) ili Coleridge, Opium and Kubla Khan (1953) Elizabeth Schneider. Baš poput De Quinceya i Coleridge je bio ovisan o laudanumu cijeli život, a više je puta gotovo i umro od overdosea. Više je puta odlazio iz Engleske, i to u vremenu Napoleonskih ratova, kad to nije bilo nimalo lako, kako bi se skinuo s opijuma. No, to mu nije pošlo za rukom. Po povratku u Englesku, 1808. Coleridge se rastavlja od svoje supruge, a nedugo potom se i žestoko svađa i razilazi s Wordsworthom. Coleridge se do kraja života bori s doziranjem laudanuma, zbog čijeg utjecaja i pada u česta depresivna stanja, djelomično i zbog načina na koji ga topi, u posudi ispunjenoj brendijem. Umire 1834. godine od bolesti pluća, povezane sa pretjeranom zloupotrebom laudanuma, inače inhibitora kašlja. 

*****  

Coleridge se 1800. godine s nekoliko svojih rođaka i prijatelja doselio u Keswick u Lake Districtu, kako bi bio bliže svom prijatelju Wordsworthu s kojim je dvije godine ranije objavio Lyrical Ballads, koje će označiti početak britanskog romantičarskog pjesništva. Tu se naselio u prekrasnoj rezidenciji Greta Hall, gdje su rođena i njegova djeca. U Coleridgeovoj spavaćoj sobi centralno mjesto zauzimao je tzv. krevet za uzimanje opijuma. Ovaj krevet je više od dvije stotine godina kasnije postao centralnim mjestom jednog malenog projekta. Suosnivačica Wild Women Press-a, pjesnikinja Victoria Bennet zamislila je projekt u kojem će dvanaest mladih britanskih pjesnika fotografirati dvanaest fotografkinja. Svaki par će potom interpretirati po jednu pjesmu koju su za ovaj projekt priložile pjesnikinje, među kojima su Wendy Cope, Penelope Shuttle, Moniza Alvi i Pascale Petite.

Autorica prve fotografije ovog pjesničkog Pirelli kalendara je Annabel Williams a prikazuje mladog pjesnika Maxa  Wallisa u patosarskoj, heroin chic - 'ne ustajem se iz kreveta za manje od deset tisuća stihova' -  pozi 90-ih.

Neće svi pjesnici biti mlađahni poput Wallisa, već će ih biti u rasponu od 20-godišnjih do 60-godišnjaka, a među njima će se naći Eric Gregory, Antony Dunn, Alan Buckley, Graham Eccles i Alexander Hutchison. Ako netko želi pratiti razvoj ovog projekta, koji će poslužiti za prikupljanje novca za oboljele od dijabetesa prvog stupnja, može to pogledati na stranicama Wild Women Pressa.

Neven Svilar

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu