Pandemija nas je natjerala da ulice vlastitoga grada gledamo tek s balkona, ili kroz prozor, a i kada se ohrabrimo poći u dućan, šetnja je puna nervoze i sumnji. Dodajmo tome i strah da će nam na glavu pasti cigla s neke zgrade oštećene u potresu, i postajemo kao duhovi u gradu duhova, kako od nedavno pjevaju Stonesi.
No, daleko od toga da ne možemo putovati u mašti i da naše misli trebaju ostati doma. Toga je itekako svjesna grupica entuzijastičnih studenata koja je pokrenula vlastitu platformu za dijeljenje priča iz raznih gradova diljem svijeta.
Okupljeni na internetskoj stranici Spread stories, not the virus mladi urbanisti iz raznih zemalja počeli su prikupljati iskustva i doživljaje ljudi iz gradova u karanteni jer ih je zanimalo kako se građani snalaze u novim, izvanrednim urbanim okolnostima. Skretanjem pozornosti na ljude, projekt su zamislili kao protutežu distopijskim slikama pustih ulica i trgova.
O tome kako prakticiranje fizičke udaljenosti i ostajanje doma utječe na urbanu sliku šest kontinenata možete čitati u preko sto priča koje su dosad objavili, a možete im poslati i svoju. Osim priča, primaju i eseje, fotografije, crteže i izvještaje u nekom drugom obliku za koji osjećate da vjerodostojno prenosi vaše iskustvo. Dvije zagrebačke priče već su ondje.
Više o projektu nađite ovdje, a kako naš i mnogi drugi gradovi dišu u pandemiji pratite i putem Facebooka, Instagrama i Twittera.
Izvor: link, foto: Boris Dunand
