U sedamdesetoj godini preminula je velika Hilary Mantel, dvostruka dobitnica Nagrade Booker.
Mantel je bila britanska autorica, čiji rad uključuje osobne memoare, kratke priče i povijesnu fikciju. Prva Nagrada Booker dodijeljena joj je za roman Vučja jazbina iz 2009. godine, fiktivni prikaz uspona Thomasa Cromwella na vlast na sudu Henrika VIII. Elaborirani i gusto pisani povijesni roman tematizira politički oportunizam i obrušuje se na ulogu kraljevske obitelji u engleskoj povijesti koji je započeo renesansu povijesnog romana u Velikoj Britaniji. Njegov također Bookerom nagrađeni nastavak Privedite tijela (2013.), u kojemu je istraživala jednu od najmračnijih i najstrahotnijih epizoda engleske povijesti – pad Anne Boleyn. Posljednji dio njene trilogije, The Mirror and the Light, objavljen je 2020. godine, uz brojne pohvale kritike i čitatelja.
Njezini književni počeci bili su izuzetno teški. Nakon što je krajem 1970-ih napisala prvi roman, Mantel se suočila s teškom bolesti, endometriozom. Morala je otići iz Bocvane (gdje je živjela s mužem, geologom Geraldom McEwanom) u Englesku izliječiti se i pronaći izdavača. Roman je odbijen, Mantelica je završila u bolnici, a nakon operacije i hormonske terapije, našla se u teškom fizičkom i psihičkom stanju. Tad je odlučila dati posljednju šansu pisanju i napisala je roman koji se odvija u suvremenosti, Svaki dan je Majčin dan. Roman je naposljetku objavljen 1985. godine i često se smatra njenim prvim romanom. Od tad piše romane postavljene u posve različita vremena, kulture i žanrove. "Nitko ne zna gdje bi me smjestio. Ne postoji tipični čitatelj Hilary Mantel", kaže autorica.
Godine 1990. izabrana je za člana Kraljevskog književnog društva (The Royal Society of Literature), a odlikovana je i ordenom Dame Zapovjednice Reda Britanskog Carstva (CBE i DBE). Iza Hilary Mantel ostaje bogati književni opus, kao i brojni inspirativni naslovi.
Izvor: Guardian.
