Page arrow

Posjetili smo Sa(n)jam knjige u Istri

Large untitled design  98
Subota
12.06.2021.

Nakon što je pandemija spriječila pulski Sa(n)jam knjige u Istri da se održi prošle zime u svom tradicionalnom terminu, organizatori su ga odlučili ubaciti u špicu ovogodišnje književne sezone. Pa se tako jedna od najbitnijih književnih manifestacija zapadno od Zagreba odvija upravo ovih dana, od 4. do 13. lipnja. Znatiželjni da provjerimo kako se festival snašao na novim lokacijama i u novim okolnostima, zaputili smo se u Pulu škicnuti dio programa.

Iz očitih ograničavajućih razloga Sa(n)jam knjige izmjestio se iz svog uobičajenog domaćina, monumentalne i svečane zgrade Doma hrvatskih branitelja, te preselio još bliže moru i povijesti, u zgradu nekadašnje Modne trikotaže Arena te u susjedni joj The Shipyard Pub. Ono što pulski sajam odrađuje vrhunski jest pripovijedanje priče i hvatanje publike u njenu mrežu – često je naglašavan simbolički značaj prostora bivše krojačnice, a program je osmišljen tako da (čak i samim sloganom festivala, Di smo?) korespondira s ovim već lagano postpandemijskim duhom vremena. Festival, dobili smo dojam, organizacijski, produkcijski i programski dobro zna di je (osim, možda, kad pljusak postavi pitanje je su li programi vani ili unutra), no propitkivanjem vlastite pozicije na mapi grada i književnosti uspješno angažira goste i posjetitelje. Highlight festivalskog programa je poezija te su pjesnikinje najbrojnije gošće ovog izdanja, a pozamašan je i broj domaćih i regionalnih imena koja se po prvi put predstavljaju pulskoj publici. Upravo neke od tih programa odlučili smo pomnije pogledati i poslušati.

200326705-2307714196025566-685826230719507176-n
Foto: Mladen Jergović.

Nedjelja, 6. lipnja, program Poezija liječi: Olja Savičević Ivančević, Standardan život (Fraktura)

Najprije smo se zaputili na predstavljanje nove zbirke pjesama u prozi Olje Savičević Ivančević, Standardan život. S njom je razgovarala Monika Herceg, a njihov susret započeo je dugim čitanjem iz zbirke. Olja se u razgovoru osvrnula svoje dosad objavljene zbirke, teme koje su je zaokupljale, od djetinjstva i djevojaštva, do putovanja, avantura i osobnih prostora. Ponajviše je bilo riječi o njenom alter egu i fiktivnom lirskom subjektu, Saški Rojc, koju je nazvala pretečom svih svojih protagonistkinja. Govorila je o slobodi pisanja koja dolazi s neopterećenošću vlastitim imenom i očekivanjima, ali i o porivu da napiše knjigu o iskustvima o kakvima bi željela čitati. Saška je djevojka koja se ponaša kao muško, primijetila je Olja, i potrebna nam je literatura koja se bavi buntovničkim mladenaštvom i ne postavlja granice. Dotaknule su se i tjelesnosti koja se provlači Oljinom poezijom i djevojačkim odrastanjem koje je još uvijek neispisano poglavlje u književnosti.

198659183-2306643299465989-4172214724585744335-n
Foto: Mladen Jergović.

Ponedjeljak, 7. lipnja, program Nova lica Pule: Želimir Periš, Mladenka kostonoga (OceanMore); Ivana Bodrožić, Sinovi, kćeri (Hermes naklada) i Tanja Stupar-Trifunović, Otkako sam kupila labuda (V.B.Z.)

Jedno od novih lica pred pulskom festivalskom publikom bio je Želimir Periš, friški dobitnik tportalove nagrade za najbolji roman. On je s Emirom Imamovićem Pirkeom razgovarao o Mladenki kostonogoj – ambicioznom, slobodarskom i feminističkom ostvarenju, kako je knjigu opisao Pirke. Periš je najprije kazao kako mu uklapanje u pravila nije zabavno, stoga je u roman uklopio neprebrojiv niz tema, i smjestio ga u 19. stoljeće, doba puno kontrasta i kontradiktornosti. Sudbina junakinje romana oslikava povijest u malom, a Pirke ju je prozvao proganjanom junakinjom za slobodu. Periš je otkrio da mu je motiv bio napisati knjigu koja pokriva čitav jedan život, i to tako da bude jasno da je život kompleksan i promjenjiv, te da se ljudi mijenjaju, kao i njihovo viđenje svijeta. Namjera mu je bila i napisati je kao uzbudljivo žanrovsko štivo za plažu, jednostavno i pitko, bez obzira na teške, ponekad i mučne teme, kao i zabaviti i iznenaditi čitatelja uvijek novim i svježim idejama. Pisanju romana prethodilo je Periševo iscrpno istraživanje izvora i arhiva, a njegovo čitanje usporedio je s gledanjem serije na Netflixu – idealno za isprekidanu koncentraciju novih tehnologija i generacija.

Untitled-design-97
Foto: Mladen Jergović.

Još dva nova lica u Puli bile su Tanja Stupar-Trifunović s romanom Otkako sam kupila lauda te Ivana Bodrožić s romanom Sinovi, kćeri, oba zanimljiva tematski, strukturalno, žanrovski, prema riječima Aljoše Pužara. Ono što knjige pokazuje jest zabranjena ljubav, prema drugima, a ponajviše prema sebi – kako je kazala Ivana, ona je simptom patrijarhalnog sustava kojem u interesu nije promijeniti hijerarhiju. Povezuju ih i dobre i loše strane strasti i tjelesnosti te motiv tijela i društva kao kaveza. Tijelo je još uvijek polje ideološke borbe, rekla je Ivana, i dodala da je ukazivanje na nesklad pojedinaca u vlastitim tijelima važna tema na koju je željela romanom ukazati. Isto je željela i Tanja, čija junakinja romana u srednjim godinama svoje tijelo tek počinje otkrivati. Razgovarale su i o kontradikcijama u društvu i o djetinjstvima koja ne potiču razvoj, slobodu i pronalazak identiteta, već se rađanje djece shvaća kao nastavak nečije ideološke matrice. Tanja je kazala kako ima dojam da naše društvo pokušava ispričati velike, bitne i junačke narative, no u suštini živi u  okviru poniženja i jada, bilo kroz odrastanje, bilo kroz kasniji život. Obje knjige su i angažirane – na pitanje ima li moći u književnosti Ivana kaže da ne treba odvajati književnost od aktivizma ako je ta književnost umjetnički relevantna i unutar sebe opravdana –  ona simbolički obrađuje naša iskustva i ima sposobnost buđenja empatije i procesa identifikacije. Tanja vjeruje da je svaka dobra knjiga posljedično aktivistička knjiga i dodaje da književnost traje kroz vrijeme te je spori i ustrajni pobjednik čiji se pomaci primjećuju u kasnijim generacijama.

198030913-2307507689379550-7260339653077670142-n
Foto: Mladen Jergović.

Utorak, 8. lipnja, program Nova lica Pule: Đurđica Čilić, Fafarikul (Disput)

Svratili smo bili i na razgovor Đurđice Čilić i Emira Imamovića Pirkea. Fafarikul je, kako kaže autorica (koja ipak ne voli da je se naziva autoricom), nastala slučajno, a tekstovi su se prvotno pojavljivali na njenom Facebook profilu –  definirala ih je zbirkom impulzivnih, afektivnih, čak i afektiranih tekstova. Govorila je i o identitetu, (ne)pripadanju određenom zavičaju, ljubavi iz daleka prema određenim mjestima i gradovima, ali ne bivanju istinskom pripadnicom ijednog. Osvrnula se i na svoju ljubav prema poljskoj književnosti, u kojoj se kaže, ima što voljeti, prema prevođenju s poljskog, ali i prema glazbi i pjevanju.

Upali smo nakratko i na prodajni dio sajma, u veliku halu trikotaže Arena, ugrabiti ponešto od samih knjiga. Naspram prošlih izdanja u Domu hrvatskih branitelja, sajam se doima objedinjeno – njegov sadašnji minimalistički DIY dizajn izvrsno korespondira s industrijskim prostorom, kao uostalom i s festivalskom produkcijom – sve je tu i sve štima, ali bez nametljivosti i pretencioznosti. Sve u svemu, nakon odrađene misije i pomno promotrenog odsječka festivala, zaključujemo da je jedna od ključnih stvari kojoj pulski sajam duguje svoju uspješnost majstorsko pripovjedno umijeće i sposobnost stvaranja profesionalne, a privlačne i ugodne knjiške atmosfere. Željno iščekujemo i redovno, zimsko izdanje, no navijmo svesrdno i za ovakav proljetni spin-off!

Sara Tomac

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu