Alghozy, Unsplash.
Približava nam se Međunarodni praznik rada, a mi smo tim povodom prekopali našu arhivu i izdvojili nekoliko tekstova, razgovora i preporuka knjiga o radu u kulturi.
Kako je danas raditi u kulturnom polju u Hrvatskoj?
Mnogi frilensaju uz privid slobode koja često znači i stalnu dostupnost. Rade poslove koji zahtijevaju sve više, a zauzvrat daju sve manje. Rad se tako lako raspada na sitne fragmente koje je teško spojiti u nešto stabilno, da ne kažemo, opipljivo. Uostalom, rad u kulturi se i dalje često doživljava kao poziv ili strast.
Između prijava na natječaje, opterećenosti administracijom i birokracijom, kratkoročnih angažmana i nerijetko zakašnjelih isplata honorara, kulturni radnici i radnice neprestano su primorani balansirati između onoga što vole raditi i onoga od čega zapravo mogu živjeti.
Na tribini pod nazivom Kultura na remontu: Od čega vi zapravo živite? Olja Savičević Ivančević, Mihaela Majcen Marinić i Marko Tomaš su moderatorici Ivani Bodrožić pokušali dati odgovore na pitanja od čega pisci žive, kako stvoriti institucionalni okvir koji će unaprijediti život i kvalitetu rada književnika, što sami trebaju i mogu, koliko je važan tekst, a koliko kontekst.
Mnogi se uz književnost bave i drugim poslovima – od novinarstva i rada u udrugama do marketinga, obrazovanja ili izdavaštva – pa književnost postaje dio šireg profesionalnog mozaika, a ne njegov jedini temelj. O tome kako izgleda živjeti između tih svjetova možete pročitati u intervjuu koji je Ivan Tomašić vodio s nekoliko autorica i autora koji uz pisanje rade u različitim područjima: Jerkom Mihaljevićem, Sanjom Baković, Igorom Ivkom i Koranom Serdarević, koji su podijelili svoja iskustva o odnosu književnosti, rada i (ne)mogućnosti njezine profesionalizacije.
Što uključuje i kako izgleda radni tjedan kulturnih radnika_ica, provjerite u kolumni Espija Tomičića, koji je zamolio da mu tridesetak ljudi fotografira svoj rokovnik, odnosno plan za naredni tjedan.
U Booksi smo se posvetili temi rada upravo u okviru EU projekta I to je pitanje kulture?.
Zanima li vas tema radništva, uvjeti života radnika, klasna podjela i ekonomska ograničenost, uostalom, kako se domaća i regionalna književnost hvata ukoštac s problematizacijom svih ovih tema, bacite oko na tekstove Anje Tomljenović: Budućnost prošlosti, Poezijom (p)o margini i Rad, rod i književnost. U njima se kriju i preporuke za čitanje!
Skrenut ćemo pozornost i na Booksin podcast u kojemu se voditelju Matiji Prici pridružio pjesnik, pisac i novinar Ivor Zvonimir Kruljac. U podcastu su razgovarali o Ivorovoj pjesničkoj kolumni RADnička STIHija, a dotaknuli su se i radničke poezije i tema koje obrađuje, ali i perspektive mladih autorica i autora.
U preporuke možemo uvrstiti i nekoliko knjiga koje su nam zapele za oko u posljednje vrijeme, a dobro oslikavaju teme koje nas zanimaju, i to na različite načine:
Dijana Matković, Zašto ne pišem
Nikola Strašek, Heroin, kruh i rudnici sumpora
Kruno Lokotar, Limited edition
Naposljetku, zašto ne, iskoristit ćemo priliku pa vas pozvati i na pjesnički kružok u svibnju kojemu je sljedeća tema upravo – RAD! Slobodno donesite vlastite pjesme ili ih pronađite na bilo kojem jeziku koji govorite ili se u njemu snalazite. Bit će to prilika za zajedničko čitanje, slušanje i dijeljenje poezije koja slobodno prelazi iz jezika u jezik.
Nadamo se da ćete za Prvi maj i tijekom produženog vikenda uspjeti usporiti, odmoriti i napuniti baterije. Ako vam zatreba društvo, tu je i ovaj naš popis!
Roman Louise O'Neill nemilosrdno razotkriva društvo koje, umjesto da zaštiti žrtvu, okreće joj leđa i pretvara je u glavnog krivca.
Napisavši "Život gospodina de Molièrea", Bulgakov nije ispunio očekivanja nesretnog naručitelja, ali će zasigurno ispuniti očekivanja čitatelja.
Thomas de Quincey još 1827. objavio je domišljat i vrlo provokativan esej u kojemu se ruga društvu koje s takvim žarom prati novinske napise o grozomornim zločinima, te poslije unedogled raspravlja o svakom detalju.