Foto: Neven Bučević/tportal.hr.
Doznali smo koji su romani u polufinalu tportalove književne nagrade!
O ovogodišnjem dobitniku/ici odlučuje peteročlani žiri, a čine ga kroatistica Andrea Milanko, redateljica Anica Tomić, pisac Robert Perišić, psiholog i kolumnist tportala Boris Jokić te prevoditeljica i pjesnikinja, ujedno predsjednica žirija Vanda Mikšić.
Ove godine prijavljeno je čak 57 romana, a utrku za najbolji roman godine nastavilo je njih 11.
U nastavku slijedi popis odabranih romana:
Boris Dežulović, Tko je taj čovjek (Ex Libris)
Dorta Jagić, Kafić Dan (Naklada Ljevak)
Toni Juričić, Pijani sveci zavijaju na mjesec (Mozaik knjiga)
Damir Karakaš, Sunčanik (Naklada OceanMore)
Gabrijela Rukelj Kraškovič, U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća (Naklada OceanMore)
Semezdin Mehmedinović, Mali roman o tišini (V.B.Z.)
Robert Međurečan, Tako neka bude (Sandorf)
Jurica Pavičić, Usta puna mora (Stilus)
Ivana Sajko, Zadnji dan mira (Fraktura)
Nenad Stipanić, Život u topu kojeg nema (Sandorf)
Ivan Vidić, Dobro, zlo, naopako (Hena com)
Od nominiranih naslova na portalu Booksa.hr dosad smo pisali o romanu Sunčanik Damira Karakaša, romanu Mali roman o tišini Semezdina Mehmedinovića, Tako neka bude Roberta Međurečana, Zadnji dan mira Ivane Sajko i Život u topu kojeg nema Nenada Stipanića. Autoricu Gabrijelu Rukelj Krašković ugostili smo na tribini Otpor(nost) književnosti kada je s Filipom Kučekovićem razgovarala upravo o nominiranom romanu U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća, a razgovor možete pronaći na linku.
Tako Filip Kučeković o romanu Sunčanik piše sljedeće:
"Nameće se, stoga, pitanje koliko autor uspijeva u tome da čitateljima ponudi tek naznake priče koje će oblikovati u svom prepoznatljivom stilu i rečenici koje kritika ne propušta hvaliti, i to s razlogom, jer je Karakaš jedan od rijetkih suvremenih autora koji je prepoznatljiv po svojoj književnoj fakturi. Ipak, nakon Sjećanja šume pa kasnije Proslave i Okretišta Karakaš se sve više okreće minimalističkoj poetici u izgradnji priče i likova te inzistira na dominaciji stila i izraza nad izrečenim."
Kritičarka Luca Kozina o Malom romanu o tišini piše:
"Knjiga se dakle sastoji od zapisa koji u istom dahu isprepliću pripovjedačevu prošlost i sadašnjost, fikciju i fakciju. Iako najbolji među njima funkcioniraju kao zasebne cjeline, većinski ostaju u fragmentiranom, ruševnom stanju, na što nas nježno upozorava epigraf, odnosno citat Danila Kiša. Ova forma je još jedan tipičan mehmedinovićevski moment, doduše, doveden do krajnosti, kako ćemo vidjeti kasnije."
Kritičar Dalibor Plečić govori kako u romanu Tako neka bude Međurečan:
"izvodi smeli zaokret: napušta savremeni hrvatski i postjugoslovenski kontekst i radnju smešta u Judeju prvog veka. Međutim, taj povratak u prošlost ne znači bekstvo od sadašnjice, već njeno zaoštreno zrcalo. U priči o rimskom osvajaču i progonitelju proroka prepoznajemo obrasce moći, ideološke pritiske i unutrašnje lomove koji oblikuju i današnjeg čoveka."
Kritičarka Dunja Ilić pisala je kako roman Zadnji dani mira Ivane Sajko:
"zaista duboko uznemirava zbog toga što vodi na teritoriju na kojoj se trenutno još ne nalazimo, teritoriju gde je pedagoški element potpuno eliminisan, gde se ratoborno misli, izgovara i oseća da '[himna] nije samo njihova, nego je i naša' (str. 81.). To je teritorija na kojoj je rat već počeo."
Dunja Ilić također je pročitala roman Život u topu kojeg nema:
"U kontekstu autorovih prethodnih dela, naglasila bih da ovde nije reč o fikciji s autobiografskim elementima, već o prozi koja je presudno strukturalno određena autobiografskim narativom, dakle, reč je nesumnjivo o žanru autofikcije. Stipanić nije pretenciozan, pa ni kad se radi o temi postajanja piscem; Život u topu kojeg nema je topla knjiga, 'najčešće jednostavno dirljiva', kako kaže Lokotar. Odsustvo pretencioznosti i zanatska umešnost smeštaju je u bolje primerke autofikcije."
Žiri će potkraj svibnja donijeti odluku o tome kojih pet naslova ulazi u finale, a 16. lipnja bit će dodijeljena nagrada najboljem. Uz novčanu nagradu od 15 tisuća eura, laureat će osvojiti audioizdanje pobjedničkog romana na platformi book&zvook.
Podsjetimo, prošlogodišnja nagrada dodijeljena je Olji Knežević za roman Strada fortunada.
Čestitamo!
Roman Ivane Sajko je roman o posljedicama mobilizacije reakcionarnih sila u pokušaju da vrate simbolički, a onda i stvarni teritorij koji im je oduzet, i o društvenom jazu koji djeluje nepremostivo.
Dvije autorice naizgled na različit način obuhvaćaju svijet poetski, ali njihova poezija neprestano zahtijeva od nas propitivanje prisutnosti, nježnosti i egzistencije.