Utorak
17.12.2013.

Priča tjedna: 'Tonin džentek'




Extra_large_selo
A+ A-

Sudeći po položaju sunca, bilo je oko podneva. Morala je krenuti s vrta, piperaj počinje u dva. Kad je stigla do kuće zamijetila je da su podrumska vrata odškrinuta.

"O da ti srce Isusovo!", promrmljala je.

Stavila je kantu s krumpirom na stepenice, skinula gumene čizme na kojima su se držale debele naslage zemlje, obrisala blato s ruku i otključala. Ušla je u kuću. Odmah ju je uz miris bazge koju je sušila u dnevnoj sobi zapuhnuo opori miris tuduma. U hodniku je bio mrkli mrak, vrata kuhinje bila su zatvorena i čuo se samo sat kako otkucava. Najprije je pošla prema kupaonici i sa sodom bikarbonom i debelom drvenom četkom pošteno izribala ruke. Brazde na dlanu i dalje su joj bile crne, to nije mogla očistiti.

"Majčica ljubljena!", uzviknula je kad je otvorila kuhinjska vrata.

Đuro je u potkošulji i gaćama ležao na kauču i hrkao. Juha koju je pristavila ranije kipila je na štednjaku, ispod stola je stajala čaša, a s potočića na stolu je kapalo vino, spajajući se s mrljom na tepihu.

"Mrcina jedna stora! Mrcina jedna niškoristi!", sad je već urlala, udarajući debelog muškarca nogom u cjevanicu.

"Kaje? Koji ti je bog?", promrmljao je, počešao se po maljavim sisama i okrenuo na drugu stranu. "Daj bog da crkneš", rekla je tiho i stavila juhu da se hladi.


Već je bilo oko pola dva i sunce je dosta peklo za početak lipnja. Grabila je sitnim koracima prema zadružnom domu otkud je vijugala cestica prema Jančecima. Čim je ušla u dvorište, mahnula je skupini mlađih žena i krenula prema gazdarici koja je nešto miješala u ljetnoj kuhinjici.  Pokucala je i gurnula vrata, ne čekajući odgovor.

"Marina, sam vas malo trebam. Najmlajšoj je vnuki v nedelju prvi rođendan. To je Biserkina, znate. Htela sam vas prositi ak bi mogla do kraja tjedna delati po dvanajst vur. I ak bi mi mogli platiti v subotu, kaj stignem maličkoj nekaj kupiti. Đurek je ne dobil plaću, nešt je betežen", u jednom dahu je izgovorila.

Gazdarica je uzela žlicu, prinijela ustima malo safta koji je spremala za ručak, mljacnula i kratko rekla: "Teta Tona, pa znate da nema nikšega problema".

Ajde bar sam to rešila, pomislila je dok je navlačila gumene rukavice. Dohvatila je svakom rukom po tri pilića za noge, ubacila ih u stroj naglavce i pritisnula gumb. Okrugli nož bio je glasniji od kokodakanja i u glatkom je potezu picekima odrubio glave. Kolegica do polijevala je perad kropom, a sljedeća ih je takve pofurene trljala lopaticom da skine perje. Se ide kaj po špagi, nasmijala se sama sebi Tona.


"Svinja neotesana, to si ti! Kak bik na gmajni živiš! Mrcina jedna!", vrištala je pokušavajući izravnati bijeli papir.

Noćas je jako kasno stigla iz peradarnika i legla ravno u krevet. Kad je jutros ustala ranije da se opere, imala je što za vidjeti: Đuro je vrč s vinom odložio na papir koji je pripremila za zamatanje poklona za unučicu.

"Stvarno si ne za česa! Kaj ništ nebre biti kak tre? Niti jen posrani den? Došli buju Viktor i Vesna z malom za jenu vuru. Kaj si tak nesposoben? Pravi džentek!", govorila je dok je umatala dar. Debele dječje hulahopke, gaćice na cvjetiće, velika rižina čokolada u koju je zataknula hiljadarku i štedna knjižica Mravlek. Torta je već čekala u frižideru, zajedno s roladom i pohanim palačinkama.

Ustvari je bila zadovoljna. Polako je ulila kipuću vodu u lavor, dolila čašu hladne vode i umočila noge.

"Sopona mi dodaj i beži se blačit!", viknula je za Đurom.


"Ima koga doma?", čulo se sa stepenica. Potrčala je da upali svjetlo u hodniku, tu je uvijek kmično. Njezina najmlađa kćer već je imala trbušinu do zuba i jedva je nosila svoju četverogodišnjakinju u naručju. Zet je stajao u pozadini i osmjehivao se sramežljivo.

"Vesna, pa znaš da ju ne bi smela više zdigati!", izgovorila je, uzela joj malu iz ruku i oštrim pogledom prekorila zeta.

"Bakice! Bakice moja! Idemo na rođendan!", gugutala je mala stišćući je. Držala ju je jednom rukom dok je drugom u plastičnu vrećicu trpala suhe cvjetove bazge.

"Đuro, pička mu materina! Si gotov konačno?", dobacila je u kuhinju.

Već je pripremila i mlince koje je spekla na ploči od šporeta u četvrtak i komad šunke koji su ovaj tjedan skinuli s tavana.

"Zemi si Vesno. Ajde!", nutkala je kćer jer je znala da imaju jedva za kruh.


Uskoro su se svi utrpali u narančastog fiću. Četverogodišnja djevojčica sjedila je između nje i Đure, držeći ih oboje za ruku. Imala je onu crvenu tregericu na točkice koju joj je kupila u Nami.

"Daj da ti baka splete kitu", šapnula je maloj te je izvukla češljić iz džepa Đurine majice. Ovaj joj se pokušao nasmiješiti dok je maloj prolazila kroz kosu no Tona je kroz zube procijedila: "Ako kaj zajebeš kod Biserke, doma neš spal!".

Isti tren Đuro je obgrlio unuku, provukavši ruku do Tonina struka.

Zarivao je svoje prste između njezinih rebara tako dugo dok ova nije ostala bez daha te joj šapnuo prijeteći: "Poštivli me pred decom, boga ti tvojega!".

Uzeo je češalj te je počeo unučici raditi frizuru.



(Priča je nastala na Radionici kreativnog pisanja proze koju u Booksi vodi Zoran Ferić)

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.