Novinarka Novosti Branimira Lazarin osvrće se na inicijativu domaćih književnika za uvođenje naknade književnicima za autorska prava.
Naime, pozivajući se na ZAMP i njihovu naplatu naknade za puštanje glazbe, članovi Hrvatskog društva književnika za djecu Želimir Hercigonja i Silvija Šesto pozivaju ministarstvo kulture da uvede sličnu stvar i u književnost.
Dok se u duhu konačne profesionalizacije književnog pisanja književnici počinju boriti za veća prava, Lazarin se suprotstavlja ovoj konkretnoj inicijativi. U ovom slučaju, veća prava za književnike dolaze na račun većih odvajanja za čitatelje, te stoga Lazarin naziva ovu ideju uvođenjem nepotrebnog poreza za čitanje.
Plaćanje naknada autorima čije se knjige nalaze u knjižnicama podrazumijeva veća potraživanja od knjižnica, države i lokala s knjigama (Booksa?) Međutim, zašto je to nepotrebno? Naime, dok glazbenici nisu subvencionirani za svoju glazbu (pa zapravo traže povrat uloženog novca u snimanje glazbe), književnici su već poticani državnim novcima za svoja djela: postoje potpore nakladniku za objavljivanje knjige, otkup knjiga za knjižnice i godišnje stipendije autorima svih književnih kategorija na osnovi natječaja. Ovakva naknada bila bi četvrta državna subvencija za istu knjigu.
Jesu li književnici zakinuti u plaćanju svojih autorskih prava? Radi li se o nedovoljnim naknadama? O lošem odnosu između države i pisca ili o lošem odnosu između izdavača i pisca? Treba li bolja regulacija sadašnjih naknada ili uvođenje novih naknada? Ili oboje? Eto nešto 'hrane za um', a pritom preporučujemo čitanje cijelog teksta Branimire Lazarin, kao i razgovora s ministricom kulture koja nagovještava mogućnost uvođenja spornih naknada.
